Ima u crtanom filmu Simsonovi jedan zanimljiv detalj. Kad se pojavi problem u fabrici u kojoj radi, Homer Simson savjetuje kolege da je najlakše okriviti radnike koji najgore govore engleski. U toj grupi okrivljenih ljudi, ni krivi ni dužni mogu da se nađu Meksikanci, Pakistanci, Portorikanci, ili pak Jugovići, potpuno je svejedno.
Ako prenesemo ovu Homerovu ideju na Crnu Goru, vidjećemo da ona zaista funkcioniše. Crna Gora je od 2006. godine na ovamo toliko zaribala, da stanje u kom se nalazi nikako ne može da objasni isključivo djelovanjem velikosprskog nacionalizma, već se poseže i za velikoalbanskim nacionalizmom. Nama izgleda nije dovoljan samo jedan neprijatelj, već su nam potrebna dva, da bi opravdali svoj diletantizam i stanje u kom se država nalazi. Otuda i ideja da su se protiv Crne Gore udružili velikosrpski i velikoalbanski nacionalizam, a tu opasnu ideju izrekao je dobitnik svih najvećih državnih priznanja i intimus doskarašnjih vlastodržaca, pisac Milorad Popović. Evo kako Popović tumači temeljni ugovor: “riječ je o jednom aktu velikosrpske i velikoalbanske politike u kojoj je Crna Gora, po njihovom mišljenju, najmekši plijen”.
Nema izgleda u nama ni zrno samokritike, da neko krikne kao nekad Balašević Krivi smo mi! Nije dovoljno okriviti ni Srbe kao Vojko V u pjesmi Kako to. Zato su novi dežurni krivci Albanci, iako oni nisu sastavljali taj temeljni ugovor, već im se zamjera što ne reaguju, što ne dižu frku u dovoljnoj mjeri. Tako Popović zlonamjerno u polemici poredi Đeljošaja sa Kadirovim, praveći potpuno neadekvatne paralele.
Sva sreća pa samoproglašeni gromobrani Crne Gore nemaju uticaj na mase, inače bi nam na nos izašle ideje ovog wannabe Oca nacije.
Da je od 2006. godine Crna Gora građena na građanskim osnovama, da nije stavljen znak jednakosti između DPS i države, da Milo nije glumio Kralja Nikolu, da nismo u njedrima nivili dvoglavi klan, ne bi danas krivili ni velikosrpski ni velikoalbanski nacionalizam, već bi se ljudi iz Srbije i iz Albanije utrkivali da dođu i žive u Crnoj Gori, da dobiju crnogorski pasoš.
Situacija u kojoj smo navodi nas da tražimo izgovore, da okrivljujemo druge, jer priznati svoju krivicu nije tako crnogorska stvar. Lakše je reći da opet duvaju zli vjetrovi, ne samo iz Beograda, nego i iz Tirane.
Albanci u Crnoj Gori fantastično koriste sva ustavom garantovana prava. Baš sva. Može li im se i smije li im se to zamjeriti?
Komično je da državu od sebe same brane nevladine organizacije, a da dobitnik Njegoševe i Trinestojulske nagrade za eventualno potpisivanje temeljnog ugovora okrivljuje sjeverne i istočne komšije. Nije lijepo, a nije ni mudro. Nije ni fer.
Bonus video:
