Prethodna godina je priča o slobodi.
Nakon 30 godina života pod hibridnim režimom, u atmosferi podjela i nepovjerenja, te namjernog držanja građana u zoni preživljavanja „od prvog do prvog u mjesecu”, sa nedopustivo niskom prosječnom zaradom, prije godinu dana se desio jedinstven trenutak u našoj političkoj istoriji. Desila se sloboda.
Na kapiji te istorije, između krajnosti i neizvjesnosti, dogodili su se razum i odgovornost. Političke strukture parlamentarne većine, različite po svojim ideološkim matricama i shvatanjima, prije tačno godinu dana pronašle su najmanji zajednički sadržilac izborne volje svih građana koji su glasali za promjene. Tako je konstituisana 42. Vlada Crne Gore, koja se odlučila za reforme i okretanje građanima.
Građanima koji su umorni od dnevne politike i trke za foteljama... umorni od demagogije i lažnog patriotizma, nepotizma i nacionalizma. Građanima koji žele veće plate i bolji život.
Mi smo se opredijelili za promjenu paradigme, kojoj je svjedočila tužna činjenica, da je posljednja bolnica u Crnoj Gori napravljena 1974. godine. Mi smo napustili koncept „razvoja” koji je podrazumijevao privilegovane pojedince, monopole, korupciju, kriminal i fabrikovanu statistiku.
Opredijelili smo se i za to da nećemo bježati od odgovornosti, usvajanja kritika i priznavanja sopstvenih grešaka, jer upravo na taj način želimo da demonstriramo diskontinuitet u odnosu na bivšu vlast koja je preuzimanje odgovornosti tumačila kao slabost, progonila kritičare i prikrivala sopstvene greške.
Međutim, najvažnija konstanta u posljednjih godinu dana ostaje i ostaće – sloboda. To je najvažniji rezultat 30. avgusta i 4. decembra, najznačajnije postignuće naših generacija. Stoga, neozbiljni pojedinci moraju znati da se točak istorije više nikada neće vratiti unazad.
Naša skupština više nije bipolarna, već konačno izgleda kao pravo predstavničko tijelo demokratije, gdje je odnos prema opozicionim poslanicima delikatan. Sazrijevanjem demokratskog društva i zajedničke demokratske političke svijesti shvatićemo da je upravo ovo jedno od najvećih obilježja naše istorijske pobjede. Pitam: da li je snaga ili slabost ove Vlade kada, recimo, za javne funkcionere, rukovodioce, ambasadore - predlaže i imenuje ljude koji je otvoreno kritikuju? Vjerujem da je to njena snaga. Snaga istinske slobode.
Predstavnici bivšeg režima se tome rugaju, jer računaju da je jednoumlje u parlamentarnoj većini preduslov za stabilnost. Nažalost, mjesto gdje još jedino vlada jednoumlje u Crnoj Gori nalazi se upravo u parlamentarnoj opoziciji, u kojoj nije moguće čuti nijedan disonantan politički ton.
Kritika je jedan od postulata demokratije, i može nas učiniti samo boljima i dodatno nas motivisati da činimo više u interesu naše zemlje. Jednako tako, jedan od imperativa jačanja demokratije ostaje povećanje zarada i poboljšanje životnog standarda svih građana. Preduslov za snažnu Crnu Goru ostaje ekonomski jak pojedinac. Zato smo pokrenuli četiri reformska programa: „Evropa sad!”, „Crna Gora odmah!”, „Evropa ovdje!”, i „Crna Gora radi!”.
Vaclav Havel je krajem prošlog vijeka govorio: „Vizija nije dovoljna. Ona se mora kombinovati sa odlučnošću. Nije dovoljno samo gledati na stepenice, već je potrebno popeti se uz iste.”
Ova Vlada neće sjedjeti skrštenih ruku i posmatrati bilo kakve stepenice. Naši koraci su odlučni, a naš cilj jasno projektovan. Nećemo praviti kompromise oko pitanja slobode i zato neću ni za milimetar odstupiti od realizacije projekata, koji će već od usvajanja budžeta stvoriti temeljne preduslove da svi građani budu nezavisni. Da svi građani budu - slobodni.
Kome ovo izgleda nestvarno, neka se prisjeti da je i naša zajednička sloboda izgledala tako jedan dan prije 30. avgusta.
Bonus video:
