Da je omladinska kultura današnje Evrope povezana s konzumacijom velikih količina alkohola nije nikakva nepoznanica. Da problem bude još teži doprinosi i činjenica da je starosna dob onih koji počinju konzumiranje alkohola pala na rani tinejdžerski uzrast, tako da se konzumenti nalaze već među 11-godišnjacima, kako dječacima tako i djevojčicama. Suvereno prvo mjesto među evropskim mladim ljudima koji su na top listi najvećih konzumenata, iznenađujuće ili ne, s obzirom na sofisticiranost ovdašnje socijalne države, drže mladi Danci. Za utjehu ovdašnje javnosti u samom vrhu su i još neki Skandinavci, npr. mladi Finci i Šveđani, ali je dansko prvo mjesto ipak neupitno (istraživanje ESPAD-a).
U razdoblju od 2002. do 2014. bilo je značajnih pomaka, potrošnja alkohola među mladim Dancima bilježila je pad. Tako je broj 15-godišnjih dječaka koji su sedmično konzumirali alkohol pao sa 50% na 21%. Međutim, istraživanja iz 2018. pokazuju ponovni, istina blagi, ali ipak porast na 26% onih koji konzumiraju alkohol svake sedmice.
Iako je potrošnja alkohola imala promjenljivu putanju među mladim Dancima, izgledalo je da se problem konzumacije ipak može staviti pod kontrolu. Međutim, kako statistike u posljednje vrijeme pokazuju da potrošnja alkohola kod ove starosne grupe raste, alarm je ponovo zazvonio. Tako je jedan od apela roditelja, upućen prodavačima da se što striktnije pridržavaju zakona o provjeri starosne dobi kupaca alkohola, dobio značajnu pozornost javnosti. Tim prije što se radilo o roditeljima Gentofte kommune, jedne od najbogatijh danskih komuna. Kad oni imaju ovakve probleme s prevelikom potrošnjom alkohola svojih sinova i kćeri, razumljivo je da se pojavilo logično pitanje kakvih tek problema imaju roditelji u siromašnijim i socijalno problematičnijim komunama.
Objašnjenje za ovakve tendencije dali su sami mladi ljudi ove zemlje. Postaješ hrabriji i ekstrovertniji, a fešte koje su sastavni dio omladinskog života mnogo su interesantnije i živopisnije ako ima alkohola. Naravno, u njihovom fokusu manje su negativne posljedice, što je možda i razumljivo jer se radi o uzrastu kada se tek istražuju razne životne sfere i život uopšte.
Pa ipak, mladi ljudi se moraju konfrontirati s činjenicama da rana konzumacija alkohola, kao i drugih opijata, povećava šanse za izloženost nesrećama raznog tipa o čemu svjedoče statistike koje su neumoljive. Iz njih saznajemo da od pretjerane alkoholne potrošnje u Danskoj umire svaki mjesec jedan mladi čovjek, kao i da 26.000 žrtava nasilja opisuje da su počinioci nasilja bili pod uticajem alkohola ili drugih opijata, te da je svaka peta djevojka imala neželjen seks upravo u alkoholiziranom stanju. Naravno, sve su ovo samo neke od neželjenih posljedica i saznanja koja mladi opsumiraju kasnije, često prekasno.
Zbog svega rečenog u žiži interesovanja javnosti je učinak preventivnih instanci koje svakako postoje i odrađuju svoj posao. Koliko dobro i temeljno, drugo je pitanje.
Tako je, recimo, kampanja usmjerena protiv diskoteka koje svojim agresivnim marketingom presiraju mlade na povećanu konzumaciju dala neke rezultate jer su ove prihvatile kritiku i obećale da će se po ovom pitanju strogo držati zakonskih normi i onoga što tamo stoji. Tu su i razna savjetovališta koja podstiču mlade da npr. naprave svoje kodekse ponašanja kad je u pitanju konzumacija alkohola, te telefonske linije koje stoje na usluzi kad se traži savjet i pomoć vezani za konzumaciju.
Kao jedan od najvažnijih kamena spoticanja uspješnijoj borbi protiv dominantnog prisustva alkohola u omladinskoj kulturi, navodi se sadašnje zakonodavstvo. Prema njemu prodaja alkohola mladima dopuštena je s navršenih 16 godina, istina, samo onih produkata koji sadrže mali procenat alkohola i uz pokazivanje dokumenata sa slikom, ako je prodavac u sumnji da li je mušterija dovoljno stara da može legalno kupovati alkohol.
Alkoholna pića koja sadrže 16,5 i više procenata alkohola mogu se prodavati samo osobama starijim od 18 godina, gdje se u slučaju sumnje da li mušterija ispunjava starosni uslov može isto tako tražiti dokument sa slikom.
Međutim, kako u praksi egzistira dosta nonšalantan odnos, pošto za kasama u supermarketima najčešće sjede isto tako mladi ljudi koji nevoljno od mladih ljudi s druge strane diska traže legitimacije i nisu naročito revnosni u provjeravanju da li su zakonski uslovi o kupovini alkohola zadovoljeni, to je teže u praksi provesti vladajuću legislativu.
Zagovornici podizanja starosne granice na 18 godina kada bi se uopšte mogla dozvoliti legalna kupovina alkohola, smatraju da bi se time ukinula ova dosta fluidna zona između 16 i 18 godina unutar koje mladi konzumiraju velike količine alkohola bez dovoljne odgovornosti i zrelosti u sagledavanju posljedice po njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Osim toga, otvorio bi se prostor za djelovanje roditelja od kojih se očekuje da preuzmu više odgovornosti kad je ovaj problem u pitanju. Istina, ima i onih koji su skeptični jer smatraju da je upravo generacija sadašnjih roditelja etablirala prisustvo alkohola u kućnom miljeu, gdje su djeca najčešće samo preuzimala sve ono, pa i konzumaciju alkohola, što su vidjela kao dio normalnog porodičnog života.
U potrazi za primjerom i evropskim praksama koje su na ovom polju napravile pomak, pokazujući da se nešto ipak može učiniti, u Danskoj se najčešće ukazuje na primjer Holandije.
Suočeni s problemom enormne potrošnje alkohola među mladima, Holanđani su, naime, odlučili da primijene dosta radikalne mjere: 2014. je zakonska granica kada se uopšte može kupovati alkohol podignuta na 18 godina, tako da nikakve nejasnoće u tom pogledu više nije bilo. Uz to je išla i promjena prakse kad su u pitanju omladinske zabave. U gimnazijama, gdje su se počele organizovati zabave na kojima uopšte nije tolerisano prisustvo alkohola, pokazalo se da je moguće organizovati nešto interesantno i relevantno za život mladih i bez da teku potoci lako dostupnog alkohola.
Iako mnogi ovdašnji eksperti ukazuju da zabrane i kazne nisu način kako se nešto može uspješno provesti u savremenom danskom društvu, pogotovo što je tradicija ubjeđivanja i informisanja određene ciljne grupe već odavno postala primarni metod da se nešto postigne i promijeni, ipak je primjetna nervoza da se nešto mora učiniti na ovom polju. Tim prije što su istraživanja i brojke vezane za potrošnju alkohola sada, u vrijeme korone, potvrdili da je ona među mladima u zemljama EU rasla, a ne opadala, iako je bilo manje slavlja i okupljanja.
Po mnogima je neobično važno ukloniti znak jednakosti između pojmova biti mlad i alkohol jer, kako stvari stoje sada, biti mlad znači istovremeno i konzumirati velike količine alkohola. Bez njega, čini se, nije moguće zamisliti samu mladost. Alkohol je prečesto vezivno tkivo među mladima i oni koji na bilo koji način pružaju otpor ovom stereotipu rizikuju marginalizaciji u raznim formama, mobingu, ili realnom isključivanju iz društva. Iako nas najpesimističniji među kritičarima plaše statistikama iz kasnih 90-ih prošlog vijeka kada je čak 74% dječaka i 58% djevojčica u dobi od 11 godina imalo iskustvo konzumacije alkohola, nadati je se da tako daleko sve ovo na planu mladih i konzumacije alkohola neće ići i da će neki kvalitativni pomaci biti napravljeni.
Bonus video:
