Himna Varvara počinje stihovima:
Duboka je Morača
kanjon iznad nje
na kanjonu Varvar stoji i poručuje
Budućnosti jedina
naš si ponos ti
tebe vole
za te žive
tvoji vjerni Varvari!
Ta pjesma traje i pjeva se. Ušla je u narod. Da bi bila prihvaćena, mora da vibrira istinom, da može da se pjeva u glas bez problema, da se masa poistovjeti sa svakim slovom i slogom. Jer, ako bilo što škripi, sve pada u vodu. Prvi stihovi uvijek su ključni, a u ovoj se pjesmi kaže: “Duboka je Morača”. Danas, tu nastaje problem, na startu. Ne za one koji su pjesmu pjevali, već za one koji će tek da je pjevaju.
Slogovi su takvi da ne bi bilo ok pjevati “Duboka je bila Morača”, ili “Bješe duboka Morača”. Tamo gdje se kopa šljunak, Morače skoro da nema. Lika joj nema, arčilo se krvnički, pa će biti potrebno čitav vijek da prođe, pa da se vrati u “ona” duboka Morača.
Podgorice nema bez Morače, zna se u tom slučaju ko je prvi nastao. Podgoričane je lako prepoznati na primorju. Oni dok plivaju u moru, desnom rukom svaki put zamahnu jače, mlate po vodi. Navika. Grabe snažnije. Poseban stil plivanja uzrokovan je Moračkim strujama, jer Morača nije naivna rijeka, zna da zanese i ponese. Ili je bila takva, sad je na nekim djelovima neprepoznatljiva. Ostalo je lupanje.
Ako obratimo pažnju na opus slikara Nikole Vujoševića, vidjećemo snagu te rijeke. Kod Vujoševića sve je stijena, sve je monumentalno i snažno. Ali među sivim tonovima kanjona provuče se predivna plava boja, provuče se vedra i brza, hladna Morača da oduševi i oplemeni. Strašne su Nikoline slike, jer je uspio da ugrabi taj sudar kanjona i rijeke, iz koga nastaje granitna ljepota koja i plaši i oduševljava. Sjajno je što od svoje ideje kanjona i Morače nikad nije odustao.
Nekad se čini da će Morača da ostane samo u pjesmi i slici. Da su se kojim slučajem ostvarili planovi Blaža Milova metnuli bi u cijevi sve rijeke i potočiće u Crnoj Gorici. Nisu časili časa, jer se na kratkom snimku vidi kako su brzo radili i vadili šljunak bagerima. Tako bi radili i sa cijevima, jer, o džepu se radi.
Ne treba nam veći čin patriotizma od toga. Kako su se ponašali prema Morači, tako se radilo sa budžetom, šumama, plažama, hotelima, sa cijelom državom. Bagerom u nju, Goru Crnu!
Morača je duboka kriza. Ministri mašu papirima, kažu oni bi da hapse a tužioci puštaju. Propuštaju. Prošlo je dovoljno vremena da se ministrima više ne može oprostiti samo detektovanje problema i mahanje papirima. Ako ne mogu da riješe probleme, uvijek mogu da se sklone da dođe neko ko će imati više petlje i rješenosti. Valja bager okrenuti u suprotan smjer. Dok još ima Morače i naroda.
Morača je naša budućnost. Malo slovo b, molim vas.
Bonus video:
