O Milu Prvom, kanonskom…
Milo Đukanović je izdao svaku državu koju je branio, kao i Ustav Crne Gore. Kad vam čitav politički vijek prođe u progonu neistomišljenika, a pri tome sami izdajete svakog gospodara kojem ste služili, onda vam politika mora ostati zavadi pa vladaj - dok te pravda ne stigne. Narodna veli - laži mu još kod nekih pobjeđuju ali ga istina izdaje.
O izdajniku i izdajnicima…
Izdao je vlasnik DPS-a svaku državu koju je branio: Titovu Jugoslaviju da bi služio velikoj Srbiji. Veliku Srbiju da bi nastavio poharu Srbije i Crne Gore. Izdao je Ustav Crne Gore kako bi od nezavisne Crne Gore napravio imanje, a ne državu. Đe će jezik no na šupalj zub. Druge proganjati za ono što čitav život radiš stalna je politika vlasnika DPS-a…
O tamnici naroda…
Đukanović je tamničar zarobljene države, kako je opisuju od Brisela do Vašingtona, ne vidi da ga je čitava Crna Gora makar jednom do sad izdala.
Jedni kad nijesu htjeli sa njim u bratoubilački rat, drugi kad su vjerovali u ono za što su ga doveli na vlast početkom devedesetih. Sada su svi izdajnici koji neće da ćute o biblijskoj pohari i pohlepi vladajuće klike u Crnoj Gori…
O pticama i lešinarima…
Ako smo od ratnih strvinara DPS-a makar formalno napravili cvrkutave zapadnjake, onda ćemo svakako od progresivnih snaga napraviti evropsku Crnu Goru. Tamničaru, slažemo se da nijesmo srodna opozicija ali se pokazalo da kada se u Crnoj Gori okupimo oko ustavnog patriotizma, reda i zakona počinje ozdravljenje od bolesti zvane - DPS i sateliti, pohara naroda.
O Kolašinu i gusarima…
Dok se Milo Đukanović pitao u ovom okorubanom gradu, državna zastava se nije zavijorila na njegovim ulicama. Došla je tek sa onima koje on naziva izdajnicima. Izgleda da je jedina prava zastava njegovog DPS-a gusarska - sve ostale je u blatu ostavio pa će i crnogorsku ako ga ne zaustavimo…
Tako je govorio naš Zaratustra, Ranko K. Kao i onaj Ničeov, često je razvijao figure i simboliku kako bi saopštio svoja razmišljanja o smislu života (pod DPS čizmom).
Da bi se onda stvari vratile na fabričko podešavanje.
Tamničar Đukanović je sada uvaženi predsjednik države koji ima neupitna ustavna ovlašćenja, kao što je recimo, imenovanje ambasadora lijepe naše. Naš Zaratustra sada brani Ustav zajedno sa predsjednikom čime mu se pridružuje u onome što je ovaj (predsjednik) čitavog života najbolje radio - progonu neistomišljenika. I onda, naravno, Milka Tadić-Mijović, izabrana od Reportera bez granica za jednu od 100 heroina i heroja slobodnog svijeta, nije dostojna! Još manje građani zaslužuju da napokon naš mali Montenegro u velikoj Americi predstavlja ličnost od formata a ne neki predsjednikov vojnik. Zaratustra se tako nesvjesno i nevoljno pridružio predsjedniku koji odbija da potpiše akreditive za ambasadorku Tadić-Mijović jer je ona za njega persona non grata! Neistomišljenik. Ono što su predsjednikovi kerovi pisali godinama, a što je jedan Sud u presudi broj 3113/16 okarakterisao kao pokušaj da se „degradira njena ličnost s namjerom da joj se pripišu osobine nemoralne i promiskuitetne osobe a zatim da joj se u drugom kontekstu pripišu primarne osobine muškarca čime joj se odriče pravo pripadanja ženskom polu i uopšte ljudskom rodu“, na ovaj način je dobilo podršku i samog Zaratustre. Nesvjesno i nevoljno, nadam se. Iako opravdanja nema.
Zaratustra sada kaže da je Ustav iznad svega, pa i iznad jedne sudske presude. I da po Ustavu predsjednik ima pravo da (ne) potpiše akreditive čak i ako je jedino objašnjenje da je riječ o neistomišljeniku i izdajniku. Milki, Monitoru, Vijestima, Centru za istraživačko novinarstvo, Reporterima bez granica i izdajničkom Kolumbija univerzitetu. I iznad svih izdajničkom State departmentu koji je poslao agreman za ambasadorku Tadić-Mijović. Umjesto da izda tamničara kao onda kada nije htio da ga slijedi u bratoubilačkom ratu i biblijskoj pohari i pohlepi vladajuće klike, Zaratustra postaje nevoljni saučesnik politike koju je koliko juče sjajno definisao - zavadi pa vladaj.
Time je SDP sa prave strane istorije prešao na krivu. A sa odbrane Tare skočio na odbranu Belvedera. A sa beskompromisne borbe protiv pohare i mafije na rat sa crkvom Srbije i svim što dolazi iz Beograda. A sa okupljanja raznorodne opozicije oko ustavnog patriotizma, SDP je stao pod Draginjinu zastavu vulgarnog nacionalizma.
Da li se od ratnih strvinara mogu napraviti cvrkutavi zapadnjaci ili je ipak narod u pravu - vuk dlaku mijenja ali ćud nikako?! Odgovor je dao onomad isti taj DPS Mila Đukanovića otpisujući na Cetinju Rankovom gradonačelniku, na bolno sarkastičan način: nesporno je da je Prijestonica dužna DPS-u a ne DPS njoj! Ako Zaratustra pristane na takav brainwashing, krečenje istorije i biografija, onda rizikuje da zavazda SDP prevede sa prave na krivu stranu istorije.
Zar i ti, druže Ranko?!
Bonus video:
