Nema stresa, nema besa, kad je puna kesa - zato moramo grabiti dok smo na poziciji jer vrijeme leti… Kada sam ovaj rezime spisateljskih radova Miloša Medenice poslao prijatelju iz Kolašina, i tražio komentar, on je kratko odgovorio: "U šta te sve djeca mogu uvaliti"?! Bio je to pokušaj tradicionalnog Crnogorca da odbrani roditelje Miloša Juniora ili makar umanji njihovu odgovornost. Zato sam mu uzvratio: "Kriv je odgoj, a ne dijete. Majka žanje ono što je posijala"! Nije pokušao da smisli neki izgovor, samo se predao i, onako više za sebe, zaključio: "Slažem se. Da nije bilo njene ambicije ne bi se ovo ni desilo".
Zbilja, da li bi se danas Miloš Medenica našao u spisima Europola i na međunarodnoj potjernici da je njegova majka Vesna odustala od velike karijere, od velikog grada, od velike hobotnice, da nije ušla u kolo iz koga se lako ne izlazi, osim po mnogostruko većoj cijeni?!
Kada su Crnogorci jurišali na Konavle i Dubrovnik, da oslobode južnu Dalmaciju od "ustaša", nalik onome što Putin danas radi Ukrajini zbog "nacista", Vesna Medenica, za koju tada niko nije čuo, još manje znao, bila je obična žena iz naroda, odana Vođi i vojsci, spremna da im, ako treba, stane uz rame u pohodu na konavljanski pršut, frižidere i espresso sa Straduna. Miloš je tada imao 4-5 godina, jahao je konje po katunima ljeti, a zimi već skijao po Bjelasici, nastavljajući porodičnu tradiciju majke prvakinje. Bio je vjerovatno rumen u licu, pun snage, podignut na kolašinskom lisnatom siru, skorupu iz mijeha i kačamaku svoje babe.
Da je Vesna Medenica ostala vjerna Miloševiću i Jugoslaviji bez alternative, danas bi takođe bila u penziji, sa par stotina eura manjim iznosom, ali bez vile u Kolašinu, bez kuće u Krašićima, stanova po Podgorici, povoljnih kredita i ostalih nagrada za uporan i predan rad na izgradnji zarobljenih pravosudnih institucija. Ali i bez sina na potjernici.
Da 1997. ili koju godinu kasnije Vesna nije prelomila u mozak, već kao Mašan ostala vjerna Momiru i SNP-u, njena djeca ne bi rasla u Podgorici, a o životu na visokoj nozi, milionima, i kamionima, čistom kokainu iz Kolumbije, hekleru i procentu, mojkovačkom i grand klanu, čitali bi kao sav normalan svijet samo u izvještajima nezavisnih medija, istraživanjima poneke NVO ili bi sve to nazirali u progres riportima EU.
Ovako, ništa.
Majka Vesna se odlučila za veliki grad i karijeru, možda željna da opravda vjeru svojih roditelja koji su u njoj vidjeli najboljeg sudiju ili tužioca, ali i namjerna da svojoj djeci obezbijedi bolju perspektivu od one koju nudi maleni i siroti Kolašin. Naizgled ništa sporno, mnogi su iz sličnih pobuda sa sjevera dolazili u glavni grad, ali državna služba je Medenicu usmjerila na put koji će je uvesti u lavirint vlasti, moći i pohlepe, gdje neće birati šta će da prihvati, prećuti, iskonstruiše, šta ili koga da podmetne, sa kim da se uortači, sprijatelji, orodi, ne mareći za poslovicu da je kolo u koje ulazi baš takvo - daš banku da uđeš a dvije da izađeš.
Ali nije kriva Vesna Medenica, još manje sin Miloš - krivo je vrijeme. Ono kada pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati! Još kada se uzme u obzir da je imala i na koga da se ugleda u pravosuđu koje je zajahala, onda Vesna i nije mogla a da ne pogriješi. Ko se još sjeća Boba Vukčevića, kojeg je naslijedila na mjestu VDT-a, ili njegovog mesara Bake. Ili zamjenika Piperovića kojeg je u istom kolu miliona i kamiona, mafije i seks trafikinga, kokaina i Kolumbije, hapsila policija Vesninog kasnijeg čuvara Lalovića. Imala je od koga Medenica da uči i na drugoj strani crnogorskog pravosuđa, gdje je na tronu Vrhovnog suda, koji će jednog dana sama zaposjesti, zatekla nekog Ratka Vukotića, za koga nikad nijeste čuli, i mnogo poznatijeg šefa kabineta Blaža Jovanića, koji je već tada pokazivao slabost ka novcu i kreativnom tumačenju zakona. Ili da ne pominjem doajena Tužilaštva Nena Vujoševića, koji će nam se jednog dana ukazati u snimljenim razgovorima Duška Kneževića. Kao makro pravosuđa, koji je, po određenoj tarifi, obezbjeđivao podobne tužioce i sudije za prohodnost slučajeva kontroverznih klijenata.
Sumnjam da je Vesna Medenica izučavala Katarinu Veliku, ali od momenta kada se vinula na vrh crnogorskih pravosudnih institucija držala se gesla najveće ruske carice - ja ću vladati diktatorski, to je moj posao, a Bog će mi oprostiti, to je njegov posao. Potčinila je prvo tužilaštvo potrebama Dvora, toliko da je nakon nje bilo sasvim logično da na pozicije VDT i SDT dođu Ivica i Murinjo. Onda je zasjela u fotelju predsjednice Vrhovnog suda, odakle će na vrhuncu osjećaja moći i samovolje znati da ošamari i zvanični Brisel, optužujući ga da je uskraćivanjem IPA fondova onemogućio završetak palate koja se u centru Podgorice deceniju gradila za caricu našeg pravosuđa. "Ali mi ćemo se izboriti i sa organizovanim kriminalom i sa Evropskom komisijom i njenim stavovima povodom stanja u crnogorskim sudovima", prijetila je predsjednica VSCG negdje sredinom 2019, dakle par godina nakon što je njen bodigard Lalović već bio registrovan kod Europola kao vođa OKG koja se bavi švercom cigareta i narkotika.
VM je očito odradila svoje, ali Bog kao da je zakazao. Nije joj pomogao da djecu odvoji od svijeta koji je osvajao svojim glamurom, izobiljem, osjećajem da im se može, da su zaslužili, da im pripada. Kada je EK u svojim izvještajima još prije desetak godina stidljivo počela da primjećuje kako u Montenegru ne postoji jasna linija između nosilaca javnih funkcija i mafije, između nadzemlja i podzemlja, postalo je jasno da je vrag odnio šalu i da će jednog dana, isti ti Evropljani, naoko smeteni i pogubljeni, početi da izvlače spise i dokaze o kriminalnim aktivnostima najmoćnijih ljudi ove zemlje, njihove djece, prijatelja, kumova i čuvara.
Tako je ovih dana isplivala Sky aplikacija malog Miloša koji će, prema najavama, kao i onaj Svetov mali Miloš, doći na neku međunarodnu potjernicu, osuđen da u Beogradu ili Kolumbiji čeka da optužbe zastare a potjernica padne. U čemu će, kako sam napisa u jednoj od poruka, imati punu podršku svoje majke, koja će sve budno pratiti, i zahvaljujući poznavanju prava i procedure znati da ga zaštiti i sačuva dok se sve ne obesmisli. Ali ne i zaboravi. To je već Božji posao.
Bonus video:
