“Zabrinutost je realna i zabrinutost se mora uzeti vrlo ozbiljno kod ljudi u Crnoj Gori”… Ova rečenica Gabrijela Eskobara, visokog dužnosnika Stejt departmenta i specijalnog izaslanika za Balkan, izazvala je pravu uzbunu kod naše Vlade koja je ustala da nam objašnjava kako važni Amerikanac nije mislio na njih kao nepouzdanog NATO partnera. Što su opet dokazivali drugim stavom iz njegovog izlaganja na 2BS forumu gdje kaže kako će “ova Vlada imati podršku SAD sve dok je demokratska i koncentrisana na evropsku budućnost zemlje". Tako je kada premijer i ministri od šargarepe ne vide štap.
“Plašim se da je sve otišlo po đavolu”, piše mi moja najdraža čitateljka. Sjećate se nje? Crnogorka-vjernik, od oca Srbina-ateiste.
Potpuno je u pravu, jer ako Vlada nije i stanju da čita ne samo šta je Eskobar doslovno rekao, već šta je u stvari poručio - onda nam se loše piše.
“Rekonstrukcija Vlade na način koji traži Front je apsolutno neprihvatljiva. Ni po koju cijenu, onim se ludacima ne smiju prepustiti pojedini resori, posebno ne bezbjednosni sektor”, komentariše čitateljka.
Uzvraćam joj da sam već pisao o tome uz zaključak da je bilo kakav ulazak DF-a u Vladu opasan jer vrijednosno udaljava ovu zemlju od zapadnih načela i standarda. Bila bi to Vučićeva, a onda indirektno i Putinova vlada! Mnogo više nego evropska i prozapadna. Citiram joj sada i Eskobara: "Prosrpske snage u Crnoj Gori treba da shvate da Crna Gora treba da bude suverena, demokratska, zapadno orijentisana članica NATO-a! Za one snage u Crnoj Gori koje podrivaju napredak zemlje, SAD imaju odgovor u vidu izolacije”.
Moja najbolja čitateljka, mogao bih je zvati Elena Ferante jer i to je pseudonim, ističe kako procesi vode ka izborima od kojih se najviše boji:
“Izbora se plašim iz više razloga: birački spiskovi su ostali isti a, za razliku od prethodnih, na ove izbore bi došla vascijela dijaspora koja glasa DPS. Pitanje je kako bi na novim izborima glasali ljudi koji su tradicionalno DPS (a koji su zbog Crkve i onog silnog nasilja u predizbornoj godini) na prošlim izborima glasali protiv DPS-a. Možda će se vratiti na fabrička podešavanja?! U pitanju je velika cifra, čini mi se oko 14.000. Tome treba dodati Vučića, koji je u predizbornoj kampanji, već je upregao sve svoje medije, sada još i RTCG. Ne gledam ih ali čujem da je to sada Mandićeva TV (užasna, užasna greška)...”
Kažem joj da i ako izbora bude treba očekivati sličan rezultat kao i prije godinu dana. Mula Ljubo (Filipović) se zabrinuo da DPS “ne izda” pa krene u koaliciju sa Urom ili Demokratama. Tako nešto osim LJF preferiraju jedino DF i BIA. Jer ako koalicioni kapacitet DPS ostane na nuli, onda će aktuelna parlamentarna većina praviti i novu vladu. Pošto DPS sa svojim talibanima neće preći 35 odsto a kamoli 50. Ali se tu postavlja logično pitanje - zašto su nam izbori onda potrebni?!
Zatečen sam njenom reakcijom: ”Izbora se najviše plašim, iz porodičnih razloga, vezanih za Drugi svjetski rat i posljednji rat u Sarajevu, drame kroz koju je prošla moja šira porodica. Zbog svega toga imam fobiju od građanskog rata. Toliku, da u tašni stalno nosim pasoš. U Drugom svjetskom ratu moji su bukvalno satrveni. Pola je izginulo u partizanima, a pola u četnicima. Bila sam ti napisala kako se odvijala ta porodična drama, pa sam obrisala. U posljednjem ratu, u Sarajevu je bila cijela tatina porodica. Oba brata, sestra i njihove porodice. Nekako su čudom Božijim svi preživjeli. Niko od njih u ratu nije učestvovao niti metka ispalio. Tetka i njena porodica su bili u gradu praktično do Dejtona. Evakuisani su kad je brat od tetke ranjen. Jedan stric i njegova familija su uspjeli da izađu, bili su kod nas. Drugi stric i strina nikad nisu napuštali Sarajevo. Živjeli u njemu do smrti. Djeca su im bila u inostranstvu...”
I Eskobar se slaže da aktuelna situacija na Balkanu ima mnogo sličnosti sa 90-im godinama prošlog vijeka kad su etničke tenzije nabujale i kada je bilo mnogo onih koji su htjeli da ih iskoriste.
Moja najdraža čitateljka smatra da i danas, i nakon tako strašnog iskustva, imamo usijanih glava koje bi nam opet obukle uniforme:
“Novokomponovane ‘komite’ i četnici’ bi narod gurnuli u rat da sačuvaju pokradene milijarde i moć. Osim para, u igri su i njihove glave. Garantovali su siguran i slobodan tranzit droge, ljudima koji mogu da ubiju svakog… S druge strane, ova ekipa Frontovaca mi je vrlo sumnjiva, pretpostavljam da su nekim ozbiljno opasnim ljudima dali ozbiljna obećanja, koja moraju da ispune... Zajednički njihov neprijatelj je građanska Crna Gora. Nju treba zatrijeti, a onda izbrisati i sjećanje da je ikada postojala… Ne znam koji je pravi put i šta je rješenje... Aleksa mi je čudan, iako sam do skoro bila njegov fan. Dečko se preko noći razbolio od korone i promijenio ploču. SDP i SD nikad neće podržati nikakvu vladu bez DPS-a, jer imaju svi do jednog putera na glavi iz minulih dana. Ne žele Zakon o porijeklu imovine, nezavisan sud i tužilaštvo. Samo nam strani partneri mogu pomoći... Ako istinski žele...”…
Da je ohrabrim citiram joj opet Eskobara: “Od Dejtona naovamo ipak se dogodilo mnogo pozitivnih stvari i kad ih analizirate vidjećete da su sve one bile plod evroatlantskih integracija. Zato našim evropskim partnerima pominjemo potrebu da se integracije ubrzaju i ubijeđen sam da će Evropa shvatiti ogroman potencijal Balkana i da će za tri godine ovo područje biti prosperitetni region”.
Djeluje kao da je članstvo u EU jedino rješenje koje može relaksirati Crnu Goru od permanentnog (polu)ratnog stanja koje živimo tri decenije, sa pasošem u džepu ili tašni, očekujući od svih narednih izbora promjenu iako svjesni da nam je ponuda uvijek ista - izbor između loših i najgorih.
Bonus video:
