Istorija se odvija pred našim očima. Ruska invazija na Ukrajinu mijenja odnos snaga u Evropi. To mijenja bezbjednosnu situaciju cijelog regiona i kontinenta, kao i geopolitiku. Poljska je dugo upozoravala na takvu prijetnju i obraćala pažnju na rastuću zavisnost Zapadne Evrope od isporuke gasa iz Rusije putem gasovoda koji namjerno zaobilaze Ukrajinu.
Predsjednik Poljske Leh Kačinjski je još 2008. godine, kada je Rusija napala Gruziju, upozoravao na takav scenario, čiju realizaciju trenutno vidimo u Ukrajini. Zatim je apelovao na čelnike istočnoevropskih zemalja da zajedno sa njim pođu do glavnog grada Gruzije, Tbilisija, kojem su prijetili ruski tenkovi približavajući se sve više, a na mitingu koji je tamo održan uzviknuo je: "Danas Gruzija, sjutra Ukrajina, prekosjutra baltičke države, a onda je možda vrijeme za moju zemlju, za Poljsku."
Nažalost, agresija Ruske Federacije na Gruziju, a potom i na istok Ukrajine 2014. godine, nije na pravi način kažnjena od strane međunarodne zajednice, što je ohrabrilo Moskvu i dovelo do sadašnjeg rata, kada Rusija na varvarski način vrši vojnu agresiju na Ukrajinu. Umiru cijele porodice, žene i djeca, muškarci, vojnici i civili.
Danas, srećom, međunarodna zajednica, poučena tim iskustvima, jednoglasno šalje jasan signal Rusiji i njenom predsjedniku: ne pristajemo na kršenje teritorijalnog integriteta Ukrajine, ne pristajemo na kršenje međunarodnog prava.
Nažalost, mora se pretpostaviti da bi Putin mogao pokušati da nastavi svoju agresivnu politiku. Nakon Gruzije i Ukrajine, sljedeće mete mogu biti baltičke države, Poljska, Finska ili druge zemlje koje se nalaze na istočnom krilu NATO-a. Putin očigledno želi da obnovi Rusko carstvo. Ovo bi trebalo da bude razlog za zabrinutost za sve nas. Poljska je godinama upozoravala na to, a sada i zapadne zemlje počinju da primjećuju da je prijetnja zapravo stvarna.
Prije nekoliko dana premijer Mateuš Moravjecki i predsjednik Litvanije sastali su se sa njemačkim kancelarom Olafom Šolcom. Tokom sastanka pokrenuta su pitanja u vezi sa uvođenjem sankcija Rusiji koje bi mogle da zaustave agresora. Poljski premijer predstavio je predloge za nove apsolutne i stroge sankcije, koje je naveo i u pismu upućenom evropskim liderima, uključujući potpuno uklanjanje Rusije iz SWIFT sistema i blokiranje ruskih banaka i institucija od strane svih zapadnih zemalja; zamrzavanje i konfiskacija imovine svih ruskih oligarha koji sarađuju sa Putinom; uklanjanje ruskih firmi sa tržišta kapitala; konačno gašenje gasovoda Nord Stream 1 i Nord Stream 2; odustajanje od kupovine ruske nafte, gasa i uglja od strane Evrope.
Sankcije su neophodne i moraju se odmah uvesti da bi se spasili Ukrajina i mir u Evropi. Sjutra će možda biti kasno - Ukrajina se sada bori za slobodu cijele Evrope.
Važan korak koji moramo preduzeti je i otvaranje EU perspektive za Ukrajinu. Poljska je bila, jeste i ostaće ambasador članstva Ukrajine u zapadnim strukturama. Premijer Moravjecki je najavio da ćemo djelovati kako bismo osigurali da Ukrajina što je prije moguće dobije status kandidata u Evropskoj uniji.
Nadamo se da će zajedničke odluke naših zapadnih saveznika i Evropske unije uzeti u obzir i predloge Poljske za povećanje izdataka za odbranu. Srednja i Istočna Evropa su prva linija potencijalnog ruskog napada u narednim godinama, zbog čega su ovakva rješenja posebno važna za naš region.
Moramo izgraditi odgovarajući odbrambeni potencijal kako bismo se efikasno branili od mogućih napada u budućnosti. Sada svi možemo vidjeti na šta cilja Putinova politika. Ne znamo šta će biti sledeći korak Kremlja. Stoga moramo imati instrumente za odbranu bezbjednosti cijelog našeg regiona. Potrebno je maksimalno ojačati čitavo istočno krilo NATO-a.
Evropska unija je već donijela veoma važne odluke o sankcijama. Saglasnost da se ruskim bankama blokira pristup SWIFT sistemu ograničiće mogućnosti finansiranja ruske privrede, a time i ratne mašinerije. Takođe se nadamo da će se naši saveznici predomisliti i po pitanju gasovoda koji povezuju Rusiju sa Zapadnom Evropom. Ovi ekonomski projekti su godinama podsticali ruski budžet, omogućili Putinu da izgradi moćne vojne sile, a kao rezultat današnjih varvarskih vojnih napada, omogućili su Rusiji osvajanje nezavisne i suverene države.
Stoga, sadašnje sankcije moraju biti brze, efikasne i stroge. Do sada još nisu zaustavili ruske varvarske akcije. Stoga Poljska stalno preduzima dalje korake da podrži Ukrajinu. Baltičke države i Poljska na stvarnost i prijetnje koje predstavlja ruski režim gledaju na malo drugačiji način. Naš pristup dijeli i sve više zapadnih zemalja, priznajući da Rusija mora biti kažnjena za zločine počinjene u Ukrajini.
Nalazimo se u dramatičnom trenutku istorije. Odgovorni smo sudu istorije za svoje odluke, ali i za odluke svih koji mogu uticati na ono što se dešava u Ukrajini. Rusija ne samo da je izvršila invaziju na Ukrajinu i želi je lišiti njenog suvereniteta, ona ne ubija samo civile, djecu, žene i muškarce. Rusija želi da naruši cjelokupni mirovni poredak koji je uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata. Rusija želi da uništi naš svijet kakav poznajemo.
Najvažnija stvar na duge staze je osamostaljenje od energetske politike Rusije. Milijarde se slivaju kroz Nord Stream 1 u Rusiju. To su milijarde koje Ukrajinci danas plaćaju svojom krvlju. Nord Stream 2 bi zapečatio dominaciju Rusije. Ove projekte treba odmah zatvoriti. Moramo postati nezavisni od ruske nafte, uglja i gasa, ali i zamrznuti i konfiskovati imovinu oligarha koji sarađuju sa Putinom. Sve: veliko i malo, poslovno i političko. Dobijeni novac može se iskoristiti za obnovu infrastrukture slobodne i suverene ukrajinske države.
Ukrajinu ne možemo ostaviti samu. Važno je da cijela Evropska unija govori jednim glasom. Paket sankcija koji su odobrili čelnici Unije je od suštinskog značaja, ali moramo ići dalje da zaustavimo agresora. Ako se to ne dogodi, on bi, ipak, mogao pokušati da destabilizuje čitavu Evropu, koristeći u tu svrhu i region Zapadnog Balkana, gdje Rusija već duže vrijeme gradi svoj uticaj. Sjetimo se ovoga, danas, u Crnoj Gori, kada na našim ekranima gledamo ukrajinske gradove u plamenu.
Autor je ambasador Republike Poljske u Crnoj Gori i specijalni izaslanik Predsjedavajućeg OEBS-a
Bonus video:
