Čini se da ruski predsjednik Vladimir Putin misli da je potpisivanjem ugovora o savezništvu sa kineskim predsjednikom Xi Jinpingom 4. februara u Pekingu, načinio potez ekvivalentan onom koji je tokom posjete Kini 1972. napravio tadašnji američki predsjednik Richard Nixon.
No, kao što je Sovjetski Savez bio veliki gubitnik kinesko-američkog zbližavanja 1972., Rusija će se vjerovatno pokazati i gubitnikom sporazuma između Putina i Xija.
Nixonova posjeta Mao Zedongu bila je ključni trenutak u historiji Hladnog rata, s većim utjecajem na njegov tok nego što je imala čak i Kubanska raketna kriza. U to vrijeme, odnosi između Kine i Sovjetskog Saveza postali su mnogo lošiji nego što je veći dio svijeta, uključujući o većinu Amerikanaca, ikada shvatio.
Odnosi između dvije komunističke sile počeli su značajno opadati nakon „tajnog govora“ Nikite Hruščova iz 1956. godine na zatvorenoj sjednici 20. kongresa Komunističke partije Sovjetskog Saveza, u kojem se obrušio na Staljina. Taj govor, zajedno sa ostatkom šire kampanje „destaljinizacije“ koju je vodio Hruščov, razdražio je Maoa, koji ga je nazvao revizionizmom, vjerovatno u strahu da će jednog dana i on biti subjekt sličnih osuda.
Noćna mora rata na dva fronta
Ideološke i političke razlike dovele su do sunovrata političkih odnosa, što je kulminiralo kinesko-sovjetskim razdvajanjem 1960. godine. Devet godina poslije, sovjetske i kineske snage sedam mjeseci su se sukobljavale duž rijeke Ussuri, blizu Mandžurije. Opšti rat jedva je izbjegnut.
Kada se Nixon zaputio u Kinu, imao je u cilju iskoristiti antagonizam između dvije vodeće komunističke sile svijeta. No, niti on, niti njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Henry Kissinger nisu mogli procijeniti koliko će putovanje biti učinkovito. Stagnirajućem Kremlju Leonida Brežnjeva, činilo se da Kina mijenja strane u Hladnom ratu.
Suočen sa bizmarkovskom noćnom morom rata na dva fronta, protiv NATO-a na Zapadu i s ogorčenom Kinom na istoku, Brežnjev se brzo zagrijao za Kissingerovu ideju opuštanja odnosa Sjedinjenih Američkih Država i SSSR-a. Čak je otišao tako daleko da je potpisao Helsinški sporazum, koji je Zapadu omogućio da propituje sovjetski totalitarizam na temelju ljudskih prava.
Važno je napomenuti da Kissingeru pripadaju manje zasluge za ova postignuća nego što je on uporno govorio; Nixon je od izbora za predsjednika 1969. godine pozivao na otvaranje prema Kini. U svakom slučaju, Putin bi mogao vjerovati da je replicirao američki diplomatski udar. Produbljivanjem veza sa Kinom, Putin, čini se, misli da je osigurao neprocjenjivo važnog saveznika u borbi protiv Uapada.
No, kinesko otuđenje od SAD-a intenzivira se već duže od decenije, što je trend koji je bivši američki predsjednik Donald Trump samo ubrzao, dok je aktuelni predsjednik Joe Biden učinio malo da to promijeni.
Uz rastući antagonizam prema Zapadu, Kina je ta koja je željela Rusiju na svojoj strani, a ne obrnuto, i ne kao ravnopravan partner.
Vazalska zavisnost od Kine
Naravno, uprkos često ponavljanoj mantri da su nacionalni suverenitet i teritorijalni integritet svetinja, Kina je sada praktično podržala Putinovo vojno jačanje duž ukrajinskih granica, pozivajući Zapad da ozbiljno shvati rusku “sigurnosnu zabrinutost” i potvrđujući svoje protivljenje širenju NATO-a. No, to vjerovatno ne znači da će Kina podržati Rusiju u bilo kakvoj borbi sa SAD-om i NATO-om.
Umjesto toga, Xi je učinio ono što je bilo potrebno da zaključa Rusiju u vazalsku zavisnost od Kine. A Putin je izabrao da ušeta ravno u tu zamku, misleći da bi mu partnerstvo sa Xijem moglo biti od pomoći u konfrontaciji sa Zapadom.
Šta bi moglo biti bolje za Kinu od toga da se ruska ekonomija potpuno odsiječe od Zapada? Sav prirodni gas koji ne bi tekao na zapad prema Evropi, mogao bi biti preusmjeren prema energije gladnoj Kini. Sva sibirska rudna bogatstva, za čiju je ekspertizu i iskorištavanje Rusija trebala pomoć Zapada, bila bi dostupna samo Kini, baš kao i novi veliki infrastrukturni projekti u Rusiji.
Svako ko sumnja da Xi ne bi iskoristio rusku izolaciju, treba samo pogledati postupke Xijevih prethodnika, Hu Jintaoa i Jianga Zemina. Na početku, odnosi su se činili toplim. Putin je 2001. godine s Kinom potpisao Ugovor o prijateljstvu, dok je Kina krajem 2004. finansijski izolovanoj Rusiji dala pozajmicu od šest milijardi dolara, kako bi ruska državna kompanija Rosneft mogla finansirati kupovinu najveće proizvodne jedinice naftne kompanije Yukos (kompanije koju je Putinova vlada 2006. uspjela dovesti do bankrota).
(Project Syndicate/Al Jazeera)
Bonus video:
