Neko je lijepo rekao da dogovor kuću gradi. Takav dogovor je postignut 19. oktobra 2007. godine i zove se Ustav Crne Gore. Crna Gora je naša kuća, a onaj koji njome upravlja bi trebalo da se drži dogovora ako hoćemo da zajednički učestvujemo u njenom održavanju. Alternativa je da svako od ukućana skube na svoju stranu, da onaj ko je trenutno jači pokušava da one druge istjera iz zajedničkih odaja i da ih smjesti u podrum, da u svojim sobama ima sav luksuz, a da oni drugi nemaju ni da se ogriju ni da se nahrane. Takva kuća onda postaje poprište tiranije. Oni u luksuznim odajama na sve načine bi da ih zadrže, podižu nove pregradne zidove i postavljaju blindirana vrata, a oni drugi, prirodno, traže jednak pristup svakom dijelu svog doma.
Tada se niko ne brine o cijeloj kući. Umjesto zelene trave, otpad zauzima dvorište, u bašti niče korov, voće niko ne bere ili ga otimaju prolaznici, susjedi počinju da podižu pomoćne objekte u našem dvorištu, krov prokišnjava… Tako to biva kada samovolja nadvlada pravila, kada sebičluk proizvede nasilje, kada osionost i primitivizam zamijene razumijevanje i kulturu, a kratkovidost potisne vizionarstvo.
Samo nam se fasada još nekako drži. Ako ne popravimo noseće zidove, vrata, prozore i oluke, ako ne zagrijemo svaki kutak našeg doma i fasada će otpasti sama od sebe. Zato je naš zadatak da se zamislimo, zastanemo na trenutak i shvatimo da je vrijeme da se vratimo dogovoru. Dogovor počiva na pravilima, toleranciji i uvažavanju slobodne volje većine ukućana, na kontroli domaćina i njegovoj odgovornosti.
Pravila smo ustanovili, hajde da ih onda počnemo poštovati. Iz faze takozvane fasadne demokratije zakoračimo u fazu funkcionalne države, po ugledu na moderne zapadne demokratije. Uspostavimo naše institucije tako što ćemo ih otvoriti za najbolje među nama koji imaju znanje, integritet, savjest i odgovornost. Tako ćemo ojačati naše potporne zidove jer ćemo u njih ugraditi željezo koje ne rđa i kamen koji je otporan na udarce onih kojima moć pomuti pamet. Tek kada osjetimo da postoje pravila koja su neprikosnovena, kada vidimo da kazna ne zaobilazi prestupnike, postaćemo zajednica. Dobro ćemo se osjećati u našoj kući.
Ustav Crne Gore je dovoljno dobar sistem pravila koji 10 godina čeka da ga se sjetimo, pažljivo pročitamo i uvažimo. U članu 1, drugi stav stoji: Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava. U članu 2, između ostalog, piše: Građanin vlast ostvaruje neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika. Ne može se uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima.
Ako, po ocjenama mnogih, dva prva i najvažnija člana Ustava ne mogu opstati kao relevantni pred realnošću, izlišno je baviti se daljom analizom. Ipak, ima jedna upečatljiva norma koja sama govori o tome na kojem stepenu kulturnog i političkog razvoja se kao država nalazimo. Ona je sadržana u članu 82, stav 7 koji kaže da Skupština Crne Gore donosi plan razvoja Crne Gore. Za ovih 10 godina ga nijednom nije donijela niti se ko u Vladi sjetio da mu je obaveza da ga predloži.
Ustav se smatra poveljom slobode. Ko je taj koji ima ulogu da nam osigura primjenu povelje slobode? Ustavni sud kao čuvar ustava, kao jedini autoritativni čitalac ustava. Kako je napisao profesor Nenad Dimitrijević, paradoks je sa stanovišta demokratije da ustavni sud ima vlast da poništi svaku odluku ili pravni akt demokratski izabranih vlasti. Kako se može opravdati to da jedna grupa ljudi, koja nema demokratski legitimitet, može da obara odluke i akte zastupnika građana? Pogledajmo naš Ustavni sud i pokušajmo, uz dužno postovanje sudija Ustavnog suda Crne Gore, sami sebi da odgovorimo na pitanje da li mi stvarno imamo čuvara Ustava Crne Gore, što bi trebalo da bude jedan od najvažnijih potpornih zidova države Crne Gore.
Kako to izgleda kada se uzurpatori moći rugaju svom narodu, svjedoči i tragikomična činjenica da su se ljudska prava nalazila i u Staljinovom ustavu iz 1936. godine. Ako hoćemo ozbiljnu državu, a toliko smo dužni onima kojima ćemo je ostaviti, baš kao i onima koji su je čuvali za nas, onda je naša dužnost da je složno “destaljinizujemo”.
(Iz izlaganja na Okruglom stolu “Deset godina Ustava CG - dostignuća i izazovi”, u organizaciji Udruženja pravnika Crne Gore)
Autor je potpredsjednik Građanskog pokreta URA
Bonus video:
