Agresija Rusije na Ukrajinu promijenila je krvotok međunarodnih odnosa. Međutim, stiče se utisak da tog razumijevanja manjka u nekim dijelovima zapadnog Balkana, uključujući i Crnu Goru, što je posebno opasno imajući u vidu koliko je region osjetljiv na maligne eksterne uticaje, a samim tim i pogodno tlo za destabilizaciju.
Doda li se tome opravdana bojazan da kriza može imati prelivajući efekat, zemljama regiona više nego ikada treba otvoren stav i iskrena posvećenost Evropske unije u pružanju kredibilnije perspektive članstva. Istovremeno, one moraju nedvosmisleno demonstrirati da ostaju na strani civilizacijskih vrijednosti, a ne uz agresora.
Da i pored haosa na istoku Evrope, EU nije zaboravila na zapadni Balkan ukazuju i poruke njenih najviših zvaničnika, koje imaju dvije komplementarne linije. Kroz prvu se naglašava da države regiona imaju perspektivu u EU i da EU ne diže ruke od njih. Nju sadržajno dopunjava ona iz koje slijedi da neće biti prečica u pristupanju bilo koje države, a ni tolerisanja istrajavanja vladajućih struktura, u pojedinim državama, u odbrani sopstvenih interesa uz mimoilaženje sa zvaničnim politikama, ali i vrijednostima, Unije. Stoga, nije vrijeme za iluzije o ubrzanom članstvu, vrijeme je za vrijednosno utemeljivanje politika koje mogu voditi ubrzanju ispunjavanja preuzetih obaveza ka članstvu u EU.
Na žalost, pojedini ključni donosioci odluka u Crnoj Gori pokazuju da su ostali u provincijskim okvirima promišljanja i vođenja politike, precjenjujući svoju ulogu a potcjenjujući fundamentalne principe.
Odlazeća Vlada Zdravka Krivokapića već duže vremena koristi razne manevre kako bi, poslije brzog deklarativnog saglasja sa politikom sankcija, izbjegla da Rusiji uvede efektivne sankcije. Posljednji takav manevar izveden je na sjednici od 17. marta 2022.godine, kada je kao obrazloženje iskorišćeno navodno nepoštovanje internih procedura. Na taj način, Zdravko Krivokapić je, sa svojim ministrima, nanio ogromnu političku štetu državi Crnoj Gori koju je pozicionirao kao nepouzdanog partnera NATO-u i EU i to onda kada se to posebno mjeri i pamti. Iako će ova Vlada uskoro otići, taj pečat će Crna Gora dugo nositi i teško će ga skidati.
Na drugoj strani, u toku je formiranje tzv. manjinske Vlade, sa kojom se neopravdano kasni. Taj proces je počeo prije ukrajinske krize, a refleksije te krize se olako ignorišu prilikom političkih pregovora. Čini se da do ključnih aktera ne dopire da će Vlada biti percipirana kao proevropska jedino ako svaki njen konstituent i član bude imao eksplicitan stav oko Ukrajine, a koji će biti u skladu sa pozicijom NATO saveza i EU. Takođe, podjednako se podrazumijeva da svaki konstituent i član mora imati otklon i rezistenciju prema hegemonističkim projektima, bilo da oni svoje izvorište imaju u Rusiji ili/i Srbiji, a što uključuje i aktere preko kojih se ti projekti teže ostvariti.
Prvi korak ka rješenju problema je prepoznavanje njegovog postojanja, a naš je prevashodno unutrašnje prirode. Stoga, budućnost Crne Gore u EU zavisi isključivo od nas i naše interne spremnosti i volje da ovom procesu damo snažan impuls, da jačamo funkcionalnu vladavinu prava i institucije, ali i da štitimo građanski karakter države. Ubrzanje ili usporavanje procesa proširenja dijelom će zavisiti od razvoja situacije u Ukrajini. No, u bilo kojem scenariju, EU će insistirati na izvršenju preuzetih domaćih zadataka, i nije izvjesno da će rizikovati prijem nespremnih država u već opterećenu Uniju.
D. Uljarević je građanska aktivistkinja, izvršna direktorica NVO Centar za građansko obrazovanje
M. Zindović je saradnica na programima u CGO
Bonus video:
