“Znate, ono što je stvarno važno jeste da su ljudi oko vas srećni i zdravi. Sve ostalo je poput kapi kiše u pijesku.” (Paul Walker)
Svjetski dan zdravlja obilježava se 7. aprila svake godine, pod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), da bi se skrenula pažnja javnosti na najznačajnije probleme u vezi sa zdravljem ljudi na globalnom nivou.
Pravo na zdravlje kao osnovno ljudsko pravo zagarantovano je od strane Generalne skupštine UN. U članu 25 stav 1 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima piše: „Svako ima pravo na standard života, koji obezbjeđuje zdravlje i blagostanje, njegovo i njegove porodice, uključujući hranu, odjeću, stan, ljekarsku njegu i potrebne socijalne službe, kao i pravo na osiguranje u slučaju nezaposlenosti, bolesti, onesposobljenja, udovištva, starosti i drugih slučajeva gubljenja sredstava za izdržavanje usljed okolnosti nezavisnih od njegove volje“.
Već treću godinu zaredom Svjetski dan zdravlja protiče u znaku pandemije korona virusa, koja je sve države i zdravstvene sisteme u svijetu zatekla nepripremljene za katastrofu takvih razmjera. Od dana pojave ove pošasti do 01. aprila 2022. godine, u svijetu je inficirano 488.457.267 a umrlo 6.143.197 ljudi, dok je u Crnoj Gori inficirano 233.179, a umrlo njih 2.704. Pandemija je dodatno raslojila i osiromašila skoro svako društvo. Dok cijeli svijet sanira posljedice epidemiološke katastrofe, nakon ruske agresije na Ukrajinu, Evropu je pogodila velika ekonomska kriza, sa katastrofalnim posljedicama. Nakon godina “druženja” sa koronom, koja je još tu, izmučene crnogorske građane dodatno pritiskaju bijeda i siromaštvo. Od SZO prognozirana “epidemija mentalnih bolesti” ubrzano se širi, dok se broj pacijenata sa nezaraznim bolestima drastično povećava. Po procentu oboljelih od nezaraznih bolesti, broju umrlih od raka i stopi samoubistava, Crna Gora zauzima visoko mjesto u Evropi.
Savjetnica za mentalno zdravlje pri SZO za Evropu, dr Ledia Lazari, mišljenja je da je pandemija pogodila sve ljude, a da “zaštita mentalnog zdravlja nije uvijek dostupna svima te da je nedovoljno finansirana”. “Ako možemo imati više psihijatara u zajednici na nivou primarne zdravstvene zaštite, ako možemo imati više psihologa, više socijalnih radnika, onda možemo građanima priuštiti odgovarajući paket usluga”, rekla je Lazari. (aa.com.tr/ba)
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje zdrave stilove života i razmišlja o savremenoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti, što je za države poput Crne Gore - utopija. Kažu da petina svjetske populacije živi u siromaštvu, a prema podacima Eurostata za 2020. godinu, oko 40 odsto građana Crne Gore živi u riziku od siromaštva, dok, a prema UNICEF-ovim iz februara 2022. godine, najmanje jedna trećina crnogorske djece živi u siromaštvu (objavilo više medija). Preko 100.000 građana je u dobi iznad 65 godina, što podrazumijeva da je broj pacijenata u stalnom porastu. Doktori i drugi medicinski radnici odavno napuštaju javno zdravstvo, a mala je vjerovatnoća da će “Evropa sad” mnoge odvratiti od puta u EU. Sve javne zdravstvene ustanove su sagrađene u vrijeme SFRJ, a neke i ranije. Nedovoljni su bolnički kapaciteti, a posebno je zapostavljena oblast mentalnog zdravlja, prostorno i kadrovski. Uslovi hospitalizacije u Specijalnoj bolnici za psihijatriju “Dobrota” u Kotoru su priča za sebe. Liste čekanja na specijalističke i supspecijalističke preglede su duge, dok iste doktore pacijenti mogu posjetiti u PZU, za velike pare. Srećni smo da imamo ugledne medicinske stručnjake, gdje god da rade. Dužni smo poštovati njihovo zvanje, znanje i pravo da rade gdje hoće, ali se postavlja pitanje da li je korektno radni odnos zasnovati u javnom zdravstvu, a istovremeno, radeći u 2-3 ili više PZU, doprinositi razgradnji tok istog zdravstvenog sistema?! Nehumano je i nemoralno troškove liječenja prebacivati na građane, koji se guše u siromaštvu?!
Decenijama zapostavljenom, zapuštenom i koronom iscrpljenom zdravstvenom sistemu, koji dijeli sudbinu siromašnih pacijenata, teško da ima popravke!
Bonus video:
