Ne zanima me Ura, još manje brat Dritan, tako mi Bog pomogao. Neka mi Bog oprosti, ali jebe mi se i za Aleka i Boleka i njihovu Demo(n)kratiju. Valjda ne moram da vas ubjeđujem koliko se brinem za sudbinu Mandića i njegovih, ali evo i tu da se zakunem - krsta mi. Da nije bilo čuvenog sabora u Ostrogu, kad je Milan kidisao na Đedovu bradu a Dritan izigravao Ahtisarija, neki Zdravko Krivokapić za koga nikad nismo čuli - ne bi bio premijer. Ni Alexa spiker. A Mickey Spajić bi i dalje šljakao u Singapuru 15 sati dnevno za 10.000 US dolara. Neto. A ne 20. I tu je slagao. Ostroga mi. A tek koliko se pokidah za sudbinu DPS-a i SDP-a - taman koliko i premijer za vakcinu. Amin.
Dakle, pošto ovih dana politički život i društvene mreže gore od optužbi za izdaju, sa raznih strana, red je da se pomene ona prva, suštinska a ne fake, najveća izdaja u novijoj istoriji crnogorskog parlamentarizma. Kada su 2001/2 ondašnji Žika, Peđa i Drecun, unionisti, izdali Slavka i Liberale, rodonačelnike suverene Crne Gore. Nudeći im šargarepu od demokratije dok su iza leđa držali štap kojim su lomili državu. To jest referendum. Kasnije se ispostavilo da im je do demokratije stalo koliko danas njihovim nasljednicima do izborne volje. Izdani Slavko i Liberali su izašli na izbore i epilog se znao unaprijed.
Ali neću o tome ko od političkih aktera danas izdaje koga i zašto. Ja bih iz ugla običnog birača rekao nešto o tome ko je izdao moju izbornu volju od 30. avgusta 2020.
Demokrate first.
Partija Aleka i Boleka je na tim izborima, kao i godinama ranije, prodavala priču o građanskoj i sekularnoj državi, bratstvu i jedinstvu, sve pod motom Mir je naša nacija, a podjele nisu naše pobjede. Naravno, uz to je išao narativ - nikad sa DPS-om.
A šta smo gledali za proteklih godinu i po. Svi ljudi su nam isti, ali nam je ipak bliža košulja od gunjine, rekao bi bogobojažljivi Momo Koprivica. Ili - sve vjerske zajednice moraju biti ravnopravne, a SPC najravnopravnija. A može i ovako - manjine su poželjan partner u vlasti, ali treba da znaju gdje im je mjesto. Sa strane, a ne u vrh trpeze. Istina, Demokrate su maksimlano ispoštovale obećanje nikad sa DPS-om, ali ne i drugi dio priče - nikad kao DPS. Strateg Bogdanović je smislio sjajan koncept - uzeti vlast po dubini, naseliti Crvenu nejač po javnim preduzećima, a javno se prati od učinaka izvršne vlasti jer, svi znamo, Demokrate nijesu u Vladi. Na početku procesa podjele plijena Crni su parirali Crvenima, državne firme su krčmili po reciprocitetu pola-pola, dok Spajki nije vidio da bez stranke nema leba. I onda je Zdravka natjerao na tehničku grešku! Kao i kod spiska putnika za Dubai, tehničkom greškom su u napredovanju po dubini počeli da otpadaju kandidati DF-a, a na njihova mjesta su imenovani demohrišćanski anonimusi koje ćemo sada nazvati Evropljanima.
Kada je Dritan shvatio da će završiti kao Slavko, i nestati sa političke scene jer ga godinu i po dana braća Srbi guraju u ćošak, pokušavajući da ga svedu na ikebanu a njegove glasače utope u srpski svet - odlučio je da proglasi fajront. Ali prije toga ni on nije bio naivan. Sakriven iza Crnih i Crvenih, a onda i Spajkijevih, i Abazović je znao da umoči ruku u med i da u podjeli plijena uzme jedno, makar simbolično parče. Po Dontu, što bi rekao vječiti Peđa Bulatović. Bratu Dritanu je prijala i moć, to mu je diglo kvote kod ljepšeg pola, pa je i on počeo da izdaje izbornu volju ćuteći na očiglednu klerikalizaciju društva. Spreman čak da relativizuje, odnosno odbrani i pojedine velikomučeničke izlive apostolke Bratić. I još više od toga - prešao je preko pokušaja Spajićevog nelegalnog preuzimanja Uprave policije u septembru. Jer je Krivi bio ubijeđen - kad svemogući Milojko može da pokori Finansije, Carinu, Poresku, Nekretnine, Imovinu i Socijalu, što ne bi mogao i Policiju. Sedam u jedan, bolje od nescafe.
Ako se izdaja može klasifikovati na veću ili manju, onda je, da budem ciničan, izbornu volju najmanje izdao DF. U raspodjeli po dubini oni su samo potvrdili ono čemu smo decenijama svjedočili - da su pljunuti DPS, samo druga strana medalje. U strateškom smislu Mandić je davno definisao stvari - Miško i Željko bi da se sruši Đukanović, ali da sve ostane isto. U smislu - nama je Milo problem zbog autokratije i korupcije, a njemu ili njima zbog prozapadnog i suverenističkog puta. Bio je Andrija u pravu. Đukanović i propaganda su to vješto koristili deceniju i po, tvrdeći da DF hoće da sruši Šefa i DPS da bi srušio državu. Ili je makar okrene prema Putinu. Prevodeći sve to na dešavanja nakon istorijske pobjede 30. avgusta, ispada da su i lideri DF-a izdali izbornu volju nemalog dijela biračkog tijela trčeći svako malo kod Vučića na kanabe, moleći Putina za vino i turiste, gazeći nasljeđe Amfilohija za račun beogradske Patrijaršije. Ako bi se išlo ovim narativom, ispalo bi da je Mandić izdao bar polovinu glasača pobjedničkih koalicija, pokušavajući nakon izbora da bude veći Dodik od Milorada, praveći stariju i ljepšu Republiku Srpsku od Montenegra.
Dakle, kad se sve sabere, izdaja izborne volje je počela još 1. septembra 2020. i traje sve do danas. A to ko je više a ko manje izdao jeste samo partijska municija bez smisla i suštine. To je pogonsko gorivo za kontrolu prosrpskih glasova, za bildovanje nove Mikijeve stranke, održanje Crvenih iznad vode i preživljavanje DF-a u tom dijelu biračkog tijela.
U opštoj gunguli i metežu koji su posijali - evo još malo istorije i izdaje, rode. Naime, niko se ne sjeća da su nakon izbora 2016. i Murinjovog državnog udara, Milan, Medeni i Andrija krenuli u bojkot Katnićevog parlamenta pod motom - ko uđe u Skupštinu ispašće najveći izdajnik u istoriji. Deset puta veći od Darka Pajovića. Nakon samo godinu ili godinu i po - prvi se vratio DF. I jedini. Demokrate su ćutale kao zalivene, nigdje nijednog protesta, zaprečavanja raskrsnica, nijednog odštampanog letka sa 21 milionom, nijednog prozvanog četnika a kamoli Šiptara. Ništa ni od sajta izdaja.me, ali pardon, tada Mickey nije bio u politici već u Singapuru. DF-u je još manje padalo na pamet da organizuje blokade protiv sebe samih, iako me od njih ni to ne bi iznenadilo, po modelu da Knežević i Medojević ostanu u Skupštini a da Mandić i Radunović valjaju balvane po ulicama i dižu revolucije.
Ne znam da li ste registrovali da je i na Cetinju ozvaničena još jedna izdaja. Između DPS-a i SDP-a, pale su takođe teške riječi. Hobotnica i njeni botovi optužuju Raška i SDP da su izdali ne samo izbornu volju već i Belveder. To vam je ona prva krivina kad iz Cetinja krenete ka Podgorici na kojoj je u septembru odrađena Veljovićeva pokazna vježba državnog udara, koju sad repriziraju braća Crveni, a uskoro će i DF. Na nekim drugim lokacijama. Od Žute grede do Ribarevine. Pominju i aerodrom jer su valjda vidjeli od talibana da takva blokada izazove najviše međunarodne pažnje. Idealno za otvaranje ljetnje predsezone.
Ali evo da i mene Spajki i Alex ne optuže za izdaju - i ja sam za izbore. Samo da ne pitaju sjutra, nakon glasanja, otkud DPS opet na vlasti. Jer to ne bi bili izbori već još jedno tragično prebrojavanje. Novi referendum. Iako bi nas Demokrate i Demohrišćani ubjeđivali kako je to ipak glasanje za njih ili za njega, Mi ili On, svakom realnom posmatraču i glasaču bilo bi jasno da je to, nažalost, glasanje za izbor između Crne Gore i Republike Srpske. Ili između EU i pravoslavnog kalifata. Džaba bi nam Miki preko Tvitera objašnjavao da je tehnička greška, svi bismo znali da nam nudi falsifikat.
Dakle, nije nam preostalo ništa osim - prebrojimo se. Odnosno, prebrojite se.
A ja odoh u Singapur.
Bonus video:
