Sjećam se da je na prvoj godini studija na pitanje profesora Šta vi kolega mislite o tome moj kolega k’o iz topa odgavarao - Vidite profesore, mene niko ne plaća da mislim o tome. Profesor bi se nasmijao i mimo svih kurikuluma i planova (makar za njegov predmet) zadao da ekspresno pročitamo kapitalno dijelo Eriha Froma "Bijekstvo od slobode". U tom djelu From govori o mehanizmima bijekstva od slobode, ili sasvim stručno, mehanizmima odbrane. Između ostalog objašnjava fenomen sklonosti ka konformističkom ponašanju, što otprilike opisuje i kolegin duhoviti odgovor. Provjereno, ovo je sjajan štos kad želite da izbjegnete odgovor na škakljivo pitanje.
No, otkud kod nas sklonost ka konformističkom ponašanju? Da ne idem u duboku prošlost, sklonost ka ovakom načinu funkcionisanja najviše prepisujem bivšem sistemu.
Socijalističko samoupravljanje, kako smo se uvjerili, imalo je dobrih strana. Njih, nažalost, nismo uspjeli da implementiramo, ali smo zato zadržali ponešto loše. To loše socijalisticko nasljeđe, između ostalog, podrazumjeva da se vaga svaka javno izgovorena riječ. Nekoliko puta promislimo prije nego izgovorimo ono što smo željeli. Pri tome, obično vodimo računa da govorimo kad baš moramo, kad smo ugroženi, pa se pokušavamo braniti ili kad hoćemo nekom da se dopadnemo. Ta dva indikatora pretežno određuju komunikaciju u današnjoj Crnoj Gori. Još jedna dogma naslijeđena iz bivše nam domovine glasila je - Ne na Tita i ne na partiju! A ona modifikovana danas bi glasila - Ne na Mila i ne na DPS! Ovaj fenomen našeg načina komuniciranja bi se mogao nazvati autocenzura ili samozastrašivanje.
I sve bi bilo idealno da ne dođe neko drugo vrijeme u kome se propagira sloboda govora, u kome se podstiče mišljenje vlastitom glavom. Novi trendovi po pravilu najbolje prime mladi. Oni su svakako neopterećeni nasljeđem bivše nam otadžbine. Pritom, hrabriji su od roditelja jer nemaju negativna iskustva od mišljenja svojom glavom. Rekoh li nemaju?! Pa uglavnom nemaju, makar ne na ulici, što se ne moze reći za npr. školu ili studije. U školi je još uvijek popularno doslovno citirati što nastavnik ili profesor govori. Dugo iščekivanu slobodu govora nespremno smo dočekali, osim nezavisnih medija koji su sve ovo vrijeme (posljednjih skoro tri decenije) bili svetionik slobode govora.
Nisam mogla a da ne primjetim i da je i Javni servis u posljednje vrijeme počeo ličiti upravo na to, na servis svih građana Crne Gore. Ipak, samo za kratko.
Budalasti, kakvi jesmo, naivno povjerovasmo da dolaze bolja vremena, da će polako iščeznuti era cenzure i autocenzure i da ćemo i mi uživati u slobodi. Vladajuća oligarhija na čelu sa DPS-om je nekoliko puta kroz saopštenja "upozoravala" da joj se ne dopada način saopštavanja Javnog servisa, da bi se na kraju i aktuelni premijer uključio u rješavanje ovog problemčića. Zakonski, kako drugo?! U državi u kojoj zakoni ne važe za sve jednako, nego se selektivno primjenju, pristigla je, vele, anonimna prijava da su eto tamo neki članovi Savjeta RTCG-a u konfliktu interesa…
Taman kad se začuo glas slobode sa medija čiji su vlasnici građani Crne Gore, nazadnim političkim snagama iz devedesetih, koje su, za sramotu, i dalje vlast u Crnoj Gori - zasmetao je takav iskorak. Nije se dovoljno vagalo šta se smije pustiti u etar, a šta ne, pa slijedi disciplinovanje. Hoće li se i ovog puta povodom odbrane slobode po pravilu javiti samo NVO organizacije i poneki slobodomisleći građanin ili ćemo odlučno kao društvo raskinuti sa nasljeđem daleke periferije Evrope?
Autorka je profesorica sociologije i članica Predsjedništva Građanskog pokreta URA
Bonus video:
