Banski dvori imat će još puno posla s ograničavanjem cijena goriva. Iako je prošlog tjedna Vlada opet intervenirala kako bi sputala poskupljenja, svima je jasno da to nije kraj nevolja koje pogađaju građane, a osobito poduzeća. Problem je što nitko ne vidi, kako je priznao ministar gospodarstva Davor Filipović, hoće li se cijene smiriti i kada.
Dodatna je nevolja to što su poskupljenja energenata glavni motor inflacije jer potiču rast svih troškova proizvodnje. Tvorničke cijene u Europskoj uniji u travnju su skočile 37 posto, četiri puta brže od onih u prodavaonicama, što znači da će i potrošačke cijene idućih mjeseci nastaviti uzlaznom crtom. Budući da sve viša inflacija izjeda primanja građana i smanjuje njihovu kupovnu moć, svi se boje da će to dovesti do pada potražnje i novog zastoja gospodarstva.
Istina, malo tko zasad prognozira novu ekonomsku krizu, ali je znakovito da su prošli tjedan čak tri međunarodne institucije odjednom upozorile na malaksavanje gospodarstva. Svjetska banka je prepolovila očekivanja za globalnu ekonomiju predviđajući rast od najviše 2,9 posto, za razliku od lanjskih 5,7 posto. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) također očekuje naglo usporavanje gospodarstva, na stopu od 3 posto. Međunarodni monetarni fond je najavio da će njegova lipanjska prognoza biti još sumornija od travanjske.
Iako se tri posto očekivanog gospodarskog rasta ne čini lošim, treba reći da se u taj prosjek uračunavaju Kina i Indija, koje napreduju brže. Istodobno, mnoge zemlje, prema prosudbi Svjetske banke, past će u recesiju, osobito u istočnoj Europi i srednjoj Aziji. To je zbog rata u Ukrajini koji bi mogao rusko gospodarstvo srezati za 8 do 9 posto, a ukrajinsko čak za 45 posto. Jako će se usporiti rast europskih zemalja poput Njemačke, koje uvoze puno energenata iz Rusije. Sankcije protiv Rusije i postupno europsko odricanje od ruskih energenata dodatno su poskupili naftu, koja je dosegnula cijenu od 122 dolara po barelu, ili 68 posto više nego prije godinu dana.
Mnogima se održavanje visoke cijene nafte čini nelogičnim, jer očekuju da će poskupljenje potaknuti veću ponudu na tržištu. Međutim, to se ne događa. Proizvođači u svijetu nisu sposobni naglo povećati proizvodnju nafte i (ukapljenog) plina da bi zamijenili ruske energente. Oko 20 posto plina i najmanje 10 posto nafte na svjetskom tržištu dolazi iz Rusije. Američki proizvođači ukapljenog plina rade punim kapacitetom, ali će isporuke moći bitno povećati tek za dvije-tri godine, kada završe skupa ulaganja u nove kapacitete. Ni proizvođači nafte na čelu sa Saudijskom Arabijom (OPEC) ne uspijevaju bitno povećati ponudu, jer su tijekom pandemije mnogi prepolovili ulaganja u istraživanje novih naftonosnih polja, pogrešno prosudivši da je upotreba fosilnih goriva - zbog borbe protiv klimatskih promjena - na zalazu.
Još je žalosnije to što ni rastuća potražnja za hranom i njezino poskupljenje neće dovesti do veće ponude. Naprotiv, ovogodišnja žetva žitarica bit će malo manja nego lanjska, prema procjenama Organizacije za hranu i poljoprivredu UN-a (FAO). Urod će biti niži zbog vremenskih nepogoda povezanih s klimatskim promjenama, zbog rata u Ukrajini i divljanja cijena umjetnih gnojiva, energenata, sjemena i pesticida. Prema podacima FAO-a, ulazni troškovi poljoprivredne proizvodnje u godinu dana su se udvostručili. Dok cijene hrane mjesečno rastu 2 posto, umjetna gojiva i ostalih troškovi istodobno skaču 6 posto. Stoga poljoprivrednici imaju sve manju zaradu, pa troše manje gnojiva, što smanjuje i njihovu ljetinu.
Ukratko, razvoj događaja ne sluti na dobro. Svijet prolazi kroz energetske i gospodarske šokove nezamapćene desetljećima. Najprije pandemija, a sada poremećaji u opskrbnim lancima te rat u Ukrajini. Zasad nema izgleda da će rat u Ukrajini brzo završiti, a još manje je izgledno ukidanje sankcija Rusiji - što znači da će se poremećaji u opskrbi energentima i žitaricama nastaviti. Cijene se otimaju kontroli, a vlade imaju male mogućnosti za njihovo obuzdavanje.
Bonus video:
