Vrijeme je bilo da i DF uradi nešto pametno. I ljekovito za čitavo društvo. Dosadašnjim izbjegavanjem da sipaju ulje na vatru i guraju građane u sukobe, zaslužili su čak malu fusnotu u budućim udžbenicima istorije. Samo da izdrže i da se brzo ne vrate na fabričko podešavanje. Kada su kler i njegovo političko krilo (Krivokapić/Milatović) očekivali da po bulevarima i raskrsnicama crnogorskih gradova zaigra poznata DF mečka, da se rašire šatori i okrene ražanj - desio se presedan. DF je ostao uzdržan a klerikalcima je propala zamisao da sa prozora Bečićevog carskog kabineta aplaudiraju probuđenom narodu, u pauzama prijema zapadnih ambasadora kojima bi se kleli da su za EU i NATO i da nemaju veze sa gomilom na ulicama.
DF je prvi put odlučio da ne trči tuđe i unaprijed izgubljene bitke i brani pozicije po dubini Krivokapića i Bečića. Čiji je poslodavac, posebno kada su u pitanju premijer i njegove bebe, lokalni kler koji je očito još od avgustovskih izbora imao jasan plan - eliminisati prvo DF, potom Uru, pokriti po dubini državnu upravu, potom bezbjednosni sektor i tužilaštvo, a onda organizovati izbore na kojima bi pobjednik bio unaprijed poznat.
Dani i nedjelje koji dolaze pokazaće da li je DF ostao po strani najnovijeg događanja naroda samo trenutno ili za sva vremena i zašto?! Da li samo zbog političkog ćara i urušavanja Krivokapića i njegovog dugo najavljivanog stranačkog projekta ili je riječ o značajnijem i po posljedicama dugoročnijem potezu Mandića, Kneževića i družine.
Ovih dana me zove jedan terazijski Crnogorac, Srbin iz Nikšića, na moje iznenađenje hvali Dritanov potez, sipa vatru po “lažnom Srbinu Zdravku”, a onda zaključuje kako je rusofilstvo najveća podvala koja je Srbima podmetnuta! “Ne živi milion Srba u Rusiji nego u Americi, nijesu naši najveći umovi slavu stekli u Moskvi već u Njujorku, Zapad je naš put, a ne Sibir i gulazi”! Welcome, brate, u slobodni svijet, rekoh. Onda je sve riješeno, Srbija spasena, region pomiren, evropska budućnost novih generacija zagarantovana. Zamalo mu, u šoku od prijatnog iznenađenja, ne saopštih da, ako se to desi, onda i ja mogu da se upišem u Srbe, ali se savladah - bolje da sačekam. Dugo traje ta srpska drama, od onog tragičnog svrgavanja velikog kralja Obrenovića i kraljice Drage, da bi se tako lako i brzo rasplela.
U svemu je, naravno, važna uloga srpskog predsjednika AV, njegovi trbuhozborci tabloidi zasad takođe pokazuju uzdržanost, nema naslova sa šiptarom i izdajnikom Dritanom, što bi moglo da sugeriše da je na trenutni pacifizam i mudrost DF-a uticao i njihov pokrovitelj iz Beograda. Vrijeme je bilo da Vučić shvati kako su prvo višegodišnja podrška autokrati Đukanoviću a onda preuzimanje DF-a i njihovo guranje u radikalizam, bili pogrešna politika i loša usluga ne samo Crnoj Gori, već i Srbiji.
Ako je DF dobitnik prve runde, onda je Krivokapić gubitnik. Duga je lista onih koje je obrlatio i prodao za ovih godinu i po dana, od Dake koji ga je izmislio, do Dritana koji ga je (još pod Ostrogom) ustoličio, da bi sada posegnuo da na najopasniji način, ulicom, brani vlast. Ali nije on kriv. Krivokapić, Milatović, Mitrović, Stijović, Bratić, nažalost i Spajić, pokazali su za ovih godinu i nešto dana da su samo pioni na šahovskoj tabli koje pomjera i usmjerava veliki majstor igre - lokalni kler. Ili preciznije, radikalni sveštenici eparhija koje pokrivaju crnogorsku teritoriju i okolne regije.
To je sila koja je 7-8 apostola okupila, dala im vlast i koja sada pokušava da ih ostavi u sedlu. Jedan paroh na putu za UO Univerziteta poručuje “sve će vas manje biti” a na pitanje koga, odgovara - vas jeretika i agnostika. Drugi paroh po terenu ucjenjuje i zastrašuje članove GO SNP i socijalističku mladež Jokovića pokušava da utjera pod krst časni. Treći paroh zove Brisel i Vašington pokušavajući da ih ubijedi kako Crkva nema veze sa aktuelnim dešavanjima u Montenegru. Ali, ko će im povjerovati i na domaćoj i na međunarodnoj sceni kada su sve obmanuli, obećavajući tokom litija da će se, odmah nakon promjene Milovog Zakona, povući u svoje odaje. I vratiti službi Božijoj. Umjesto toga, klerikalni krugovi ovdašnje crkve su na putu da pored duhovne preuzmu i svjetovnu vlast, prodirući u sve pore društva preko svojih kadrova i iskušenika. Od vrtića do Univerziteta, od vojske i Službe do institucija i privrede, već mjesecima teče proces potpune klerikalizacije društva.
Iako je famozni Memorandum dijela vlasti i opozicije vjerovatno potpisan iz sasvim drugih razloga, ispašće na kraju da je on mnogo važniji jer je izazvao pucanje čira koji je prijetio da zatruje čitav društveni organizam. Ispašće da je bila posljednja ura za spasavanje koncepta otvorenog društva od pokušaja realizacije svojevrsnog pravoslavnog kalifata.
Demokrate su najveće razočaranje prvog čina najnovije crnogorske drame. Umjesto da, nakon DPS ere, postanu vodeća politička snaga koja će društvo povesti ka vrijednostima EU i Karla Popera, ispalo je da su rigidna grupacija kojoj su sud Partije i Crkve mjera stvari. I ljudi.
U svjetonazoru Demokrata ispalo je da su svih 140 ili 150 hiljada glasača DPS mafijaši, par desetina hiljada onih koji su glasali manjine - “milovci”, dok su svi koji su zaokružili SDP, SD i LP - u stvari #darkopajovic. Sad još i 20 hiljada onih koji podržaše Uru. Sličan, dakle, pristup kojim je DPS posljednjih deceniju i po sve glasače DF-a nazivao posrbicama, a sve one koji su na referendumu zaokružili NE - izdajnicima…
A činjenica je da 95 ili 99 odsto glasača DPS-a nemaju veze sa mafijom, kao što 95 ili 99 odsto glasača DF-a nijesu nikakvi izdajnici već patriote kojima je Crna Gora jedina država. To što u DPS-u ima na desetine i stotine onih čiji imetak mora da se ispita ili čije odluke na štetu državnog budžeta treba procesuirati, kao što u DF-u ima prvaka čiji bi se patriotizam i lojalnost državi Crnoj Gori teško mogli potvrditi na bilo kom ozbiljnijem testu - ne znači da sve pristalice i jednih i drugih treba žigosati kao mafijaše ili izdajnike!
Uvoditi revolucionarni princip da je sud partije (Demokratska CG) vrhovni sud, onaj koji na ulici, u TV duelima, Skupštini, izriče presude, opasan je presedan jer vrlo brzo, od šačice sumnjivih, prijeki sud počinje da djeluje prema svim građanima koji drugačije misle. Staljinovi gulazi su najkrvavije svjedočanstvo u ljudskoj istoriji takvog pristupa i politike… A i on je bio Crveni.
Kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do mnogo puta ponovljenog zaključka - nema stabilne, srećne i prosperitetne Crne Gore bez pomirenja i dogovora predstavnika građanske i tradicionalne Crne Gore. A da bi se to desilo lideri petrovićevske Crne Gore moraju da shvate kako velikani dinastije na koje se pozivaju, nijesu znanje, prosperitet i napredak tražili u Moskvi i Petrogradu, već u Beču, Veneciji, Rimu. U Rusiju su uglavnom išli po brašno i municiju.
Dok se kod prvaka naše braće tradicionalnih Crnogoraca/Srba ne prepozna nužnost okupljanja svih društvenih grupa oko vrijednosti otvorenog društva i demokratije, ovo društvo će tapkati u mjestu, bez šanse da se konačno i za sva vremena emancipuje i suštinski postane dio Volterove Evrope.
U pamet se, Crnogorci - vapio je najveći od velikih Petrovića.
Bonus video:
