Na ovim balkanskim prostorima oduvijek se politika doživljavala važnijom od ekonomije. I nije to balkanski izum. Naprotiv, to je karakteristika svih nedovoljno stabilnih regija i država.
Otvoreni Balkan je primjer takvog pristupa. Geneza projekta Otvoreni Balkan (OB) potiče iz ideje Malog Šengena koju je raspršio ratni vihor 90-ih. Slobodan protok ljudi, novca, kapitala, roba je ekonomski postulat koji je iznjedrio EU i usprkos svakojakim političkim barijerama pogurao proces globalizacije.
EU je kao ekonomska i politička unija sa labavim konfederalnim atributima nesporno primamljiva svim državama Zapadnog Balkana. I pored Bregzita i brojnih turbulencija (migrantska kriza, politička kriza na relaciji Trumpove SAD, krimska i ukrajinska kriza,energetska kriza), alternativa članstvu u EU nije ni vidljiva ni prihvatljiva bilo kojoj balkanskoj državi. Iako su sve preostale balkanske nečlanice EU kulturološki i civilizacijski još od Rimskog carstva pripadajući dio jedinstvenog evropskog svijeta, ekonomski prerogativi su taj dominantni faktor koji nacionalno, vjerski i politički heterogenu zapadno-balkansku populaciju vuku ka Briselu. Pa otkuda onda nepovjerenje prema Otvorenom Balkanu kod Crne Gore, BiH i Kosova?
Podrška sa zvaničnih adresa SAD i EU je neupitna ali i dosljedna u smislu promovisanja istih principa otvorenosti i povezanosti na kojima je sazdana EU. Američki diplomata Escobar uz podršku projektu OB iznosi i upozorenje da isti ne može uspjeti bez uključenja svih šest zemalja Zapadnog Balkana. Nema sumnje da je ovakav projekat posljedica svih prethodnih inicijativa da se sa jedne strane ubrza proces nužnih reformi u državama kandidatima za članstvo u EU i sa druge da se odupre narastanju evroskepticizma. I jedno i drugo je motivisalo bivšu njemačku kancelarku da pokrene Berlinsku inicijativu 2014. sa agendom uspostavljanja široke regionalne saradnje na komplikovanom,korumpiranom i inertnom zapadnobalkanskom prostoru. Svakako da je takvom koraku doprinjela i procjena o narastanju spoljnih uticaja na Balkanu drugih velikih sila, čime se ojačava evroskepticizam i slabi motivacija za članstvo u EU. Takvu klimu su podgrejavale i neke članice EU, naročito Francuska, Belgija, Holandija sa svojim oklijevanjem da i dalje otvoreno podržavaju proširenje EU.
Vjerovatno nije pogrešno zaključiti da je Otvoreni Balkan utjelovljenje Berlinske inicijative koju su lideri zapadnobalkanske trojke (Vučić, Rama i Zaev) prigrlili i dali joj, u nedostatku impakta novog njemačkog lideršipa, svoj vlastiti impuls. Potpisivanjem zvaničnog sporazuma u Tirani 20.12. 2021. omogućen je početak realizacije ovog projekta 3.01.2022. Prema procjeni Svjetske banke, godišnje uštede u administrativnim procedurama između država će biti veće od 30 miliona časova, što bi se moglo kvantificirati u novcu u visini od par milijardi dolara. Eliminacija svih administrativnih ograničenja i ukidanje carinskih barijera na tržištu sa 12 mil. stanovnika sigurno će biti pozdravljena od svih privrednika koji ne pretenduju na lokalne monopole. Potencijal sadašnje trojke (Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija) u vrijednosti BDP-a je cca 80 mlrd. eura i potpuna otvorenost će omogućiti njihov brži rast.
Skepticizam preostale trojke, uključujući Crnu Goru, izvire iz političkih predrasuda i neopravdanog straha da bi OB mogao biti nekakav pandan famoznom “srpskom svetu” i poslužiti Srbiji da nametne regionalno liderstvo putem ekonomske dominacije. Ovakvi strahovi su zapravo samo maska za ostatke pogrešne ekonomske politike utemeljene na sprezi domaćih tajkunsko-političkih centara moći. Crnogorska ekonomija je opterećena maksimalno brojnim monopolima i koruptivnim vezama. Javne nabavke su glavni koruptivni mehanizam , koji bi bez skorašnjih promjena u Tužilačkom savjetu i uskoro čitavom pravosuđu, trajao u nedogled. BiH i Kosovo su, također, spremniji da se rukovode klimavim političkim razlozima umjesto očiglednim ekonomskim argumentima. Za ekonomske subjekte koji svoju održivost traže na tržištu, a ne u zaštiti korumpirane politike nema dileme - OB je dobro zamišljen projekat i prelazna faza ka članstvu u EU.
Vjerujem da Escobar nije u pravu kada kaže da bez kompletne šestorke projekat neće uspjeti, ali ne sumnjam da bi OB bio bitno uspješniji sa priključivanjem preostale trojke. Ili kako albanski premijer Rama kaže: “Onaj ko hoće da trči trčaće , onaj ko hoće da stoji stajaće”. Podrška vicepremijera Abazovića ovom projektu ipak ohrabruje.
Autor je ekonomski analitičar
Bonus video:
