Trideseti avgust je datum neuporedivog značaja za malu jadransku državu Crnu Goru. Prije godinu dana, stanovnici su primorali vlast na mirnu smjenu kroz parlamentarne izbore - prvi put u istoriji Crne Gore uopšte. Prije toga je dugogodišnji autokrata Milo Đukanović vladao sa svojom Demokratskom partijom socijalista tri decenije: najduža jednopartijska vladavina u postkomunističkoj Evropi.
Đukanović, aktuelni predsjednik do 2023, pretvorio je zemlju od 640.000 stanovnika u jednu vrstu privatne države: za sebe, svoju porodicu i krug bliskih prijatelja i poslovnih partnera - i tako u kontinuitetu od 1991. Pod njegovom vlašću cvjetali su korupcija, organizovani kriminal, pranje novca, šverc droge i cigareta. Izbori su svaki put bili pokradeni, a kritičari režima živjeli su pod prijetnjama: fizički su ih napadali ili čak ubijali.
No, prošle godine došlo je do masovnih protesta koji su trajali mjesecima: zbog novog zakona o vjeri - što je na kraju dovelo do zaokreta 30. avgusta. Za čitav region Zapadnog Balkana, kojim dominiraju korumpirane partijske klike, ovo je bio signal od ogromnog značaja.
Pomućeno raspoloženje
Nakon izbora, sklopljena je anti-DPS koalicija od izuzetno suprotstavljenih političkih snaga: od srpskih nacionalista do proevropskih, socijalno-liberalnih zelenih. Očekivanja od nje bila su podjednako velika koliko i skepticizam. Sada, godinu dana nakon istorijske prekretnice, raspoloženje u zemlji je pomućeno, politička situacija napeta, a bilans stanja prilično loš.
Mnogi ljudi i dalje odahnu pri pomisli na kraj tri decenije vladavine DPS-a. Ovako se osjeća i Vanja Ćalović Marković, najpoznatiji građanski aktivista u zemlji i borac protiv korupcije, koja je svojevremeno godinama primala prijetnje smrću, a Đukanovićev režim je izlagao najprljavijim kampanjama. Za DW ona kaže: “Osjećam se mnogo slobodnije, ali očekivala sam mnogo više pozitivnih stvari. Umjesto toga imamo mnogo novih problema”.
Teško nasljeđe
Ekspetska vlada pod premijerom Zdravkom Krivokapićem - na vlasti od decembra prošle godine - svako malo najavljuje reformske projekte. A i članstvo u EU do 2025. godine. No ova vlada najčešće reaguje nasumično i razočarala je očekivanja mnogih građana. Istovremeno, nedostaje joj i podrška iz sopstvenih redova: najveći koalicioni partner, prosrpsko-desničarska konzervativno-partijska alijansa, Demokratski front, zahtijeva od premijera da podnese ostavku u sporu zbog brojnih pitanja spoljne i unutrašnje politike te bojkotuje zakonodavne inicijative vlade.
Crna Gora je pri tome opterećena teškim nasljeđem: sudstvo, javno tužilaštvo i organi bezbjednosti bili su politički kontrolisani decenijama. Nova vlada uspjela je da dovede do promjene rukovodstva ovih sistema u samo nekoliko slučajeva, a drastičnih reformi pravosuđa i administracije nema ni na vidiku.
Prijetnje smrću upućene vicepremijeru
U borbi protiv organizovanog kriminala, koji je veoma moćan u Crnoj Gori, rezultati su neveliki. Jeste da su pojedine vođe narko klanova hapšeni. Oni dominiraju evropskim tržištem kokaina i već godinama vode krvavi rat širom Evrope u kojem je ubijeno oko 50 ljudi - uključujući i dvoje u Njemačkoj. Međutim, apsurdno je da je jedan od najvidljivijih rezultata borbe protiv organizovanog kriminala to što potpredsjednika vlade Dritana Abazovića, inače predsjednika zeleno-liberalne građanske Udružene reformske akcije (URA), već mjesecima moraju danonoćno čuvati pola tuceta tjelohranitelja: on je zadužen za borbu protiv organizovanog kriminala i primio je brojne prijetnje smrću nakon što je odbio ponude mita od narko-mafije.
Nedostatak vizije i koncepcije
Vanja Ćalović Marković smatra da je u Crnoj Gori moguć i “Đinđić-scenario”. Bivšeg reformskog premijera Srbije Zorana Đinđića ubila je mafija 2003. godine uz logističku pomoć iz obavještajnih krugova. “Organizovani kriminal je i dalje jako infiltriran u državne strukture i raspolaže sa puno informacija”, kaže Ćalović Marković. Ona zna o čemu priča: nevladina organizacija MANS, čiji je suosnivač, otkrila je na desetine slučajeva organizovanog kriminala i državne korupcije. Uz to Ćalović Marković volonterski vodi i tim stručnjaka u Savjetu za borbu protiv korupcije koji je nedavno osnovala vlada.
Ona se ne nada kratkoročnim uspjesima u borbi protiv korupcije i čišćenju organa bezbjednosti. “Riječ je o strukturama starim trideset godina”, kaže ona. „Mnogi od novih ministara nemaju administrativno iskustvo, nisu ni imali pojma koliko su veliki problemi. A sabotira ih staro osoblje prethodne vlasti. Sve u svemu, ovoj vladi nažalost nedostaju vizije, koncepti, koherentnost a u nekim slučajevima i politička volja.”
Nova-stara svađa oko identiteta
Kao da to nije dovoljno, brojni politički i vjerski akteri u Crnoj Gori guraju zemlju sve dublje u eksplozivni spor oko identiteta, koji trenutno rasplamsava inauguracija Joanikija, novog mitropolita SPC u Crnoj Gori, planirana za 5. septembar 2021. Trebalo bi da se održi na Cetinju, nekadašnjoj srednjovjekovnoj prijestonici Crne Gore, koja je simbol samobitnosti crnogorske nacije. Ali na Cetinju postoji i tradicijom bogati manastir SPC u kome se uobičajeno uvode u tron mitropoliti za Crnu Goru.
Pristaše DPS-a klasifikuju ovu ceremoniju kao ciljanu provokaciju protiv crnogorske države - što je u ovoj formi iskonstruisana optužba. Oficijalno SPC ne negira pravo Crne Gore na postojanje kao države. Međutim, ona dovodi u pitanje crnogorski identitet nezavisan od Srbije - i Crnu Gori vidi kao zemlju-dio „srpskog sveta“, odnosno srpskog identiteta i kulturnog prostora.
Đukanović provocira konflikte
Većina Crnogoraca se, od kad je Crna Gora stekla nezavisnost 2006, sasvim prirodno osjeća kao Crnogorci ali istovremeno i vjernici SPC - pa se donedavno činilo da je stari spor oko identiteta prevaziđen. Ali sada ga ponovo podstiču politički zainteresovane strane: s jedne strane SPC i prosrpske stranke u Crnoj Gori, poput onih iz alijanse Demokratski front, a s druge strane, predsjednik Đukanović i njegova u opoziciju gurnuta stranka DPS. Đukanović je pozvao na proteste protiv ceremonije na Cetinju, koju smatra anticrnogorskom i protiv interesa njegove države. Najavio je da će se i sam ukazati na Cetinju ako se svečanost ne deložira u neki drugi grad. Jedan od njegovih savjetnika prethodno je pozvao aktivne policajce na građansku neposlušnost, tj. da odbiju angažman protiv nasilnih demonstranata.
“Zajednički je interes DF-a i DPS-a da destabilizuju ovu vladu i spriječe reforme”, tvrdi Vanja Ćalović Marković. "Prije svega, Milo Đukanović raspiruje raspravu o identitetu i to iz ličnih razloga. Naravno, nakon toliko godina ne želi tako lako da se odrekne svoje ilegalne imovine i vlasti. Mislim da neće oklijevati da isprovocira nasilne sukobe koristeći pitanje identiteta“.
Ipak, nakon godinu dana od zaokreta, ova građanska aktivistkinja vidi i nešto pozitivno: “Ljudi su konačno doživjeli da je moguće slobodno izgovoriti svoje mišljenje i smijeniti vlast, a da sljedećeg dana ne nastane smak svijeta ili da im se nešto dramatično dogodi. Ovo iskustvo će ostati i svaka buduća vlada od sada mora s tim da računa“.
Prevod: Mirko Vuletić
Bonus video:
