Ovogodišnji Svjetski dan slobode medija, Bosna i Hercegovina (BiH) dočekuje sa jednakom dozom optimizma u pogledu dostignutih medijskih sloboda i novinarskih prava, ali i razočaranja njihovim svakodnevnim kršenjem. Napadi na novinare, prijetnje i pritisci su u stalnom porastu poslednjih 4 -5 godina, posebno kada je riječ o krivičnim djelima prema novinarima, te ciljanom i učestalom nasilju prema novinarkama. U navedenom periodu, Linija za pomoć novinarima je zabilježila 146 krivičnih djela prema novinarima, te blizu 70 slučajeva profesionalnog i rodno zasnovanog nasilja prema novinarkama. Istovremeno, BH novinari, krovna asocijacija novinara u BiH, bilježi oko 300 tužbi za klevetu, kao odgovor političara i javnih službenika na kritičko pisanje medija.
Uz navedene podatke, BiH je, ipak, najbolje rangirana država Zapadnog Balkana po stupnju medijskih sloboda (izvještaj Reportera bez granica), ponekad čelno mjesto dijeli sa članicama EU iz okruženja ili je u rangu sa susjedima, kako navodi Freedom House. Dobre ocjene na međunarodnoj ljestvici medijskih sloboda, ova država može zahvaliti evropskom zakonodavstvu, brojnosti i raznovrsnosti medija, kao i činjenici da nije bilo ubojstava novinara u 21. stoljeću. Sve navedeno nije dovoljno i za praktično uživanje blagodeti slobode izražavanja.
Pluralizam medija bez raznovrsnosti informacija
Zahvaljujući izdašnoj finansijskoj pomoći međunarodne zajednice, BiH je razvila brojnu i raznovrsnu medijsku scenu sa preko 300 elektronskih i štampanih medija i 600 news portala sa vlastitom produkcijom medijskih sadržaja. Država je premrežena medijima, svaki građanin teoretski može pronaći za sebe izvor informacija, a lokalne vlasti se mogu pohvaliti kako ne postoje nikakve zakonske i institucionalne prepreke osnivanju (novih) medija.
Pluralizam medija, međutim, nije donio potrebni pluralizam informacija, što je jedan od najizraženijih paradoksa razvoja medijske industrije u BiH nakon rata! Međunarodni upravitelji Bosnom, domaći preduzeti novinari i stručnjaci su zaista vjerovati kako osnivanje i brojnost nezavisnih medija, strani kapital i donacije, obuka novinara i razvoj marketinga mogu izravno doprinositi raznovrsnosti informacija i mišljenja, kao i nezavisnoj poziciji medija u odnosu na vladajuće strukture. Nažalost, brojnost medija je izravno doprinosila dezintegraciji društva, pa danas, da biste bili informirani, trebate pročitati i slušati desetine medija sa sjedištem u različitim dijelovima države. Podjela informativnog prostora između Federacije BiH i Republike Srpske je jasnija nego 1992, što je zorno potvrdila invazija na Ukrajinu. Bh.mediji su ponovo na različitim stranama, medijski pluralizam znači više onih koji će izvještavati u interesu samo Ukrajinaca ili samo Rusa, rijetki su mediji u BiH koji sveobuhvatno izvještavaju u interesu ljudi (žrtava) i istine, koristeći nezavisne i pluralne izvore informacija.
Evropski zakoni - domaća nekažnjivost
Drugi paradoks medijske scene u BiH je vezan za (ne)djelotvornost najprogresivnijih evropskih zakona kada se primjenjuju u lokalnom, pravosudnom i političkom miljeu. Međunarodna je zajednica kreirala najvažnije zakone u BiH. To su zakoni o zaštiti od klevete, pristupu informacijama, javnom medijskom servisu, zabrani diskriminacije, ravnopravnosti spolova, itd. Istovremeno, stranci su poboljšali domaće krivično zakonodavstvo i refomirali cijeli pravosudni sistem kako bi služio pravdi i javnosti. Avaj! Danas se tek 33% napada na novinare i medije riješi u njihovu korist, a najveći broj napada nikada ne bude ni istražen, a kamoli procesuiran. Ne postoji dovoljno zakonskih odredbi koje bi ubrzale i olakšale istrage i podizanje optužnica protiv napadača na novinare, naročito one koji dolaze putem interneta, pravdaju se iz pravosuđa. Ali, kako objasniti da je u 2021. čak 11 slučajeva napada i prijetnji novinarima riješeno u njihovu korist, a nije bilo promjene zakonodavstva?! Bit će, ipak, da sankcioniranje nasilja ne zavisi samo od zakona i dostupnosti pravde novinarima, već i o volji onih koji provode zakone, političkim uticajima na sudije i tužitelje ili drugim načinima sprečavanja kažnjavanja napadača, među kojima je najviše javnih zvaničnika i njihovih sljedbenika.
Građani odobravaju nasilje nad novinarima
Nekažnjivost napada na novinare vodi direktno do trećeg paradoksa u razvoju medijskih sloboda u postratnoj BiH. Svaki deseti stanovnik ove države smatra kako „novinare ponekad treba tući“. Ova ocjena temelji se na istraživanju BH novinara koje ova asocijacija provodi od 2009. uz podršku Fondacije Friedrich Ebert i sa ciljem ispitivanja stupnja povjerenja građana u medije. Najnoviji podaci za 2022. godinu kažu kako 9 % anketiranih ili svaki deseti ispitanik smatra da napad na novinara može biti opravdan. Uporedimo li ovaj rezultat sa onima iz prethodnih godina, možemo čak biti „zadovoljni“ jer se broj građana koji odobravaju nasilje prema novinarima smanjio za cijelih 15 procenata u odnosu na 2021. Sa druge strane, istraživanje je pokazalo da 80% anketiranih najviše povjerenja ima u medije i novinare, zatim slijede vjerske zajednice, NVO sektor... a na dnu ljestvice su političari i političke partije.
Povezanost najvećeg povjerenja i odobravanja nasilja nad novinarima nije iznenađujuća niti novum u tranzicijskoj, često politički radikalnoj BiH! Čini se čak logičnom, jer su evropski zakoni, međunarodni novac, slobodno osnivanje medija i medijskih institucija tek dio onoga što može garantirati uživanje medijskih sloboda. Još uvijek nedostaje najbitniji faktor - kultura poštivanja i zaštite slobode izražavanja i infomisanja kao ljudskog prava i društvene vrijednosti, u čijoj izgradnji novinari i građani moraju biti saveznici.
Autorka je generalna sekretarka Udruženja BH novinari
Bonus video:
