I dok se poslije četrdeset dana ratnih sukoba u Ukrajini još ne zna ko na terenu pobjeđuje i ko gubi, u toj magli rata, već se nazire jedna neočekivana žrtva. To je crnogorska država, srećom ne i njeni građani. Žrtva se preciznije zove državna ozbiljnost i javna odgovornost sve kao vjesnik produbljivanja mučne agonije u crnogorskom društvu.
Nekoliko je linija ukrajinskog fronta koje su eksperti u tranziciji pretvorili u domaće klizavo političko blato.
Poraz prvi
Dok je Ukrajina u plamenu i cijeli svijet se tim povodom pozicionira, istina ne i na isti način, i dok postoje određene obaveze iz savezničkih integracija, prije svega prema Evropskoj uniji, crnogorska Vlada demonstrira neviđenu javnu neodgovornost.
Ne mogu da odluče o mjerama povodom rata u Ukrajini, a u samoproglašenoj i podržavanoj “najboljoj vladi u crnogorskoj istoriji” ministri sada komuniciraju u atmosferi fizičkih obračuna.
Premijer napušta sjednicu, a prilikom javnog obraćanja na RTCG (petak uveče) nije saopštio svoj stav o usvajanju mjera Vlade, niti objasnio suštinu neodgovornog zapleta u njoj. Tom prilikom našao je za shodno da detaljno pojasni izjavu mitropolita Joanikija povodom ukrajinske krize. Vjerovatno praveći lošu uslugu samom mitropolitu.
Ministar vanjskih poslova oko kojeg je postignut najširi parlamentarni konsenzus u istoriji višepartizma, u smislu izglasavanja nepovjerenja, nije ni prisustvovao posljednjoj sjednici Vlade gdje je trebalo donijeti odluke o mjerama crnogorske države povodom rata u Ukrajini. Imao je drugog posla u Podgorici.
U međuvremnu, uz stanje zamrznutog konflikta u samoj Vladi traje inflacija mučnih objašnjenja i međusobnih optuživanja.
Poraz drugi
Ako su s jedne strane državne obaveze povodom ukrajinskog rata blokirane, s druge intenzivno traje političko-ideološka eksploatacija tog rata. Postavljen je novi viši cilj. I tu nema šale. Viši interesi diktiraju sve. Već viđeno u crnogorskoj istoriji. Sa visokom cijenom koju je platilo crnogorsko društvo u više generacija vječitim diferencijacima, čitaj - tragičnim podjelama, da bi neko na njima cinično i nekontrolisano vladao.
Dakle, zastupnici sada samokrštene “evropske” vlade se ne ustručavaju da javno saopšte da će sastav nove vlade zavisiti od rata u Ukrajini. Strategija se pojačava i javnim saopštavanjem da to javljaju i “naši međunarodni prijatelji”. Čineći vjerovatno lošu uslugu “prijateljima” koji su tako predstavljeni crnogorskoj javnosti, i ne samo njoj, kao kreatori “specijalne političke operacije” u Crnoj Gori - da parafraziramo djelove nove leksike iz ukrajinskog rata.
Znači poslije jednog eksperimenta i propuštene šanse otvorene 30. avgusta 2020. za demokratske, pravne reforme koje bi dovele, između ostalog, i do dekriminalizacije crnogorskog društva - sada kreće novi farsični eksperiment u novom političkom moleraju.
I zato bi navodno trebalo izigrati pravila demokratije i crnogorski ustav, njegov član 2, pa spojiti dijelom ambiciozne i neozbiljne političke ekipe sa već poraženim političkim subjektima koji su organizatori “hibridnog društva”, nosioci “endemske korupcije”, akteri korupcionaških poduhvata “Snimak”, “ Koverat”, “Stambena korupcija” itd. Sve navedeno se nalazi u dokumentima visokih međunarodnih adresa, Evropske unije prije svega, kao prepreka evropskim integracijama Crne Gore.
Sada povratak nepromijenjenih subjekata korupcije koji postaju odlučujuća vlast u političkom sistemu - kao odbrana zapadnih vrijednosti? Povratak snaga tajkunskih dilova u Crnoj Gori sa ruskim oligarsima kao odbrana od ruskog uticaja?
Treba li podsjećati i na to da se radi o unutrašnjem političkom procesu ove države, da građani očekuju prevazilaženje duboke krize, a ona je - politička, institucionalna, ekonomska, pravna, energertska, iznad svega vrijednosna.
I da zbog svih okolnosti krizu treba riješiti na bazi što šireg i zrelog unutrašnjeg konsenzusa. Raspleta na osnovu ustavnih pravila i poznatih demokratskih koordinata.
Dio domaćih aktera ovog procesa, kojima je negdje neprijatno da saopšte svoju odgovornost za novu lakrdiju sa posljedicama drastičnog izigravanja demokratskih pravila i uvoda u novu političku nestabilnost u Crnoj Gori - često prebacuje čitavu operaciju na međunarodne adrese, koje dosta nježno naziva “naši međunarodni partneri”.
I s tim u vezi nekoliko pitanja.
Ako se već ne uočava opasnost pretvaranja Crne Gore u (polu)periferijski (polu)protektorat, mogu li nam domaći izvođači specijalne operacije saopštiti makar imena “međunarodnih prijatelja”.
Odgovor bi bio koristan jer bismo mogli njih pitati ponešto o sadašnjosti i budućnosti ove zemlje. Da sa njima povedemo demokratski javni dijalog, u kojem bismo čuli argumente povodom ove specijalne operacije povratka, i to prečicom, korumpiranih elemenata prethodnih režima o kojima međunarodne kancelarije imaju debele dosijee. Uzgred bismo pitali i da li ova operacija, ako je njihovo učešće u njoj izvjesno, kao što kažu “ domaći prijatelji” - doprinosi javnom kredibilitetu njihovih zemalja.
Iskren da budem, ne vjerujem, bar ne do kraja, da bi “međunarodne adrese” ovdje kombinovale i sastavljale crnogorsku vladu, ubacujući u nju i ofirane aktere korupcije i kriminala, a sve to, i prilično groteskno, u ime odbrane zapadnih vrijednosti.
Poraz treći (i najveći)
Treći poraz je nastavak drugog. Naime, pored povratka na vlast nosioca korupcije i formiranja vlade na bazi političkog lizinga više aktera započeo bi proces političke diferencijacije u Crnoj Gori. Sa svim posljedicama i bumeranzima. Obnova i pojačavanje novih i starih podjela u našoj zemlji toliko umornoj od ideoloških, nacionalnih i klero manipulatora. Nova proizvodnja državnih neprijatelja.
A ovoj zemlji je, umjesto proizvodnje državnih neprijatelja, prijeko potrebna integrativna politika na osnovama vrijednosti pravne države. Potrebno je da ovdje demokratskim putem i političkom kulturom pomirimo naše zapade i istoke u duhovnom i političkom smislu. I to nema nikave veze sa Rusijom. Već sa nama.
Tačno je da su nam istorijske okolnosti napravile kuću, malo na poluperiferiji, na civilizacijskim kulturno-vjerskim raskrsnicama. Sa svim potencijalnim šarmom i bogatstvom takve kuće nasred puta.
Zato obratimo pažnju i na ovaj potencijalno treći poraz, lažno pravdan Ukrajinom. Radi se o najosjetljivijem pitanju. Očuvanju sada već ugroženog i vrlo krhog jedinstva ove zemlje. Radi se o imperativu sprečavanja najveće opasnosti, pored latentnog ekonomskog kolapsa koji se hronično gasi neodgovornim zaduživanjima države.
To je nastavak već odmakle duhovno-nacionalne dezintegracije zemlje. Sa novim usponom istorijsko nacionalističkih mitova. Sa starim ili novim ideološkim šefovima katedri i vođama na opojnim visinama nekontrolisane vlasti.
Bonus video:
