Već tridesetak godina sam, svojom voljom, izvan svake medijske pompe. Oglasim se kada imam valjani razlog ili ne mogu da otrpim, ili budem izazvan kakvom “mudrolijom”. Izazvan sam sada izjavom mašinskoga inžinjera u Jutarnjem program TV CG o koristi gradnje HE Komarnica, na štetu rijetke prirodne ljepote kanjona rijeke. Iskusili smo već mašinskoga inžinjera, “apostolskoga”, koji nas je “usrećio”. Dovoljno za sada.
Novi identitet Crne Gore započet je proglašenjem za ekološku državu, prvu u svijetu. Trebalo je da bude neprekidno u - stvaranju. Biti prvi u svijetu za djelatnost kojom se obezbjeđuje opstanak Plave Planete u zelenome i Čovječanstva u miru, izuzetna je prilika da se nastavlja najvrednije što je stvarano/stvoreno u hiljadugodišnjemu razvoju Crne Gore. Zajedno, ekološka država u nezavisnoj Crnoj Gori su suštinom, vrijednošću i svrhom prava mogućnost svestranoga razvoja. Ekološka država je ustavna odredba i obaveza. Nema pogodbe i odgodbe.
Prohodio sam Crnom Gorom. Svjedočim, zapisao sam u budućoj knjizi Crna Gora s neba, sa stotinak fotosa rijetkih prirodnih ljepota, koje je snimio moj prijatelj Mirko Nilević. Brezna je otvorena dolina sa vidicima koji mame. Sve što je napisano, bajno je. Živi doživljaj sve nadmašuje. Nadomak etno sela, prošli smo kroz šumarak i odjednom se pred/pod nama otvorio... stravičan procijep, provalija... kanjon Komarnice, dolje na 400 metara. Trenutak je divljenja i strahote. Na ovećoj ploči može da se oprezno stane i da se zuri u prizor rijeke koja tamo duboko teče burno, kroz korito svo naokolo u drveću. Legao sam na Ploču i zagledao...
Uz sve koristi hidroelektrane koje priznajem, ne mogu da prežalim potapanje Pivskoga oka i pećine Odmut. Pivsko oko sam živo vidio, vode pio, i umivao se, u junu 1958. godine, kada sam sa grupom ferijalaca pješke hodočastio do Sutjeske, na 15. godišnjicu slavne bitke u Narodno-oslobodilačkoj antifašističkoj borbi u Drugome svjetskome ratu. Pivskome oku posvetio sam pjesmu. Odmut je, nekada na ušću rječice Vrbnice u Pivu, bio arheološko nalazište staro deset hiljada godina, sa sedam slojeva, najstariji iz mezolita, dva iz neolita, tri eneolita, najmlađi iz ranoga bronzanoga doba“.
Račundžija može u parama dati prednost HE, ali su prirodne rijetkosti kojima obiluje Crna Gora, neprocjenjive, nezamjenljive i neponovljive. Za najavu, svojevremeno, da će se graditi niz hidroelektrana na Morači, i biti potopljeno 19 kilometara najlepšega kanjona koje je mogla Majka Priroda da porodi, zavapio sam: „Kako iko ko je makar jednom prošao kroz Platije može i da pomisli, kamoli da zaželi, da se potope, i zatre u svijetu rijetka ljepota.“ Znam da je električna energija nužna Crnoj Gori, ali je za lik netaknute prirode vječita potreba. Znam da glavari ne haju za prigovore što se čudesni kanjon potapa. Prirodne krasote i blaga Crne Gore ne mogu se prodavati ni za kakve pare zavazda. Valja svim sredstvima obuzdati nezajažljive šićardžije koji bi svu Crnu Goru dali u prćiju svojim bogatunima i onima iz bijeloga svijeta.
Pobornik sam netaknute prirode, kako god se shvatilo. Svako odvajanje čovjeka od prirode oko sebe, ili zatomljenjenje prirode u sebi, dovodi do mogućega satiranja sopstvenim činima. Crna Gora može da bude Cvjetna bašta Evrope, nasuprot zagađene Staklene kugle, kako sporadično biva. Crna Gora obiluje pitkom vodom koja je strateška sirovina 21. vijeka. Izuzetni su prirodni uslovi: zemljište, voda, bujni biodiverzitet, podneblje za proizvodnju zdrave hrane, za valjano ljekovito bilje, za vrhunski kvalitet meda. Priroda daje izobilje mogućnosti za zaposlenje i za zaradu.
Završio sam porukom pomenutu knjigu, koja od 2009. godine čami i čeka milostivoga izdavača: Prirodne ljepote koje se ljubomorno štite, prirodna blaga koja se mudro koriste, kulturno-duhovne vrijednosti koje se nadgrađuju i neprekidno stvaraju, znanja za primjenu u svakodnevnome životu jesu prava, i moja, Crna Gora!
Želim da svi građani Crne Gore čine koliko mogu, osobno, zajedno sinergično: da Crna Gora jeste i bude svima udoban dom, i srećno društvo, cvjetna bašta Evrope svojim prirodnim krasotama i rasadnik kulturnih dobara koja se neprekidno stvaraju… Opominjem one koji su skloni da ruše i ruže ono najvrednije. Pozivam dobročinitelje da uče svakoga dobru. Blagodarim ko me shvata...
Znam da je ubjedljivo sve što predlažem. Znam i da nije svakome primamljivo ili prihvatljivo sve što kažem. Ali kažem. Da se zna!
P.S. Podršku sam dobio i u tvrdnji u emisiji Okvir RTCG da je TE Komarnica duplo skuplja i duplo duža u izgradnji od solarne energije… Potporu imam i u članku Zelena agenda u Vijestima.
Bonus video:
