Ne spadam u one koji vole da kukaju nad crnogorskom kulturom, čak i kad stvari ne idu dobro. Vjerujem u djelatni princip: važno je činiti, čin legitimiše suštinskije od svega drugog.
Još jedan razlog: aktuelni kukački hor djeluje otužno upravo zbog toga što su pjevači toga hora napravili ključnu grešku (ili što već): dozvolili da pitanje kulturnog modela bude isključivo partijsko pitanje, ili u funkciji jedne partije, odnosno političko-ekonomske elite. Makar njima (ili nekima od njih) to omogućilo unosno parazitiranje na jaslama ministarstva kulture, kalkulacija je, izvjesno, za društvo, bila loša. Kada kulturni model u jednom društvu nije stvar konsenzusa već partijskog nadmetanja, onda i ne možemo govoriti o kulturnom modelu.
Dakle, izvan takvih frustrcija: situacija je katastrofalna sa tendencijom da bude još gora.
Vijest da reditelj Andro Martinović više nije na čelu Crnogorske kinoteke jedna je u nizu sličnih vijesti koje nas sustižu ovih mjeseci. Istekao mandat, kažu.
Martinović je u proteklom periodu od Kinoteke napravio uzornu instituciju. Jedno od žarišta kulturnog, prije svega filmskog života. Sjajne tribine, promišljeni programi, susreti sa izuzetnim stvaraocima, sve ono što hronično nedostaje crnogorskoj kulturi, pokazala je Kinoteka za Martinovićevog mandata. I, čak ni tako dobro funkcionisanje jedne institucije, naglašavam - iznad svih crnogorskih djelatnih standarda - nije bila preporuka da mladi reditelj nastavi da radi ono što tako dobro radi. Revanšizam? Ma kakvi… Ili gola zla namjera? Jer, kada sve učinimo parodijom, biće legitimno pitanje - čemu? Onda je bolje da - ne postojimo. I tako dalje…
Kinoteka spada među relativno mlade nacionalne institucije. Na njenom čelu do sada su bili ozbiljni stvaraoci različitih generacija - Gojko Kastartović, Branko Baletić i Andro Martinović. Martinović je autor filma “Između dana i noći”, jednog od tri najbolja filma koje je crnogorska kinematografija dala u ovom stoljeću. Film je zavrijedio ozbiljne komplimente - i na značajnim internacionalnim festivalima i od najlucidnijih kritičara.
I neko smatra da je logično da taj niz nastavi neko kome je ključna preporuka fotografija sa mitropolitom Joanikijem? Izgleda da mu je to kod ministarke jači štih nego da ima sliku sa Bertolučijem. I, k tome, neko ko na prve prigovore poteže opasnu retoriku sa poželjnim i nepoželjnim prezimenima?
Devastirajući učinak aktuelne ministarke na prosvjetu i posebno kulturu je ogroman, i neće biti lako poništiti efekte ovakvog diletantizma. Da se sjutra probudimo u idealnoj Crnoj Gori, trebaće godine da stvari dođu na svoje mjesto. Palanački duh je pušten iz boce…
Nedostojna kadrovska rješenja (izuzimajući nove upravnike CNP i CSU), pokazuju ovu novu elitu kao dvostruko diletantsku: ne mogu pronaći prave ljude ali žele sve promijeniti, makar na gore.
Zašto izuzimam gospodina Marka Baćovića, novog čelnika nacionalnog teatra? Njega je kao značajnog umjetnika sasvim moguće zamisliti na tom mjestu i u normalnom društvu, ali većina preostalih kadrovskih rješenja u institucijama kulture ne može proći takav test. Posebno je to vidljivo u slučaju institucija poput Kinoteke ili Filmskog centra. Koje su, ponovimo, spadale u najdinamičnije djelatne institucije, koje su vrlo brzo pronašle zajednički jezik sa evropskim partnerima i zahvaljujući tome doprinjele međunarodnoj saradnji kakva je do juče bila nezamisliva.
Izvjesno, takve smjene su bile po svaku cijenu, uprkos rezultatima, logici, pa i dobrim manirima.
I na kraju, važno je to shvatiti: naivno je vjerovati da kontrola bezbjedonosnog sektora može sačuvati Crnu Goru kao proevropsku i multikulturalnu zajednicu.
Najgore što se moglo desiti crnogorskoj kulturi upravo se desilo: iz komesarsko-parijske faze ušla je u klerikalno-konzervativnu. Sad joj ni Bog ne može pomoći.
Bonus video:
