Nemali napor je učinio dragi kolega Bačanović da objasni da sam u stvari ja uložio veliki trud da dokažem kako lider Ure Abazović nije nikog i ništa iznevjerio… I kako je vizionar. Zaista je bio potreban popriličan napor da se dokaže kako u mom tekstu stoji nešto tako. Nešto što nijesam napisao. Čak bi bilo logički neodrživo da napišem nešto tako - da jedan političar nikog i ništa nije iznevjerio!
Ali iz obrazloženja dragog kolege Bačanovića sam shvatio da je Abazović njega mnogo iznevjerio. I to ne samo da razumijem, već mogu i da dodam - znam ili zamišljam da ima još na stotine i hiljade onih koje je, kao dragog Vuka, nevjera Dritan iznevjerio. Jasno je valjda i kolegi Bačanoviću da ja nijesam među njima, razočaranima. Ali ne zato što sam oduševljen svakim potezom Abazovića, još manje što ga već sada na početku karijere smatram vizionarom, već zato što se duboko ne slažem sa tumačenjem izborne volje na način kako to čini dragi kolega Bačanović. I brojni političari po Crnoj Gori.
U čemu je, dakle, razlika. Iz teksta kolege Bačanovića ispada da je izborna pobjeda izvojevana na litijama, da su je izvojevali Srbi (koji će sada dobiti nogu) i da se onda izborna volja svodi na interes Crkve. Isto to je nedavno krajnje iskreno, ali i malo prekasno, definisao i sam premijer Krivokapić: Moj jedini politički cilj bila je promjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Hvala ZK na iskrenosti ali, kažem, prekasno - jer da je to saopštio kada je dobio mandat septembra 2020. ja lično nikada ne bih, kao što jesam, podržao njegov izbor za premijera. Jer bi to, po mom mišljenju, bila najveća izdaja izborne volje.
Kolega Bačanović bi kao sjajan regionalni autor i analitičar morao znati da izborna volja iskazana 30. avgusta 2020. nije bila samo iskaz bunta protiv lošeg Zakona o slobodi vjeroispovijesti, već mnogo, mnogo više od toga. Nezahvalno bi bilo licitirati koliko je procentualno neki od elemenata te izborne volje više a koji manje doprinio istorijskoj pobjedi. Ali svakom objektivnom posmatraču mora biti jasno da je u pobjedničkih skoro 210.000 glasača bilo na hiljade, desetine hiljada onih, kao recimo moja malenkost, koji su glasali za neku od tada opozicionih stranaka iako nijesu vjernici, iako nijesu Srbi, iako nijesu pansloveni, iako su za nauku a ne vjeronauku, iako im je prije Zakona o slobodi vjeroispovijesti bitniji razlog za glasanje bila vjera u vlast bez korupcije, bez partijskog zapošljavanja, bez nepotizma, bez linča nezavisnih medija i novinara, bez populizma, bez fingiranja EU pregovora i izigravanja evropskih vrijednosti.
Zato, da sam na mjestu dragog kolege Bačanovića i brojnih njegovih istomišljenika, ne bih ulazio u sabiranja i oduzimanja tih glasova iz 2020. jer se bojim da bi njihova izborna volja oličena u "odbrani svetinja" ostala u značajnoj manjini. Što bi Đukanović i njegova propaganda jedva dočekali da kažu, što i čine govoreći kako je Abazović u stvari tek sada priznao da je pogriješio nakon izbora 2020. i da je zapravo tada izdao izbornu volju jer je glasove Ure pridodao, kako oni vole da kažu, Crkvi Srbije i majci Rusiji.
A ja sam i tada tvrdio i sada tvrdim - Abazović ni 2020. ni 2022. nije izdao izbornu volju - ne zato što sam fan DA ili zato što ga smatram vizionarom, već zato što je to činjenica. Abazović je i onda i danas birao put koji je po njegovom i po mišljenju rukovodstva Ure bolji za društvo. Da li su bili u pravu pokazaće vrijeme i naredni izbori.
Dragi kolega Bačanović ne želi da čeka izbore, on već zna da je Abazović pogrešno izabrao, da je iznevjerio, čak ubio svaku nadu. I onda se ljuti na mene što ja to ne vidim, što nijesam toliko pametan, već uzdržano u svom tekstu kažem kako će vrijeme pokazati da li je Abazović zagrizao preveliki zalogaj?! I da mu je bilo pametnije da kao Aleksa ćuti i čeka sa strane da neko drugi prelomi u mozak.
Ali i kada je tajming u pitanju mislim da je bila posljednja ura da neko zaustavi lakrdiju u koju se posljednjih par mjeseci, posebno od početka septembra, pretvorila politika Vlade i vladajuće većine. Čudi me da kolega Bačanović nije primijetio da se posljednjih mjeseci politika vladajućih u Crnoj Gori svela na najgori populizam, zloupotrebu državnih resursa u partijske svrhe, dvorske spletke i zavjere, i da je u tome prednjačio upravo pravovjerni premijer i njegove bebe. Uz asistenciju, naravno, svih ostalih čimbenika te većine. Evropa zdaj. S jedne strane. A s druge, prethodnih mjeseci smo gledali i u ubrzanu realizaciju JEDINOG političkog cilja premijera i njegovih beba, a to je - udovoljiti Crkvi. I tako smo došli ne samo do lokalnog paroha u UO Univerziteta, već do Dveri na čelu Filmskog centra CG, opet po istoj liniji, do ministarke Bratić koja širi govor mržnje i sprema škole za vjeronauku, do ministra Mitrovića, brata još jednog paroha, koji nastavlja da zida nelegalnu kuću u Budvi dok stotine drugih građana ove zemlje ili investitora mjesecima čeka dozvole za svoje projekte. Može im se, Crkva stoji iza njih - to je bio moto kadrovske politike Krivokapića i njegovih… Sve je slutilo, to se sada vidi bolje nego prije pada ove Vlade, da Crna Gora brže ide kao pravoslavnom kalifatu nego ka Evropskoj uniji. I zato sam lično zahvalan Uri što je povukla taj potez i završila dugotrajuću agoniju. Kako rekoh, u posljednjem momentu za spas društva od pomenutog usmjerenja. A birati šta je tragičnije - pravoslavni kalifat ili DPS na vlasti je, da parafraziram DF poslanika Kneževića, kao da biraš između kancera pluća i kancera mozga. Problem je čitavog društva ako je osuđeno na takav izbor. I za to su odgovorne političke elite. Svi redom. Naravno, neko manje a neko više, a DPS najviše.
Ima jedan pomalo neodmjeren stav kolege Bačanovića - on unaprijed vidi i zna da će, kako kaže, Srbi dobiti nogu iako su dobili izbore. Prvo, uvaženi kolega, izbore 2020. dobili su građani. Svih nacionalnosti i vjera, uključujući i nas apatride i agnostike. A bilo je i jeretika u izbornoj volji. Lično neke znam. Drugo, to je populistička floskula koja raspiruje netrpeljivost. Treće, sasvim je jasno da će politički predstavnici crnogorskih Srba sami najviše odlučivati o svom mjestu i participaciji u vlasti. Takav populizam produkuje šovinizam tipa "muslimanska majka", "neće nama Šiptar", i sl. Mnogo emocija gura društvo u ćorsokak, a to, siguran sam, nije cilj kolege Bačanovića. Jer takav pristup vodi u nasilje. Samo su izbori i izborna volja pokazatelj da li je neki političar ili stranka pogriješio, iznevjerio, izdao. I na njima će g. Abazović, kad god do tih izbora došlo, za mjesec ili za godinu, zajedno sa ostalim liderima polagati ispit. A ne ni kod mene ni kod kolege Bačanovića. Dotad, da relaksiram dragog Vuka - ko god sada ili u budućnosti bio vlast u CG, Crkva i episkopi nigdje neće biti raseljeni ili kako kolega Bačanović panično strahuje - uništeni. Crkva je preživjela preko dvije hiljade godina razne Sodome i Gomore pa će i DPS.
Na kraju o DPS-u - gotovo sve što je kolega Bačanović napisao o toj partiji, manje-više stoji. Mogu i da potpišem. Ono sa čim se ne slažem objasniću pitanjem. Odnosno dilemom: da li se DPS rastače i slabi dosadašnjom politikom Krivokapićeve vlade ili nekom novom pričom koja bi makar po najavi trebalo da dovede do deblokade EU pregovora - a to znači do mnogostruko jače borbe protiv korupcije i kriminala, kroz uspostavljanje funkcionalnih pravosudnih institucija. Kako će se do toga doći ako DPS daje podršku manjinskoj vladi? Dobro pitanje i mogu da kažem - djeluje kao nemoguća misija. Ali onaj ko se odlučio na takav potez, a to su Abazović i Ura, ubiraće plodove takve odluke, bilo slatke ili gorke. Onda će se i vidjeti da li je Abazović bio vizionar ili kokot koji je prerano kukuriknuo.
Ali ono što smo već vidjeli od avgusta 2020. po tom pitanju - ne ponovilo se. Gore ne može, Vuče, rekao bih. A Vuk to naziva nadom. A DPS je nakon godinu i po u opoziciji i dalje najjači. A kako bi tek bio jak da i dalje imamo stari Tužilački savjet, starog v.d. VDT-a, starog SDT-a (računam da će Murinjo biti otpisan ovih dana), dakle hard core DPS-a. Pa ko je onda dosad radio za DPS. I ko je dosad izdavao izbornu volju?! I ko je iznevjerio?! I ako je DPS za 30 godina doveo do kancera pluća i metastaza, zašto je nada zvana Krivokapić za godinu i po izazvala kancer mozga. Istina, u ranoj fazi. Ostavljam kolegi Bačanoviću da sam odgovori. Ako to objektivno učini, onda će zaključiti da je nada ubijana od prvog dana kada se i rodila, a to je bio 1. 09. 2020. I da su u tom ubijanju nade svi vizionari učestvovali. Slažem se, DF najviše. Ali ni ostali nijesu nevini. Posebno ne ZK i njegove bebe. I njihov patron - Crkva. Bože mi oprosti, što bi rekao Bečić. Ili neko od njegovih Crvenih.
Bonus video:
