Rezultati nedavno održanih njemačkih saveznih izbora otkrili su ogromnu razliku između glasača na istoku zemlje i onih u drugim djelovima Njemačke.
Desničarska stranka Alternativa za Njemačku (AfD) je ostvarila uspjeh na istoku, posebno u pokrajinama Saksoniji i Tiringiji, dok su etablirane stranke, kao što su Socijaldemokrate, Demohrišćanska unija, stranka Zelenih i Slobodne demokrate (FDP), odnele najviše glasova u ostalim pokrajinama.
Ovakvi rezultati me nisu iznenadili. Na putovanju širom Njemačke koje je uoči izbora organizovao program Dojče velea (DW) za Afriku, imao sam priliku da posjetim gradove i u istočnoj i u zapadnoj Njemačkoj. Ono što me je najviše pogodilo je bila vidljivost plakata stranke AfD u gradovima na istoku, poput Halea gdje sam imao priliku da razgovaram sa glasačima, ali i političarima.
Ključna stvar koju sam shvatio na putovanju je bila činjenica da glasači na istoku i dalje gaje oprečna osjećanja prema etabliranim strankama, kao i osjećaj da su zapostavljeni.
Glasanje za AfD je bilo način da građani izraze svoj bijes zbog tih političara i njihove politike.
Osjećaj jedinstva prestaje tamo gdje počinje dugotrajno osećanje nejednakosti između ujedinjenih djelova zemlje.
Jedinstvo za jedne, razdvojenost za druge
Razlozi za postizanje jedinstva ili stvaranje odvojenosti su različiti.
Nemačku je podijelio Hladni rat. Međutim, ta podjela je istovremeno uspostavila i novi osjećaj jedinstva među drugim državama sličnog tipa, u socijalističkom bloku.
Neke socijalistčke zemlje u Africi, bile su ujedinjene kroz poseban oblik solidarnosti. A vođeni socijalističkom idejom o neophodnosti međusobne podrške, hiljade mladih ljudi iz zemalja poput Mozambika i Angole došlo je u Istočnu Njemačku - da radi i popuni prazninu u ključnim industrijama. Osim toga, tim mladim ljudima su obezbijeđena i sredstva za studiranje na univerzitetima u Njemačkoj Demokratskoj Republici, (DDR).
Međutim, taj osjećaj jedinstva raspao se s padom Berlinskog zida 1989. Dok se slavilo ponovno ujedinjenje Njemačke, neki od radnika iz Afrike ostali, a hiljade drugih iz Mozambika i Angole su morali da napuste zemlju.
Jedinstvo bi moglo da budu puno više
Takvi istorijski događaji pokazuju koliko oblika jedinstvo može da poprimi. Ponovno ujedinjenje može se dogoditi na mnogo različitih nivoa i to je proces koji se stalno razvija.
Danas je regionalna integracija jedan od ključnih atributa u težnji Evropske unije ili Afričke unije. Imam osjećaj da postoji izrazita glad za postizanjem jedinstva među ljudima, regonima ili zemljama.
Trideset i jednu godinu od ponovnog ujedinjenja Njemačke i dalje vrijedi težiti ka idealu jedinstva, i prihvatiti ga kao prirodni i stalno rastući poduhvat.
Bonus video:
