Prema Jungu, čovjek je složeno biće: seksualno i religijsko, instinktivno i duševno, nesvjesno i svjesno, iracionalno i racionalno. Ličnost je određena prošlim događajima, kao i budućim planiranjem. Nesvjesno, za Junga, nije samo deponija rđavih nagona nego je i izvor mudrosti. Pored ličnog nesvjesnog, koje uključuje mnoge komplekse, u duševnom životu posebno važnu ulogu ima naslijeđeno i nadlično, koje je on nazvao - kolektivno nesvjesno...
Ali da vas više ne smaram Jungovim djelom, jednim od najvećih u 20. stoljeću, već da pređem na stvar: ukazao bih na zanimljiv biografski detalj iz vremena kad je mali Karl Gustav imao 12 godina, dakle mnogo prije nego što je pokazao briljantni um. Jedna od važnih epizoda u njegovom odrastanju, i kasnijem profilisanju, desila se negdje 1887. kada ga je, kao klinca koji ulazi u pubertet, na centralnom trgu u Bazelu, kojim dominira veličanstvena Minster katedrala, spopala grešna misao od koje je bježao danima. Na kraju, uvjerivši sebe da je Bog želio da mu "dođe" ta misao isto kao što je želio da Adam i Eva zgriješe, mali Jung je odlučio da se otvori prema njoj da bi ugledao sljedeće: Boga, kako sjedeći na svom tronu, vrši veliku nuždu po sred krova Minster katedrale, ali u toj količini da se pod teretom krov i čitava katedrala urušavaju. Nakon toga Jung je osjetio blaženstvo kao nikad ranije, zaključujući da je to bio doživljaj neposrednog Boga, koji svemoćan i slobodan, stoji iznad Biblije i Crkve!
Karl Jung je bio sin sveštenika. Ali je od te činjenice, na koju nije mogao uticati, važniji bio njegov um koji mu je dao sposobnost da vidi "nevidljivo" i da razumije i protumači najtajanstvenije.
U ovozemaljskom svijetu kojim vladaju popovi i topovi, stvari su mnogo prostije i, nažalost, surovije. Čak toliko da pojedini crkveni poglavari nalaze opravdanje za rat, ubijanje ljudi, progon nedužnih i patnje miliona. Dok DPS vrišti kako je mitropolit Joanikije opasno povezao Crnu Goru sa Ukrajinom, ili dok njihovi kontraparnjaci sa Vučićevog kanabea brane vladiku i njegov "principijelan" stav prema "vojnoj operaciji" u Ukrajini, gotovo neprimjetno promiče činjenica da je Joanikijeva podrška mitropolitu Onufriju i njegovim vjernicima, potpuno isključila ili, još gore, ignorisala patnje miliona Ukrajinaca koji za svog poglavara priznaju mitropolita Epifanija! Iako su i oni pravoslavci, prije toga ljudi, na kraju, iako potpuno nebitno u ovom kontekstu, kanonski priznati od Vaseljenske patrijaršije. "Danas je najteže Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi, našoj braći koju predvodi mitropolit Onufrije. To je kanonska Crkva koja je u jedinstvu sa Moskovskom patrijaršijom i sa svim drugim pravoslavnim crkvama u vaseljeni. Njima je najteže", poručuje Joanikije. Kao da su kanonske razmirice u pravoslavnom svijetu i raskol Crkve u Ukrajini važniji od ubijanja ljudi, patnji prognanih, rušenja gradova i paljenja treće po veličini države u Evopi. I, po nekim teolozima, zemlje sa najvećim brojem "aktivnih" pravoslavnih vjernika.
"Nikad rat! Mislite prvo na djecu, na one koji su lišeni nade u dostojanstven život: mrtvu ili ranjenu djecu, siročad, djecu koja se igraju ostacima rata. U ime Boga, dosta!", poručio je u jednom od više svojih antiratnih apela papa Franjo. "Šef pravoslavlja", carigradski patrijarh Vartolomej, bio je mnogo eksplicitniji u detektovanju krivca za rat naglašavajuči kako "gledamo tragediju ukrajinskog naroda, diveći se njihovom otporu protiv sramotnog okupatora"!
Mitropolit Joanikije, nažalost, krivce vidi u "svjetskim mešetarima koji gledaju svoj interes". Ni riječi o invaziji, kršenju međunarodnog prava, zloglasnom i korumpiranom diktatoru Putinu. Mitropolit cetinjski se tako svrstao uz bok Putinovog patrijarha Kirila. I za njega je uzročnik agresije mrski Zapad, odnosno vrijednosti koje se pokušavaju nametnuti "tradicionalnom" Istoku. Kiril Putinov rat smatra legitimnim otporom pomenutim vrijednostima, prije svih LGBT pravima, dok Joanikije krivce nalazi u neprincipijelnoj koaliciji "bezbožništva, ateizma i komunizma"!
Prije neko veče sam gledao sjajan dokumentarac o kratkom i veličanstvenom životu Silvije Plat, jedne od najvećih spisateljica 20. vijeka. Briljantan um, kao i Jung. Ona 1951. nije mogla da se upiše na Jejl i Harvard zato što je bila žena! A danas su baš ta dva univerziteta bastioni ljudskih prava, slobode, demokratije, prava svih manjina uključujući i LGBT zajednicu, dakle svega onoga od čega Kiril i Joanikije, jedan Putinov drugi Vučićev, "brane" pravoslavni svijet. Tradicionalno pravoslavlje koje zagovaraju popovi i topovi sa Balkana, odnosno crkvena, politička i intelektualna elita, nije ništa drugo nego vapaj za zaustavljanjem točka istorije i vraćanjem u Ameriku iz pomenute 1951. Kada žene nijesu mogle da se upišu na vrhunske univerzitete, kada je crncima zabranjivano da se u javnom prevozu miješaju sa "čistom" bijelom rasom, ili kada je još jedan genijalni um, Alan Tjuring, u Britaniji bio podvgrnut užasnoj hormonskoj terapiji koja je trebalo da ga "izliječi" od homoseksualnosti. A odvela ga je u smrt!
Dakle, uvaženi popovi i topovi, postoji Bog mimo vaših crkvi i Biblije. A taj Bog je u stvari čovjek - slobodan u izboru i ravnopravan u svim pravima. Nije Zapad izmislio koncept otvorenog društva da bi ugrozio vaše "tradicionalne vrijednosti" već je Zapad svoj "tradicionalizam" i nepravdu liječio osvajanjem slobode i širenjem ljudskih prava. Tako da kada Joanikije ili Kiril "brane" pravoslavlje od zapadnih vrijednosti oni, u stvari, svoju zajednicu pokušavaju da zadrže na civilizacijskom nivou gdje je model življenja podređen gospodaru a ne slobodnom pojedincu. Gazda u državi, gazda u crkvi, gazda u porodici, gazda u školi - muk u kolektivitetu. Hvala, ne treba. Radije bih u slobodni svijet sa svima, uključujući prozvane bezbožnike, komuniste i homoseksualce - nego u Putinov tor u kome je, kako napisa Šiškin, nemoguće disati od prejakog vonja policijske čizme.
Bonus video:
