Kada Ilija Čvorović, rusofil i informbirovac, počne da progoni svog podstanara, povratnika iz Francuske, u kojem vidi agenta Zapada i mračnih imperijalističkih snaga, državnog neprijatelja i špijuna - onda se to zove komedija. I ima dva čina, autor je Dušan Kovačević, a naslov pogađate sami - “Balkanski špijun”.
A šta je tragedija. Crnogorska realnost u kojoj aktuelni v.d. predsjednika Skupštine Strahinja B, takođe rusofil, ali bez golootočkog iskustva i paranoidnih simptoma, u nekom danilovgradskom lokalu, kafeniše sa agentima FSB-a Viktorom Antipinom i Aleksandrom Perišovom. Da se Bulajić nije oglašavao tim povodom, vjerovao bih prije da je Strahinja, poput pariskog krojača Petra Jakovljevića, nedužna žrtva nekog lokalnog teoretičara zavjere. Nalik Iliji Čvoroviću ili Nebojši Medojeviću. Čak bih bio spreman da povjerujem samom Bulajiću koji kaže kako je žrtva odnarođene i “netaknute” Agencije za nacionalnu bezbjednost!
Ali, šef parlamenta u nemuštom reagovanju mnogo više izaziva sumnje nego što ih poništava. Strahinja B. objašnjava kako ima živu diplomatsku aktivnost, ali je Služba notirala samo njegov susret sa ruskim obavještajcima. Ako je Bulajić u pravu, onda činjenica koju je naglasio u prilog svoje nevinosti u stvari svjedoči o suprotnom - nedužnosti to jest profesionalnom radu ANB-a. Jer u svakoj demokratskoj zemlji slične službe prate upravo susrete i aktivnosti agenata stranih obavještajnih agencija, a ne susrete političara sa diplomatama.
Takođe, neuvjerljivo djeluje objašnjenje Strahinje B. da su dva Rusa, Antipin i Perišov, diplomate kao i oni iz grčke, austrijske, turske i ostalih ambasada koje pominje u saopštenju, a sa kojima je imao sastanke. Jer, i laicima a kamoli diplomatama, čudno djeluje činjenica da se jedan poslanik, trenutni šef Skupštine, dvaput u nedjelju dana srijeće sa kontroverznim likovima, za koje ANB tvrdi da su ruski obavještajci a Bulajić ih doživljava kao diplomate. Još je teže razumjeti da se aktuelni šef Skupštine CG sa Antipinom i Perišovom srijeće po nekim seoskim lokalima, a ne u reprezentativnom podgoričkom restoranu ili hotelu. Ili svom kabinetu. Nešto tako se njegovim prethodniku Bečiću nikad ne bi moglo desiti.
Detalj koji izaziva najveću brigu, pa i sumnju da je jedan od lidera DF-a imao obavještajnu a ne diplomatski aktivnost, jeste njegovo diskreditovanje ANB-a, stavljanjem Službe u poznati narativ o netaknutim pipcima zločinačke vlasti prije 30. avgusta?! Kako, kada su Bulajićevi kolaicioni drugovi ili politički partneri, iz DF-a i DCG-a, od Milana Kneževića do Borisa Bogdanovića, veličali dosadašnji učinak ANB-a pod komandom Dejana Vukšića, zaklinjući mu se na bezrezervnu i vječnu podršku. Baš zato što je profesionalizovao ANB, kako su Bulajićevi saborci govorili, a ne zbog zloupotrebe same Službe, za šta ga sada Strahinja optužuje?!
Otuda čudi što na istu temu, već 96 sati, ili duže, ćuti Bulajićeva stranka i koalicija. Još nije zakazano Predsjedništvo a kamoli Glavni odbor, nema Medojevićevog tvita, iako je pala sjenka i velika sumnja na jednog od vodećih ljudi DF-a.
Još je čudnije što ćuti neformalni lider Demokrata, Boris Bogdanović, naš Ilija Čvorović, paranoični staljinista, spreman da u svakom momentu otkrije izdaju i izdajnika, makar i u liku nedužnog krojača iz Pariza Petra Jakovljevića. Ni nakon četiri dana od objave nesumnjive informacije da se jedan od prvaka parlamentarne većine sreo sa ruskim “diplomatama”, ćute i Bogdanović, i Martinović. A i Koprivica se ne osjeća baš najbolje. Čudno, jer izbornu volju u Skupštini CG trenutno brani upravo Strahinja Bulajić, glavni junak ove priče. Upravo ta činjenica, da Bulajić nije pariski krojač već krojač sudbine ove države, daje čitavom slučaju posebnu težinu.
Jedno od glavnih pitanja je i sljedeće - da li su na odluku Strahinje B. da zamrzne rad Skupštine do daljeg (što i sam priznaje da je glavna tema njegove bogate diplomatske aktivnosti), više uticala saopštenja i zahtjevi Marka Milačića i Borisa Bogdanovića ili susreti šefa parlamenta i ruskih agenata?! Pošto nema dokaza da još neko od poslanika Skupštine CG iz ponosne parlamentarne većine razvija diplomatsku aktivnost po Danilovgradu ili Šavniku, čudi što ni tri ili četiri dana nakon objave ove informacije ovi poslanički klubovi ne traže ozbiljnu istragu a onda i odgovornost umiješanih u skandal. Bilo da je to šef Skupštine ili šef ANB-a.
Osim zvanične šutnje, o zabrinjavajućem odnosu prema špijunskoj aferi, govore botovi ovih stranaka na društvenim mrežama. Problematizuje se takozvana tajnost postupka, provala zaštićenih podataka, diskreditacija službe, i slične koještarije, kao da živimo u Ujedinjenom Kraljevstvu a ne u Crnoj Gori. Gdje je upravo javnost jedina brana da se ovakvi i slični skandali ne zataškaju, čak da se eventualni rad za obavještajnu službu druge države ne ustali kao uobičajena, ili patriotska, dužnost.
Na kraju, sve pomenuto je još jedno svjedočanstvo o izdaji izborne volje od 30. avgusta jer i ovaj, kao i niz drugih, istina ne tako ozbiljnih skandala, govori da se nova vlast ponaša kao stara. Murta kao Kurta. Jer kao što DPS i Đukanović ćute na ozbiljne dokaze o korumpiranosti Petra Ivanovića ili Miga Stijepovića, držeći ih na visokim pozicijama i na taj način ponižavajući javnost, posebno sopstvene glasače, tako i lideri parlamentarne većine na isti način štite svoje vojnike. Zakon omerte se jednako odnosi i na slučaj onog Kandića koji je pijan vozio službeni automobil a onda ostao u kabinetu presvetog ZK, i na obavještajni rad savjetnika Lakovića, kao i na ovaj najnoviji i najveći skandal - kafu šefa Skupštine Bulajića sa Putinovim agentima.
I zamislite, sve to u jeku invazije ruskih okupacionih snaga na susjednu Ukrajinu?! Možda Bulajić nije pričao sa “diplomatama” oko zamrzavanja rada crnogorske Skupštine nego oko, recimo, organizacije dobrovoljačkih odreda koji bi se iz Crne Gore slali za Ukrajinu da pomognu golorukom Putinu, njegovim tenkovima i projektilima, u oslobađanju zemlje od neonacista i narkomana?!
Istina, teoretski postoji još jedna mogućnost, najpovoljnija za Bulajića - da je Strahinja prelomio u mozak i odlučio da preko “veze” pošalje poruku dragom Kremlju kako su on lično, NOVA, DF, parlamentarna većina i njihovo članstvo razočarani i ogorčeni zbog invazije Rusije na bratsku Ukrajinu, citirajući mu prigodne Njegoševe stihove - Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom.
Mnogo pitanja i nepoznanica, a malo odgovora. Ako aktuelna politička elita, i većina i manjina, pređe preko slučaja Strahinje B. kao Putin preko Ukrajine, bezobzirno i osiono, onda će ovo društvo još decenijama čekati na odgovorne i ozbiljne lidere. Za koje potencijalna špijunaža ili politički rad za interese drugih država, a protiv vlastite, moraju biti podjednako žigosani kao i korupcija i organizovani kriminal.
Jer, i jedno i drugo je - izdaja Crne Gore.
Bonus video:
