Poštovane parlamentarke,
Zatečene smo vašim regovanjem na nasilje koje trpi parlamentarka Draginja Vuksanović-Stanković koje odiše nedostatkom brige i odgovornosti, normalizacijom i generalizacijom nasilja kao i predrasudama da nasilje i zločine čine “monstrumi” uz značajan stepen neempatičnosti za ono što se dešava Vuksanović-Stanković. Zaista iznenađuje vaš stepen neosviješćenosti i nespremnosti da radite svoj posao - da odgovorno učestvujete u političkom životu.
Reagovanje odiše defetizmom ali i nekritičkim procjenjivanjem svog postojanja kao “svijetle tačke” i dodvoravanjem stranim procjenjivačima. Djelovanje na nivou NVO-a dodatno umanjuje vašu moć i diskredituje vašu želju da odgovorno utičete na tokove političkih dešavanja. Dvadeset četiri odsto žena nije baš mali broj koji, kao “svijetla tačka” u parlamentu, ako zagovora mir ima uz sebe sigurno 80% žena i makar 30% muškaraca koji mogu da promijene političku atmosferu u državi. Nažalost, nismo vidjele niti jedan vaš pokušaj da deblokirate parlament, a mogle ste. Blokada parlamenta je, svi znamo, nasilje nad značajnim dijelom populacije ali i politička strategija u borbi za vlast bez odgovornosti.
Mislimo da je trebalo da utičete na društvo u skladu sa rodnim politikama. Rodne politike nisu: pokrivač za “bavljenje ženskim temama”, ni vaspitna mjera za stišavanje tona dok se muškarci nadgornjavaju u parlamentu i na ulici. Naročito nije indiferentnost prema svemu što se dešava u politici Crne Gore a što proizvodi, podržava i projektuje različite vidove nasilja nad ženama i ostalima.
Sa vaše pozicije moći ne dijagnostikovati uzroke povećanog nasilja nad ženama u politici i svesti ga na opšte mjesto, neozbiljno je i neodgovorno. Vaša funkcija vas obavezuje da date odgovor o uzocima povećanog stepena nasilja u odnosu na ranije stanje. Jednostavno je, samo da hoćete. Nije se povećao broj “monstruma” kojima vi pripisujete ovo nasilje, ali se povećao broj vaših partijskih kolega koji zagovaraju nasilje. U diskursu to vidi čitava Crna Gora a možda vi ne smijete na to ni da pomislite, kao što ne smijete da pomislite o mogućem nasilju nad vašim koleginicom iako bi vam bio zadatak da sa te pozicije moći zamislite svako moguće nasilje i učinite sve da ga zaustavite. Jedino tako ga možete zaustaviti ako ga zamislite na osnovu znanja i iskustva sa ovih prostora.
Kažete “upaljeni su crveni alarmi”, jesu u vašim partijama za mobilizaciju. Uskoro ćete i vi morati da se odlučite koje “oružje” da koristite. Okolišanje vam neće olakšati. Nije vaše da se zgražavate i zagovarate patrijarhalnu zaštitu od strane institucija. Institucije (ne) rade svoj posao baš onako kako ste im svojim činjenjem definisale (uz podršku kolega) zadatke.
Dakle, uključite crveni alarm svojim kolegama. I oni pripadaju onoj društvenoj grupi iz koje dolaze oni koje vi nazivate “monstrumima”, a žene muškarcima. Muškarci čine nasilje nad ženama zato što uvijek imaju na raspolaganju “oružje” kojim prijete ženskom tijelu i integritetu. Koriste ga individualno ali i organizovano u ime nacije, vjere i partije.
Ono što sada trpi poslanica Draginja Vuksanović-Stanković ima novi kvalitet u odnosu na ona nasilja kojima je bila u kontinuitetu izložena u parlamentu (zbog njenog izgleda, njenog obrazovanja temperamenta, njenih nacionalnih stavova). Novi kvalitet je organizovanost. Ovo nasilje je organizovano: ima svog nalogodavca i izvršitelje, a i idejne tvorce i podržavatelje. Nasilje je dignuto na viši nivo što znači da to zahtijeva “politička situacija” od svojih članova pa je promišljeno, vođeno, planirano, organizovano od strane grupe jednomišljenika a podloga je političko-vjerska orijentacija jer se zahvaljujući selektivnoj pravdi i političkim manipulacijama slobodno šetaju inspiratori i nalogodavci ovakve vrste nasilja iz prošlog rata. Draginja Vuksanović nije jedini slučaj, kao što ste vi i napisale, ali niste napisale da ako parlamentarke i ministarke trpe nasilje to znači da trpi sličan vid nasilja ogroman broj žena koje nemaju moć, koje se nemaju kome obratiti i koje ama baš niko neće zaštiti ako to ne uradi parlament.
I na kraju nema opravdanja za to što ne znate da je aksiom da se u kriznim društvenim situacijama povećava nasilje nad ženama (sve vrste nasilja) i da je ovo što se dešava u Crnoj Gori slika - rezultat tog društvenog haosa u kojemu vi imate moć da odlučujete o našim životima. Zašto ne date naziv tome što se dešava? Krajnje je vrijeme da se usudite da mislite i zamišljate sve ono što su radili muškarci u okruženju u borbi za vlast, moć i teritorije i onda će vam biti jednostavno da budete odgovorne u svom poslu. Većina populacije bi bila uz vas. Nije sada tema to što vas je malo u politici, tema je što ćete uraditi zajedno da očuvate mir. Ako se usudite sada, ima nade za sve žene i muškarce. Mi vam stojimo na raspolaganju kada u Ženskom klubu uspostavite konsenzus oko politike mira što isključuje nacionalnu, vjersku obojenost, a i lojalnost vlastitoj partiji.
Ljupka Kovačević, aktiviskinja Anime
Ervina Dabižinović, aktiviskinja Anime
Bonus video:
