Sve ono što sam pokušao da objasnim u prošloj kolumni, i Porfiriju, i Joanikiju, i gospodaru Srbije AV i ovom našem MĐ, i braći Srbima i braći Crnogorcima, i četnicima i komitama, i vjernicima i ateistima, i regionu i Briselu, i popovima i topovima, mnogo bolje, toplije, slikovitije, objasnila je jedna moja čitateljka. Žena, četrdesetak godina, relativno skoro smo se i upoznali, javi se posle skoro svakog teksta, da me ohrabri i podrži, rjeđe ukori i iskritikuje, a ponekad samo pošalje smajli i žuti palac. :)))
U prošli utorak, dok je histerična fabrika laži DF-a bljuvala mržnju, nemoćna da odgovori na kritiku osim sa, kao u najbolja vremena, “ustaša”, “šiptar”, “izdajnik”, „špijun CIA“ - javila se moja čitateljka čije inicijale čak ne želim da navedem kako je „pravovjerni“ ne bi tražili i kako joj neki od njih, kao nedavno našoj Ratki (Jovanović), ne bi poručili da bi je „isjeckali na komadiće“. U ime navodne odbrane pravoslavlja i vjerskih poglavara. Eto dokle su DPS i DF sa svojom centralom iz Beograda, SNS-om, doveli ovo društvo.
Čitateljka, sa čijim dopuštenjem koristim pomenutu poruku, piše:
“Ja sam vjernik. Jedini u cijeloj familiji. Obje babe su bile vjernici i najplemenitije osobe koje sam srela u životu… Kad sam slobodna, volim da odem u crkvu kad je prazna. U Hram idem periodično na liturgije. Predivne su. Često idem u toku dana, kada nema nikog u Hramu. Upoznala sam tamo i neke divne sveštenike, jedan vodi Narodnu kuhinju. Kad se ne skuplja novac za liječenje djece, volim njima da dam prilog. Zaista zaslužuju...“
Tako prvi put saznajem da je ona vjernik, iako joj nikada nijesam vidio brojanicu oko lijeve šake, a crven konac oko desne. Ni sliku manastira Ostrog u kancelariji, ni veliki krst na retrovizoru u autu. Nikad mi se nije pohvalila da je na društvenim mrežama branila Amfilohija, Irineja, Joanikija, Porfirija... od „nekrštenog otpada“.
Potom nastavlja:
“Kad sam kao baš mala djevojčica tražila da me krste, tata je govorio kroz smijeh - ovo će nas dijete bez posla ostaviti. :))) Ipak su me brzo krstili. Da bih se ja krstila, morao je da se krsti moj kum, a i njegov kum, tako da se moje krštenje pretvorilo u masovno. :))) Tog dana se zbog mene krstilo još šestoro odraslih i djece“…
Kakva radost provijava iz ovih riječi. Skoro da bih požalio što i ja nijesam tada bio sa njima, da omasovim skup u porti neke crkve i tako uđem u red „posvećenih“. A onda moja najdraža čitateljka objašnjava “vjernicima” iz DPS-a, DF-a i SNS-a, Milu, Vučiću, Mandiću i Medenom, šta je u stvari vjernik:
“Nikad i baš nikad i nigdje ne govorim da sam vjernik. Kad postim, pa pođem negdje na ručak sa prijateljima, jer je to veoma ličan osjećaj, ne objašnjavam zašto naručujem ribu. To je intima, a samo primitivci barjače intimom”…
Eto najboljeg opisa nekog Bunta i Fakta, meme stranica DF-a ili SNS-a, nekog tajkuna ili samo barabe, znanih i neznanih imena koja su u prošli utorak skočila da pozivaju na bojkot jednog medija, što je sve podsjetilo na inkvizitorski čin spaljivanja knjiga u srednjem vijeku ili na ovovremeno isilovsko skrnavljenje i uništavanje kulturne baštine po Siriji i Avganistanu.
Svaki se ozbiljan autor i prije objave nekog teksta i nakon toga, posebno onako provokativnog, preispituje i razmišlja. O svakoj riječi, retku i pasusu. Zato mu bude lakše kada sa tako referentne adrese, kao što je ova moja čitateljka, intelektualka plus vjernik, dobije sljedeći sud:
„Sve ovo sam ti napisala da bi znao koliko si u pravu. Potpisujem svaku riječ ovog teksta. Ja sam Crnogorka-vjernik, ćerka Srbina-ateiste :))) … Na sljedećem popisu - Mohikanac”…
“O Crna Goro, o pasja zemljo..”, pisao je pjesnik. A onda moja najdraža čitateljka objašnjava ono što sam i ja naširoko pokušao u prošloj kolumni, ali ni približno ubjedljivo kao ona:
“Ni Porfirija ni Joanikija ne volim. Metodije je sjajan lik, imamo puno zajedničkih prijatelja. Žali bože što on nije Mitropolit, a Grigorije Patrijarh. Sva ona šarada, da ne upotrijebim grublji termin, 4. i 5, u nedelju, počev od crvenog tepiha ispred Hrama (bar sam tako vidjela na instagramu), za doček Patrijarha, preko naručivanja ne znam koliko flaša vina u posebnim bocama za novog Mitropolita sa natpisom "dostojan", na grčkom, daleko je i od vjere i od izvornog pravoslavlja! I svjetlosnu godinu daleko od Gospoda!…”
Kako divno sve rečeno i meni antihristu sve objašnjeno. Čak tako jako i sugestivno da i mi nepopravljivi agnostici pomislimo - ipak ima Boga. Ali valjda Bog nije neko van nas nego je Bog u svima nama. I, kako bi rekla moja čitateljka - dio intime. Sa kojom se ne barjači i ne razmeće. Osim ako nijesi đilkoš ili još gore - taliban. Jer đilkoš je samo mangup, kavgadžija, nametljivac, a taliban je mnogo ozbiljan problem - vjerski fanatik koji je u ime tobožnje odbrane nedodirljivosti vjere, vjerskih knjiga i poglavara, spreman da pozove na bojkot, na sjeckanje na sitne komadiće, ili kao u Parizu - neko spreman da uđe u novinsku redakciju i rafalom podijeli pravdu i „odbrani“ Svevišnjeg.
U pamet se, Crnogorci. Bravo za moju najdražu čitateljku!
Bonus video:
