Prije skoro osam godina, napisao sam tekst o Putinu pod naslovom „Zaustavite ovog čovjeka“. Putin nije zaustavljen i, kao što često govorim o diktatorima, oni ne staju dok ih neko ne zaustavi. Prošao je mjesec od početka Putinovog totalnog rata protiv Ukrajine, invazije i bombardovanja suverene evropske nacije od 44 miliona stanovnika.
Sada je to vjerovatno bliže 40 miliona, jer milioni izbjeglica, uglavnom žena i djece, pokušavaju da pobjegnu od uništenja svojih domova i života. Mnoge hiljade nisu imale tu sreću, iako će proći mnogo vremena prije nego što tijela budu pronađena i prebrojana na mjestima kao što je grad Mariupolj na jugoistoku zemlje, koji je Rusija pretvorila u ruševine. Prije mjesec dana, to je bio grad veličine Honolulua ili Mančestera.
Ruševine i civili koji bježe podsjećaju na druge Putinove ratove u Siriji i Čečeniji. Ubistvo hiljada nevinih ljudi i bombardovanje škola i bolnica modernim oružjem nije “neselektivno”. To je namjerna strategija osmišljena da demorališe i zastrašivanjem natjera ciljnu populaciju da kapitulira.
Putinov prvobitni cilj bio je da brzo osvoji Kijev, obezglavi njegovo rukovodstvo - možda bukvalno - i uspostavi marionetski režim kao što je to učinio u okupiranoj istočnoj Ukrajini 2014. Na osnovu prvih odgovora, čini se da su SAD i druge sile bile jednako uvjerene da će se to dogoditi za nekoliko dana. Umjesto da oružjem i sankcijama pripremaju Ukrajinu za invaziju, oni su se pripremili za pregovore i brz povratak u svoju zonu komfora beskorisne diplomatije.
Možda su slušali “stručnjake“ koji su prije početka rata pisali da nikakvo oružje neće pomoći Ukrajini da se odbrani od ruske invazije. Putinovi instinkti o beskičmenosti Zapada ponovo su se ispostavili kao tačni. Koristeći svoju staru formulu, koju je primijenio u istočnoj Ukrajini, kao i u Republici Gruziji i Siriji, upotrijebio bi silu da osvoji teritoriju i ustupke, a Zapad bi požurio da mu udovolji diplomatskim putem.
Jedini problem? Neko je zaboravio da obavijesti Ukrajince. Kako kaže ruska šala: “Već mjesec dana traje dvodnevna operacija zauzimanja Kijeva”.
Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski je odbio da pobjegne, a na američke ponude da ga evakuišu odgovorio je: “Ne treba mi prevoz, treba mi municija“. Bivši glumac i komičar, Zelenski u svojoj biografiji ima i učešće u ukrajinskom „Plesu sa zvijezdama“ i TV seriji u kojoj slučajno postaje predsjednik. Od početka rata, čerčilovsko liderstvo Zelenskog inspirisalo je svijet preko video obraćanja parlamentima, zemljacima, pa čak i direktno Kremlju i ruskom narodu - kojem naravno nije dozvoljeno da ih vidi zahvaljujući Putinovim skoro totalnom medijskom mraku.
Evropu i SAD je na djelovanje podstaklo i globalno javno mnjenje, koje se vrlo brzo mobilisalo da podrži Ukrajinu. Mediji su dokumentovali užas koji se odvijao u realnom vremenu, ne ostavljajući sumnju u to ko je negativac. Izuzetak su Taker Karlson i neke njegove kolege iz Foks njuza, koji su toliko vješti u ponavljanju propagande Kremlja da bi ih trebalo plaćati u krekerima.
Sljedeće iznenađenje se dogodilo na bojnom polju. Ukrajinska vojska se bori dobro i snažno, sa strašću naroda koji brani svoju zemlju. U međuvremenu, ruske snage su se pokazale kao nevješte i nekoordinisane, zaražene korupcijom. Moral ruskih vojnika je nizak koliko i moral njihovog vođe. Broj žrtava vjerovatno iznosi desetine hiljada, što usporava napredovanje Rusije i otežava Putinu da prikrije katastrofu kod kuće. Mrtve ruske vojnike ostavljaju na bojnom polju, niko ih ne traži niti identifikuje.
Uprkos tome što je iznenađujuće otporna, Ukrajina je i dalje znatno nadjačana. Putin je svoju ratnu mašineriju gradio deceniju, ulažući stotine milijardi profita od ruske nafte i gasa koji je slobodni svijet kupovao uprkos njegovim zločinima. (A mnogi i dalje kupuju). Pošto ne može da pobijedi ukrajinsku vojsku, Putin je nastavio svojom uobičajenom metodom okretanja lakšim ciljevima: civilima i infrastrukturi. Rakete dugog dometa, do sada više od 1.200, teška artiljerija i bombardovanje iz vazduha upereni su protiv gradova gdje ne mogu da se donesu zalihe ili da budu evakuisani. Protivtenkovsko i protivvazdušno oružje kratkog dometa koje je Zapad isporučio, kategorisano kao “odbrambeno oružje“, nije od neke koristi protiv takvih napada.
To su takođe ratni zločini, pored same vojne invazije. Nadam se da će zapadni lideri to imati na umu dok traže opcije za izlazak iz krize i deeskalaciju. Zaustavljanje nasilja je prioritet, da, ali ako se to uradi nagrađivanjem ratnog zločinca osvajanjem teritorija i smanjenjem sankcija, to će biti samo pauza u Putinovom ratu.
Tačnije, ratovima. Kao što sam pisao 2014. kada je Putin prvi put napao Ukrajinu, to je bila samo linija fronta njegovog većeg rata protiv demokratije i liberalnog svjetskog poretka. Ukrajinci ginu za vrijednosti slobode i demokratije koje SAD i druge zemlje NATO-a deklarativno cijene. Ne smijemo dozvoliti da njihova žrtva bude uzaludna.
Sankcije će polako podrivati Putinovu sposobnost da finansira svoj rat i podršku Rusa invaziji, ali će još hiljade Ukrajinaca umrijeti ako brže ne dobiju zaštitu. Nedostatak hrane i struje iz dana u dan pogađa veće naseljene centre, i situacija će se pogoršavati bez obzira na kratkoročnu vojnu ravnotežu.
Bajdenova administracija je zakasnila i još zaostaje za Evropom u sankcionisanju Rusije i pružanju pomoći Ukrajini uprkos tome što ima odlične obavještajne podatke o Putinovoj invaziji. Zapad je bio spreman da pomogne Ukrajini da vodi gerilski rat protiv okupatora, kao da se Avganistan bori protiv Sovjetskog Saveza 1980-ih. Potrebno je mnogo više, uključujući avione, dronove i drugo naoružanje koje može da se suprotstavi Putinovim brutalnim i kukavičkim napadima na daljinu.
Potreban je novi način razmišljanja isto koliko i novo oružje. Ukrajinci zaslužuju ne samo da prežive, već i da pobijede. Ponoviće se greške iz 2014. ako se Rusiji dozvoli da nastavi da osvaja i centimetar ukrajinske teritorije, ako se Putinu dozvoli da proglasi pobjedu i da se vrati lažnim pregovorima u lijepim hotelima dok se ponovo naoružava kako bi se pripremio za sljedeći napad.
Putin je više puta rekao da Ukrajina nije legitimna država. Da li se Zapad slaže sa tom ocjenom, da je ona samo tampon između Putinove diktature i slobodne i prosperitetne Evrope? Ako ne, zašto predaju suverenitet Ukrajine? Ukrajinska zemlja, nebo i more ne pripadaju Putinu. On je osvajač. Zelenski moli NATO i njegove članice za direktniju pomoć, uključujući zonu zabrane letova iznad te zemlje. Oni su to odbili jer bi takav korak mogao da dovede do direktnog sukoba sa ruskim snagama - kao da je NATO stvoren da izdaje saopštenja, a ne da se bori za odbranu demokratije.
Stalno se ponavlja da NATO nema obavezu da brani Ukrajinu, koja nije njegova članica. Ali takođe ne postoji zabrana da koalicija ili države pojedinačno preduzmu akciju da zaustave genocid na pragu NATO-a. Što se tiče eskalacije, Putin će to učiniti u svakom slučaju, i što je on smjeliji, manja je vjerovatnoća da će Zapad intervenisati. Diktatorima poput Putina nije potrebna provokacija da bi eskalirali. Ovaj novi rat došao je nakon višegodišnje saradnje i pregovora Zapada sa Putinom, a ne odvraćanja i snage. Moramo konačno naučiti tu lekciju. Kako je Zelenski rekao u nedavnom video obraćanju, „sloboda se mora naoružati“.
Putin je spreman na sve, ali on i njegovi komandanti nisu suicidni. On prijeti nuklearnim oružjem jer zna kakav efekat to ima. Moramo biti odlučni i učiniti sve da Ukrajina ostvari pobjedu. Ako se plašite šta će diktator uraditi ako izgubi toliko da mu pomažete da pobijedi, trebalo bi da preispitate svoju strategiju i karakter.
Ovaj rat se neće stvarno završiti sve dok je Putin na vlasti. On mora biti potpuno izolovan, nepovratno. Ne može biti mjesta za Rusiju u sporazumu sa Iranom ili bilo gdje drugo. Njegovi komandanti, prijatelji i obični Rusi moraju biti primorani da biraju između normalnog života i života kao otpadnici pod Putinom.
Putin je ovoliko opstao zato što stalno podiže ulog, a protivnici mu nude spas. Vrijeme je da se to prekine. Vrijeme je da ispunimo ideale za koje Ukrajinci ginu. Tako ćemo pomoći ne samo da se spasi Ukrajina, već ćemo spasiti sebe.
Autor je predsjedavajući Inicijative za obnovu demokratije
(NY Daily News)
Bonus video:
