U zemlji koja je uvijek više voljela guslare nego hipike, Dritan Abazović je izabrao ulogu Johna Lennona. Tek što je izgradio status najpopularnijeg lidera od Ulcinja do Beograda, okrenuo je leđa apostolima i ušao u psihodeličnu fazu. Da kao hipik ili Aleksa u stranačkim spotovima pomiri sve vjere i nevjere i sanja zemlju u kojoj svi žive u miru. Za početak je biračima ponudio da, umjesto „Parova“, gledaju direktne prenose sjednica vlade. Da vide kako se politički neprijatelji lako pomire kada ima dovoljno ministarskih fotelja. Da uče kako se u Evropsku uniju ulazi brzinom svjetlosti, a temeljni ugovori tretiraju kao pravna pitanja. Kako se mire Podgorica i Beograd pa sve postaje Otvoreni Balkan u kome slobodno putuju radnici, šleperi i trgovci bananama.
U snovima Lennona Johna pravosuđe je reformisano i grešni funkcioneri iz kabineta idu pravo na robiju. Bez posebnih ćelija i specijalnog tretmana tamnuju sa običnim građanima, kao Milan Knežević kad je odležao sudar sa policajcem. Sinovi se vraćaju sa liječenja da spašavaju nedužne majke, a depresivni filozofi iz Beograda dolaze na oporavak u Bjelopavliće. Izbori su praznici demokratije u kojima koničke i ulcinjske brigade umjesto sigurnih glasača štrikiraju kvote po kladionicama. Drugovi i kumovi ne postaju savjetnici u Vladi, nego traže posao kao ostala poštena inteligencija.
U vladi iz snova mlad premijer, kao kakav Hari Poter, političkim mađijama oslobađa službe od tuđih uticaja i garantuje dvotrećinske većine. Zbog njegove psihodelične terapije otac nacije odlazi u penziju, a najveća državotvorna stranka postaje građanska. Vode je mladi i nasmijani profesori kojima je lakše napraviti park nego steći autoritet među partijskim drugovima. Pravo da bude Crnogorac ima i onaj bez belvederske spomenice, a đecu ne kamenuju kad zapjevaju pogrešnu pjesmu.
Manjinskom premijeru tada će se radovati i ptica u gori, dok on bude ubrzavao reforme od Telegrama do Tik Toka. Otimaće nelegalno stečenu imovinu kao kakav Robin Hud i njome graditi škole i vraćati kredite svjetskim bankama. Čuvati „Evropu sad“ i paziti na radnike kao da su mu Jakov i Mickey braća rođena. Neće smijeniti ni mačka Gvida a kamoli Aleksine direktore i biće zahvalan DF-u što je prespavao vaspostavljanje manjinske vlade. A kada preda raport svim ambasadorima i predahne od iskakanja iz frižidera, mlad premijer možda pođe i u Kijev. Da da tamo miri Ruse i Ukrajince kao što je pomirio DPS i SNP.
Ali kako se u svakom raju jednom pojavi otrovna jabuka ili barem oproštajna poruka bivšeg premijera, i u ovom crnogorskom valja očekivati nevolje. Ne bih da mračim, ali bratstvo i jedinstvo manjinske vlade moglo bi trajati do sljedećeg policijskog snimka ili kakvog nezgodnog zakona. Zafaliće jednom mjesta na državnim jaslama za drugove i kumove, pa će se ministri sjetiti popisa i cetinjskog suzavca. Ako ministar ni tada ne udari na ministra, barikade će premijera sačekati u skupštini. Jer ako mogu da ćute ministri, Mandić i Draginja se umirit ne mogu.
Neće ni otac nacije vječito puštati drugove niz vodu, da bi ambasadori i mlad premijer mogli twitovati. Kad se vode ponovo zamute, kolašinske krupne ribe mogle bi pobjeći na slobodu i prije evropskih štrikova. Da, kao one budvanske, prezime na ušću Save u Dunav i čekaju da u Crnoj Gori prođe osvježenje. Ako Ivanu zafali predizbornog asfalta da odbrani Podgoricu, prestaće da se smješkaju Živković i Bošković. Nestaće podrške od vlade do skupštine i probudiće se svi spavači koji su preživjeli osvježenje. Da slome vrat mlad premijeru kao nekad bogobojaznom profesoru. Tada je najpoželjnijem neženji regiona najbolje da se orodi sa DPS-om, ako misli da mu podrže manjinsku vladu do sljedećeg proljeća.
Zato bi premijer mogao da ispuni i poneki birački san, dok još u manjinskoj vladi ima reformske potence. Da nam završi bar smanjenje akciza, ako popis i temeljni ugovor moraju da čekaju dvotrećinske većine. Kad već nismo smjeli da biramo Vladu i glasamo ko ljudi, imamo pravo da napunimo rezervoare i mažemo paštetu na jeftiniji hljeb. Da i mi malo uživamo prije nego utihne onaj Jevtov vjetar što puni vladina jedra i svi zaborave na snove Lennona Johna.
Bonus video:
