Nekako mi ova priča o ekspertskoj vladi i uporno insistiranje na njenom ekspertskom karakteru liči na fahidiotsko igranje šaha s golubom. Kakve god poteze da vučete na tabli, golub će na kraju raspršiti sve figure u uporno svojatati pobjedu jer, eto, nema dokaza o pobjedniku. Ima li dokaza o ekspertizmu ove Vlade moglo bi se suditi puno manje na osnovu papirnatih diploma, a puno više na osnovu merituma tj. praktičnog učinka Vlade. Danas je valjda i laiku jasno da je vrijedno ono znanje koje se može na uspješan način primijeniti.
Drugim riječima neophodna su pragmatična znanja, čija primjena će voditi vidljivim i mjerljivim rezultatima. Logično je,stoga, zaključiti da bi se teorijska znanja morala upariti s iskustvenim spoznajama. Ne bi bilo pogrešno tvrditi da je validna primjenljivost tj. pragmatičnost vlastitog znanja upravo proporcionalna s njenom empirijskom evaluacijom.
Dakle, istinski je vrijedno ono znanje koje je opredmećeno ili potvrđeno kroz vlastitu empiriju.To, naravno, ne znači da ćemo odbaciti ona znanja koja nismo testirali kroz vlastito iskustvo, ali ćemo sigurno biti oprezniji prema istima.
Kada su u pitanju znanja koja su neophodna članovima vlade, jasno je da ista ne smiju nikako biti fahidiotska tj. vrlo uska i specijalistička bez nužne širine i interdisciplinarnosti.
Možete biti nobelovac u smislu dubine znanja u nekoj oblasti, a da zapravo ne možete to znanje povezati u nužan širi kontekst pragmatičnih znanja bez kakvih ne mogu ni premijer ni njegovi ministri.
Dobar primjer multidisciplinarnosti i praktičnih znanja (u prvoj fazi svoga rada) je nekadašnja jugoslovenska vlada Ante Markovića.
Danas u Crnoj Gori imamo mnogo sjajnih diploma čiji vlasnici imaju premalo bilo kakvih, a pogotovo pragmatičnih znanja.
Vlasnici takvih diploma ne prolaze tek tako u privatnom sektoru, ali se zato u partijskim krugovima često “kotiraju” kao eksperti. Baš zato i plaćamo previsoku cijenu neefikasnih opštinskih i državnih preduzeća. Premijer je svoju vladu u ekspozeu najavio i kao reformsku.
Optimizam mnogih je uskoro splasnuo. Kakav je sa stanovišta pragmatičnih znanja, naročito ekonomskih, sastav borda IRF-a? Kakav je stručni kapacitet borda direktora posrnulog instituta “Dr Simo Milošević” s predsjednicom na čelu?
Premalo je ovdje prostora za podsjećanje na sve partokratizovane nestručne bordove i izvršne funkcije državnih preduzeća. Vlada je očigledno upala u vlastitu zamku, koja je opet posljedica deficita vlastitih pragmatičnih znanja njenih članova.
Kao prvo, nedopustivo se kasni s imenovanjima upravnih tijela, što koči bilo kakve promjene. Kao drugo, i prećutno i eksplicitno Vlada je odobrila, po dubini, popunu lojalnim partijskim kadrovima. Takav pristup već sada košta i tek će koštati kroz rast rashodne strane budžeta.
Ja sada čak i razumijem razlog osnivanja “Monenegro Works”, ali tek taj vladin čin je neprimjeren izraz njene frustracije manje-više nesposobnim upravnim tijelima koje su sami imenovali.
Neću ovdje iznositi očigledne paradokse koji su već javno izneseni u pogledu svrhe i načina funkcionisanja ovog Vladinog Kvazimoda.
Konstatovaću samo da je apsurdno i mnogo skupo jedan vlastiti propust u vidu pristajanja na partijska udomljavanja “eksperata” u upravnim tijelima, ispravljati drugom ozbiljnom greškom, koja dezavuiše, bezmalo, čitavu legislativu koja uređuje funkcionisanje državnih preduzeća.
Sastav upravnih tijela po izboru partija uz amanet Vlade i njihova jalova efikasnost su motivisali Vladu da stvori “M. W.” To nije samo proširenje i onako golemog i skupog birokratskog aparata i nepoželjna koncentracija moći u jednom ministarstvu, već i poziv na nastavak eksperimenta u vidu kojekakvih izmjena važećih propisa.
Ako je mjerilo vrijednosti znanja primjenljivost tj. opredmećenost istoga u pozitivnoj praksi, onda dosadašnja praksa ove istorijske Vlade stavlja ozbiljan znak pitanja na njen samoproklamovan prefiks - ekspertska.
Bonus video:
