Nikada više ne smijemo pristati na samoponiženje, a ono je decenijama stanovalo u onoj uvredljivoj i besprizornoj rečenici; hvala vladi Crne Gore.
Sjetimo se tog ogavnog, podaničkog odnosa koji je medijski nametan zbog onih što su bili na klackalici, a koji bi odustajali od sebe kada bi prvi put u kameru Javnog servisa izgovorili tu samouništavajuću lozinku.
Sjetimo se onoga kad se nesrećni seljak zahvaljuje na dodijeljenoj kravi, na stotinak metara crijeva, na nasutom seoskom putu, na prekorednom smještaju u Igalu, na razumijevanju od nadležnih organa.
Ono kada profesori univerziteta tonu u ništavilo dok se sa pred našim očima akademska toga pretvara u balavicu, a katedarska stolica u nošu. Sjetimo se protiv čega smo ustali cijelim bićem i kako smo pjevali u susret pobjedi nad ludilom, nesojlukom i prevarantima.
Nikada više da ne izgovorimo to sramotno "hvala Vladi", bila naša ili njihova, moja ili tvoja, rušila ili potpisivala temeljne ugovore!
Nikada više ako nam je stalo do sebe.
Nikada više ako smo ikad osjetili pobjedu i slobodu, makar nam obje ubrzo potom bile opore i gorke.
Oni koji su juče izglasali Temeljni ugovor u Vladi nisu to uradili rizikujući zbog istine i pravde svoju političku budućnost i lagodnu poziciju - naprotiv!
Nije u pitanju nikakvo junaštvo nego politička računica i kalkulacija s vrlo malo nepoznatih - možda bez ijedne!
Nemojte nikada dopustiti da poslužite i poslužujete gorem i gorega od sebe.
Vlada, moja ili vaša, svejedno, nije čudesno nadbiće, Deda Mraz koji nam se sjetio niodkuda na svom putu oko svijeta. Svaka Vlada, moja ili tvoja, dužna je nama, tebi i meni.
Ibrahimović je juče izuzeo mišljenje ne da bi odbranio suštastveni interes nacionalnih Bošnjaka ili Crnogoraca, nego da bi odbranio stan dobijen od one Vlade, stanove i privilegije svojih kolega, da bi se nastavila besomučna i strašna mržnja između Crnogoraca i Srba na kojoj se obogatio naš polusvijet.
Najgore su politike zavijene u tulumbe navodne ljubavi.
Vuksanović, Krivokapić i Konjević izuzeli su mišljenje jer je samo izuzeto važno, jer bi svako stišavanje podjele i nesreće pokazalo da nas zavezanih očiju decenijama vode kroz lukrativne očaje i strahove.
Nekoliko bezimenih ministara ili ministrica pobjeglo je od izjašnjavanja jer se nadaju da je njihovo amatersko politikanstvo zalog za trajanje i u nekoj novoj Vladi. Taj mondijalistički nerv Tamare Srzentić izvire i uvire sa istog i na istom mjestu, a lako je uočljiv i bez kolonoskopije.
Oni koji su glasali za Temeljni ugovor nisu se odužili otačastvu nego s pravom vjeruju da će im rastegljivi i darežljivi srpski svet vratiti glasovima za izvanredne zasluge i junaštvo pokazano i priloženo u bici koju su sami već odavno dobili.
"Hvala vladi Crne Gore", mojoj ili vašoj, bilo je i ostaće samorazarajuće očijukanje s ništavilom, ponižavanje najdubljeg ljudskog svojstva svakoga od nas, opasnije od svakog nesporazuma i patnje.
Dostojansvo i samosvjesnost temeljne su i davno potpisane vrline koje nikada više ne smijemo prodavati na kvadratne i dužne metre, čekajući potom da nam se vrate kroz pite i šampite trgovanog.
Bonus video:
