Izašla je knjiga koja je uzdrmala javnost i prije nego su čitaoci stigli do kraja da je pročitaju. “Milovan Đilas, Raspad i rat, dnevnik, 1989 - 1995”, izdavač je Vukotić Media. Kratke dnevničke bilješke Milovana Đilasa su strašno svjedočanstvo, sve što su cenzurisani i autocenzurisani mediji preskočili da objave tih godina ili utisci koje nisu smjeli da iznesu i prenesu, sve je Đilas pobrao i sabrao. Nepretenciozno, skoro usput, ali precizno i fer, pratimo skoro iz dana u dan sa kim se družio, sa kim je diskutovao, što je mislio i pisao, kome je dao intervju i što je mislio o kom političaru. Ne treba zaboraviti da su ovo dnevnici iz pera čovjeka koji je robijao zbog ideje, zbog mišljenja i osobe koja se odrekla privilegija, kojoj su mnogo puta oduzimali bilješke i pisma, o čemu takođe ima zapisa u dnevnicima.
Naročito je zanimljivo kako Đilas predviđa raspad Jugoslavije i kako prati rat. On piše o Miloševiću, Šuvaru, Momiru Bulatoviću, mnogo piše o Dobrici, Mihizu, naročito o Matiji Bećkoviću sa kojim je skoro nerazdvojan, iako imaju različite stavove o politici. Nijedan zapis Milovana Đilasa nije dosadan, što se ne može reći za silne knjige i tomove raznih istoričara koji su se nametali da jednostrano protumače narodu te iste godine. Sad postoji ozbiljna knjiga za sve koji žele da tumače te varljive i teške godine od 1989. do 1995.
Milovanov sin Aleksa Đilas, priređivač knjige, predgovor počinje majstorski, citatom Milovana Đilasa iz knjige Revolucionarni rat, memoari. U tom kratkom a teškom pasusu Đilas piše kako mu je otac na Kosovu ubijen od strane albanskih fašista, kako je uhapšen i isleđivan u logoru na Banjici njegov mlađi brat Milivoje koga su prepoznali “čiji je brat” pa su ga mučili i na kraju strijeljali. Stariji brat Aleksa je ubijen 1941. godine. Srednju sestru Dobranu koja je bila u drugom stanju ubili su četnici. Đilasova majka rodila je devetoro djece, pa je na svu tragediju i stradalu djecu rekla: “Dosta sam rodila, pa mi je dosta i ostalo.” Strašan prkos i borba, neodustajanje i žal.
U dnevnicima se vidi koliko se stranih izdavača javlja da objavi Đilasove knjige u ogromnim tiražima, a da za to vrijeme se vijeća da li će se objaviti Đilasova knjiga o Njegošu u Jugoslaviji. Paradoks je i da se strani magazini se utrkuju da čuju što Đilas misli, dok je za jugoslovenske još uvijek rano za razgovor sa Đilasom.
Dnevnici su još jedan dokaz da je Đilas bio veliki mislilac, koga je prigrlio svijet, pa tek onda Jugoslavija. Koga je prigrlila Jugoslavija, ali još uvijek nije Crna Gora, iako Đilas ima svoju ulicu u Amsterdamu.
Misinterpretaciji Đilasa doprinijeli su i režiseri i režiserke naših života i politike, u želji da se kite tuđim perjem i ogrebu o njegovu slavu pogrešno su interpretirali Đilasa i metnuli ga u svoje klaustrofobične predstavice.
Ima svega u knjizi Raspad i rat. Nije to samo priča o godinama između 1989. i 1995. To je priča dublja i snažnija koja kači makar tri generacije i tumači ono od čega i dalje patimo i besciljno lutamo. Zato ovu knjigu valja čitati, oko nje se treba otimati kao o tajno znanje koje je ljekovito.
Bonus video:
