Crna Gora je imala najdugovječniju nepromjenjenu vlast u Evropi. Trideset godina su vladali jedna partija i jedan čovjek, što je u demokratiji prosto nezamislivo. Koristili su se svim legalnim i nelagalnim sredstvima da održe nekontrolisanu vlast, a institucije su postale farsa – servis te i takve vlasti a ne građana. Uprkos tome, da smo imali iole pristojnu alternativu to se, jednostavno, ne bi moglo desiti. Svo vrijeme opozicija je pokazivala razjedinjenost, sujetu, neznanje, da su im partijski interesi i lične privilegije na prvom mjestu – isto kao i vladajućem DPS-u, samo što je njihov kolač bio manji, ali dovoljno velik da slasno uživaju i zadovolje se njime. Pored toga, nacionalizam, šovinizam i ekstremizam je bio lajt motiv većeg dijela opozicije, tako da je i međunaradno zajednica – koja presudno utiče na zbivanja i političke tokove kod nas, nekad skriveno, nekad neskriveno, podržavala DPS i Đukanovića, dobro uviđajaći da je alternativa još gora. Najzad, kada je Đukanović potpuno izgubio vezu sa realnošću, počevši da se ponaša kao afrički dikatatori, pustila ga je niz vodu, a opozicija je došla na vlast, nespremna na tako nešto, jer joj je očito bilo dobro da uvijek bude i izigrava opoziciju, te se za preuzimanje vlasti nije ni pripremala.
Kada joj je ta obaveza nevoljno pripala, umjesto probuđene nade da će Crna Gora postati pristojno mjesto za život svih njenih građana, kleronacionalizam, najprimitivni nacionalizam i šovinizam najgore vrste postali su njena agenda. Građani su preko noći preobraćeni u poštovani narod, braću i sestre. Crkva, kao neformalni pobjednik izbora je bila poluga i glavni podupirač nikad većih podjela i mržnje koju je sprovodila nova vlast, optužujući za nju opoziciju – koja je takođe vješto baratala podjelama i nacionilizmom dok je imala priliku za to. Ona vješto i tanano, sadašnja nevješto, sirovo i surovo.
Krenula je diskriminacija manjina identična onoj iz devedesetih godina prošlog vijeka, negiranje prava na postojanje Crnogoraca ništa manje nego je bilo tih godina. Tako su u Vladi i namještenjima „po dubini“ manjine svedena na manje od tri posto zastupljenosti, iako ih u populaciji ima preko 20%. Retorika podržavaoca nove vlasti ali i nekih Vladinih namještenika prema manjinama i Crnogorcima dobila je razmjere opšte histerije, linča, šovinizma sa primjesama fašizma.
U Pljevljima na primjer, u kojima žive značajan broj Bošnjaka, pored stalnih verbalnih provokacija na nacionalnoj osnovi od uspostavljanja nove vlasti, direktor Rudnika uglja koji je kadar te vlasti je od 350 novouposlenih našao mjesto za zaposlenje jednog Bošnjaka. Dobro ste pročitali, jednog!
Takvu diskriminaciju nije uspio sprovesti ni Hitler na početku uspostavljanju rasnih zakona. Što nije mogao on, nova vlast u Crnoj Gori pokazuje da može. I otprilike, na tome se završava sva njena umješnost. Jer, za ovih godinu dana stalno traju trvenja vladajućeg trijumvirata. Vlada pada svakog dana, bojkutuje se Skupština od strane dijela vladajuće većine, što je, mislim, jedinstven primjer u svijetu. Kao i prijetnje protestima protiv Vlade onih koji je svakog trenutka mogu srušiti dizanjem ruku.
Skupština ne funkcioniše, ne zakazuju se zasjedanja, desetine važnih zakona čekaju usvajanje, a i usvajanje novog budžeta će biti krajnje upitno – kao i prošle godine, po preuzimanju vlasti. Stranke koje su se prikazivale kao građanske, na djelu su pokazale da to nijesu. Tu prije svih mislim na tzv. Građanski pokret URA i Demokrate. Jer da ima išta građanskog u njima, prosto bi vrisnule na sav glas zbog poslednjeg podatka o zapošljavanju u Rudniku uglja. Nova vlast je svojim činjenjem ovih godinu dana odaslala jasnu poruku pripadnicima manjina da ih smatraju stranim tkivom u njihovoj viziji Crne Gore, konkretizujući parole i grafite dobrog dijela svojih pristalica „selite se Turci“, na razne načine, a namještenjima i upošljenjima najkonkretnije i najslikovitije.
Krajnji je momenat za formiranje prelazne Vlade koja će pripremiti nove izbore. Ovakvo stanje postaje mučenje za sve i svako odlaganje izbora će samo još više usložnjavati situaciju, stvarajući još veća trvenja i podjele koje mogu eskalirati u nasilje i sukobe.
Bonus video:
