Uobičajeno je da u zemljama mlade demokratije, naizgled ne mnogo značajne teme i pojave u društvu, poprimaju svestrane i, najčešće, različite konotacije zavisno od nivoa interesa i strane sa koje dolaze, praveći na taj način krug beskonačnosti u očekivanju adekvatnih odgovora na važna pitanja koje opterećuju društvo.
U politici, najčešće, teško se priznaju propusti i greške u vršenju vlasti, u (ne)preduzimanju potrebnih koraka u donošennu odluka, kreiranja i saopštavanja određenih stavova u susret značajnih događaja. Naravno da je u obavljanju državnih poslova uvijek primarna odgovornost u donošenju odluka, u postupanjima prema izazovima koji stoje na putu potreba i očekivanja javnosti. Demokratija, u željama i potrebama društva, ali i kao najčešće izgovorena riječ u izgradnji neophodnih institucija sistema na putu emancipacije cjelokpupne društvene zajednice, mora u sebi sublimirati sve činioce ako se želi postići cilj i uživati u plodovima vrijednosno najvišeg stepena razvitka ljudske civilizacije.
Na sreću, svakodnevno i sve više sazrijeva svijest javnosti, posebno, intelektualne elite koja svojim javnim konstruktivnim i kritičkim mišljenjem na aktuelne potrebe i pojave ukazuje kojim putem treba ići dalje ako želimo da što prije budemo u društvu razvijenih zemalja i naroda.
Jasno je da se zacrtani cilj može postići jedino zajedničkim snagama; posvećenošću i sinergijom svih dijelova društva. Lijepo je čuti od relevantnih međunarodnih zvaničnika da Crna Gora može poslužiti kao primjer ostalima u regionu na putu EU integracija, na putu emancipacije i sveukupnog napretka društva. Ali, takođe stoji i konstatacija da se mora dodatno anagžovati u ispunjenju neophodnih uslova i kriterijuma kako bi, konačno, postala prva sledeća članica EU.
Dakle, na potezu su donosioci odluka, oni koji rade i djeluju na osnovu povjerenja dobijenog od nosioca suvereniteta odnosno građana.
Ne mora se smatrati primarnim ko se najčešće i najviše pojavljuje na javnoj sceni jer je u današnje vrijeme ta ista javna scena beskrajna, već ko je toj istoj javnoj sceni najkorisniji svojim zalaganjem i doprinosom boljitku cjelokpunog društva; većina i manjina, civilno društvo, zajednice i pojedinci, stvaraoci - svi dijelovi društva. Stoga, novi politički momenti kakvi se dešavaju u našem društvu koliko su potrebni toliko čine konačni cilj neizvjesnijim.
Nestabilnost političkih prilika uzrokuje niz drugih neželjenih efekata u vremenu velikih potreba društva u cjelini. Prevashodno, pravac djelovanja mora biti ispunjenje neophodnih kriterijuma na putu integracije društva u najširu razvijenu zajednicu EU. Između ostalog još 1993. Godine, poznatim kriterijumima iz Kopenhagena, EU je postavila jasne uslove za zemlje aspirante ka učlanjenju u Uniju, između ostalih Politički kriterijum koji podrazumijeva stabilnost institucija kao osnove demokratskog poretka, vladavine prava, poštovanja ljudskih prava i prava manjina kao i akceptiranje političkih ciljeva EU (European Council in Copenhagen 21-23 june 1993).
Dakle, poštovanje ljudskih prava i prava manjina, kao jedno od temeljnih principa funkcionisanja i opstajanja EU, jasno je predočeno društvima koje teže da postanu punopravni članovi zajednice evropskih naroda i zemalja. Poštovanjem usvojenih normi, rezolucija, dokumenata i strategija... u oblastima ljudskih prava i sloboda stvaraju se realne pretpostavke da uz poštovanje pozitivnih propisa na nacionalnom nivou, učešće predstavnika manjina u izvršnoj vlasti bude manje upitno uoči i nakon izbornih procesa.
Poštovanjem specifičnosti manjina, posebno pripadnika albanskog naroda u Crnoj Gori kao zajednice neslovenskog porijekla, stvaraju se pretpostavke za zadovoljenje njihovih potreba i interesa jer sve što je u interesu manjina, a nije na štetu drugih naroda u Crnoj Gori treba da bude podržano od institucija sistema. Tim prije što, kako je bezbroj puta rečeno, oni žele integraciju sa svojim punim identitetom i nikako ne žele getoizaciju. Očigledno je da ima mnogo pomaka, tako reći u svim oblastima, počevši od obrazovanja, kulture, medija... ali, naravno, još ima prostora za većim ostvarenjima, prije svega u izraženijoj participaciji i zastupljenost u svim organima vlasti kao jednom od izazova Vlade Crne Gore, zatim primjena zakona, odnosno snažnije oživotvorenje onoga što je institucionalno predviđeno. Utoliko prije jer manjine su dale značajan doprinos u svim demokratskim i integracionim procesima u Crnoj Gori.
Institucionalizacija usvojenih pravila dugoročno trasira pravce dejelovanja jer, u suprotnom, odgovornost pada na one koji treba da ukazuju na nepoštovanje istih. Dakle, nosioci političkih funkcija iz redova takvih zajednica, radeći na institucionalizaciji dogovorenih principa djelovanja istovremeno doprinose afirmaciji međusobnog povjerenja kao stuba sinergije za zajedničko dobro. Maksimalnom valorizacijom postojeće energije proizašle iz želje za jednakim pravima i mogućnostima, nema bojazni od fenomena getoizacije pojedinca ili bilo koje zajednice a što potvrđuje i dosadašnje iskustvo višepartizma u Crnoj Gori.
Sloboda i jednakost obezbjeđuju trajnost demokratskih vrijednosti u jednom društvu i obaveza svih je da doprinesu izgradnji ovih temeljnih vrijednosti na putu prosperiteta društevene zajednice. Doprinos manjina na tom putu je nezamjenljiv, posebno u heterogenom regionu Jugoistočne Evrope koji pune tri decenije tranzicije još uvijek ne uspijeva pronaći formulu oslobađanja tereta iz prošlosti.
Istinsko zalaganje na putu integracija reflektovaće zadovoljavajuće izvještaje izvjestilaca o napretku Crne Gore u integracionom procesu koji predugo traje i koji se mora intenzivirati jedino angažovanjem svih struktura društva ostavljajući po strani podjele i različitosti valorizacijom kreativnog, intelektualnog i kadrovskog potencijala na svim nivoima. Što prije se desi ovo bliži smo konačnom cilju ka EU.
Autor je politikolog, magistar međunarodnih odnosa i diplomatije
Bonus video:
