Od kada smo čuli, prije neki dan, dobronamjeran savjet, u vidu apela Mila Đukanovića, sa prijestonog Cetinja, mnogi su se 'stresli'! Nije problem u njegovoj riješenosti da se kao Predsjednik svih građana jedne sekularne, moderne i evropske države 'gura' u čisto teološko-religioznu sferu i pitanje crkve uopšte, koliko je u njegovom apelu zasijao paternalistički stav i odnos 'gazde' iz jeftinog provincijalnog miljea, ali sa skupocjenim dostignućima.
Možda mi kao narod i previše očekujemo od pomenutog gospodina, a priori respektujući njegovo objektivno upitno znanje i obrazovanje a i državnički nivo, često okićen elementima aktuelne subkulture. Narativ je jasan, ali govor tijela i mimika još jasniji... Dakle, ako se slučajno ne ispoštuje njegov 'apel', eto i njega 5. septembra na Cetinju! I to da brani čast?! A šta onda? Predsjednik će da se pridruži mogućim demonstrantima protiv ustoličenja mitropolita!
S obzirom na to šta sve gledamo u posljednje vrijeme na političkoj sceni, to bi bio i više nego simpatičan doprinos neobičnom viđenju demokratije na crnogorski način, da nije sjećanja... Eh pusta sjećanja!
Kakav je to bio žar u očima i strast koja se rađala, u tada mladom čovjeku, kad je ranih 90-ih zdušno podržavao i kretao u 'Rat za mir', kako je patriotski 'gorio' u vatri hercegovačkog, dubrovačkog, slavonskog... i svih ostalih ratišta... Koliko je zdušno sa ostalim časnicima i tada branio čast. Koliko je krvi, ognja, užasa, pustoši i ljudske nesreće ostalo iza njegove i političke retorike njegovih partijskih drugova i saboraca u Crnoj Gori i regionu!
Više od milion ljudi je zahvaljujući toj politici, ili izginulo, ili nestalo, ili napustilo zauvijek svoj prostor, bez ikakve želje da mu se više ikad vrate. Čak ni svojoj djeci ne pričaju o svom porijeklu, čisto da im ne 'začikavaju' maštu, da se nekad tamo, ne daj Bože, vrate...
I onda pred očima, poslije ovakvog fleša, ponovo on! Namjera slična, ili ista. Jasna prijetnja, ne bude li kako on kaže... Pomirljivo, umjereno, a ponajviše državnički - nema šta! A sve u borbi za mir... U istom trenutku, bliski prijatelj, 'brat po politici', da ne kažemo 'brat po političkoj doktrini' iz Beograda još razmišlja da li da dođe na Cetinje na poziv, 5. septembra. On, pa i ne bi da nekom smeta, ili ne dao Bog da mešetari po nečijoj dalekoj 'lepoj kući,' ali strašno brine za srpstvo i crkvu u Crnoj Gori! On brine za jedne, a Đukanović brine za druge. Pri tome su i jedni i drugi većinski? Logično, samo je Crna Gora manjinska!
Priznaćete, suviše provokacije i sličnosti, da bi baš sve bila slučajnost! Mišljenja smo da je, iako malobrojna, Crna Gora isuviše velika i za jednog i za drugog! Gospodo, sve je jasno... polako... doći ćete i vi na red. Neće vam Crna Gora ostati dužna, kao što i nikom do sada nije... s tim što nekom teško padne, jednostavno 'zapne u ždrijelu'... Pogotovo ako misli da sve zna, što treba znati o Crnoj Gori... 'Iskustvo je čarobno i njegov značaj je ogroman, ali ima jednu manu - dolazi kasno'.... A nekome, bogami, ni tada...
Upravo zbog takvih, kojima nije dato da im iskustvo u svom pozitivnom trajanju doprinese formiranju osjećaja odgovornosti i savjesti, u cilju sopstvene odbrane i sigurnosti, čovjek je osmislio i stvorio instituciju zvanu - sud!
Autor je predsjednik SG CIVIS i poslanik koalicije Crno na bijelo u Skupštini Crne Gore
Bonus video:
