Žurba

Vučićev manevar

Jedan od najzanimljivijih momenata Abazovićeve posjete Beogradu uslijedio je post festum. Mislim na nevjerovatnu izjavu ministra za sprdnju, Vulina. Zašto kažem da je baš taj momenat zanimljiv, jer sigurno da glupavo i nepristojno ponašanje nije nešto što povodom ovoga lika iznenađuje. Ali, nevjerovatno je kada, sa toga nivoa vlasti imate pokušaj da se javnosti na ovaj način objasni što se (ni)je desilo. Abazovićeva posjeta je, u medijima koje Vučić ne kontroliše, toplo pozdravljena. I već je to bio razlog za ovakav “krizni menadžment”. Nivo djece iza zgrade - aj sad da kažemo da nije dao gol.

Niko nema što Srbin imade… Ministra Vulina, recimo. To je unikat čak i u doba koje je učinilo da iz kolektivnog nesvjesnog izmile svakakve kreature.

Ali, koji je smisao poruke (saopštene dripački, a efikasno) i ovakvog Vučićevog manevra, jer ne treba imati iluzija ko je pravi autor? Ili je možda najvažniji momenat Vulinov falsifikat na koji niko u Srbiji i ne smije da reaguje. On uporno Vučića naziva predsjednikom svih Srba iako takva titula, naprosto, ne postoji. Ni u Srbiji, ni drugdje. Niti postoji predsjednik svih Francuza ili svih Španaca. Predsjednici se biraju sa drugačijim ovlastima i mandatom. Ali, ovo je način da Vučić sebe doživi važnijim nego što stvarno jeste. I da nastavi da muti po regionu. Ali, stvarno bih volio vidjeti crnogorskog Srbina koji Vučića doživljava kao “svog” predsjednika. Što god Vučiću pričali njegovi crnogorski poslušnici. Zašto je za takvu poruku odabran epilog jedne regionalna posjete nije teško dokučiti.

Muke po Dritanu

Dok je posjeta Beogradu izvjesno predstavljala uspjeh, čak i sa Vulinovim gafom na kraju - možda i jer je horizont očekivanja bio izrazito nisko postavljen - povratak u Podgoricu donio je premijeru (ne)očekivane muke. Koje stavljaju na probu temeljni pravac ove Vlade. (Ovaj tekst je napisan prije jučerašnjeg raspleta - ako je do njega uopšte i došlo.)

Moguće je izgleda Temeljni ugovor doživjeti i kao dio priprema za turističku sezonu. Ili predizborni trik. Sve je moguće, ali pitanje koliko je pametno.

Ima smisla postaviti i pitanje - ako je Abazović prošlu vladu srušio pozivajući se na hitnost evropskih poslova - zašto je pitanje temeljnog ugovora postalo pitanje svih pitanja? Da završimo sa tim, jednom za svagda, kažu. Ovaj “argument” bi jednako dobro stajao i za evropske poslove.

Neko bi mogao pomisliti da je Vučić, preko svog goluba pismonoše, podsjetio svoga nedavnog gosta ne neke preuzete obaveze, pa otud žurba. Opet, možda je zato dio scene blizak Vučiću tako miran, evo neko doba? Moguće da Vučić vidi priliku da sklanjanjem sa dnevnog reda Temeljnog ugovora sebe predstavi kao “predsjednika svih Srba”. Jer, ako mediji zabruje da je to pitanje povoljno riješeno, ne sumnjajte da će to biti prikazano kao epohalna nacionalna pobjeda srpskog predsjenika. To je valjda ta smjena generacija: Đeda nije mogao kontrolisati, ali sa Rokerom, izgleda, nema problema…

Opet bez prave debate

Ono što je u svemu suštinski problem je odsustvo prave debate, i ovim kao i mnogim sličnim povodima ranije. To se u crnogorskom društvu ponavlja, kao loši refren: suštinska debata uvijek izostaje. Sva krucijalna pitanja ovdje se pretvore u popis stanovništva ili rovovsku bitku etiketama i besmislenim parolama. (Ima li Crnogorca koji bar jednom, od nekoga, nije nazvan izdajnikom?)

Nikada još nismo imali istinsku, smislenu debatu. Tako je bilo i sada. Iako su se čuli mnogi smisleni prigovori, izvan retorike pseudopatrtiotskog političkig marketnka, sve to je ignorisano, onim neestetičnim miksom birokratske tuposti i prevarantskog nestrpljenja.

Odsustvo prave debate ukazuje da su premijer i njegovi u cijelu stvar ušli sa žurbom koja uznemirava.