Petak, 8. jul - Ne odgledah pažljivo prenos samita rogova u vreći o temeljnom ugovoru, ali ne zbog rogova i ugovora nego zbog prisutnog ministra vojnog i političkog sistema i odsutnih ministarki evropskih poslova i domaće kulture i medija.
On mi je digao pritisak otimajući premijeru riječ, a bogme i funkciju.
Njih dvije dokusurile su me manjkom evropskih/kulturnih manira.
Ostaviti na cjedilu Vladu u kojoj imaju čast da budu mogu samo oni koji tu čast ne zaslužuju.
- Ura je nikad jedinstvenija, Predsjedništvo je donijelo odluku o potpisivanju temeljnog ugovora - rekla je potpredsjednica te stranke.
Ali na sjednicu Vlade, gdje je trebalo da sa Dritanom Abazovićem i Filipom Adžićem praktikuje to jedinstvo - nije došla.
Ministarka kulture, navodno, kao nestranačka ličnost u Vladi nije htjela da bude "dio političkih sporenja".
Kao da ministarska funkcija nije, prije svega, politička.
A zašto me ministar javne uprave nije iznervirao iako je otišao prije glasanja?
Pa, zato što su mu pravo glasa još pretprošlog petka javno oduzeli CDNK i ostale patriJotske organizacije...
* * *
Subota, 9. jul - Jučerašnja odluka o temeljnom ugovoru obara Vladu na društvenim mrežama.
Pokušala sam da se umiješam slikanjem i prepisivanjem nekih dokumenata, ali sam prošla samo zeru bolje nego premijer nakon glasanja.
Zato praštajte, temeljni izvještaj o crkvenom pitanju ostajem kratka do naredne sedmice.
Sporo se vraćam na fabrička podešavanja, a za razliku od Predsjednika tu temu ne smatram nebitnom nego - skupljom vijeka...
* * *
Nedjelja, 10. jul - Predsjedništvo DPS-a već je oborilo Dritana Abazovića. Ne vjerujem da se toj partiji može u parlamentu dogoditi isto što i "nikad jedinstvenijoj Uri" u Vladi, ali može nešto drugo.
Da nikad jedinstveniji DPS u odsudnom trenutku - kao Mašan uoči referenduma - prelomi u glavu.
Samo ne zbog računa za struju, nego zbog nekih drugih koje obračunava Evropska unija...
Kad ono dolaze Žozef Borelj i Oliver Varhelji, bješe li u četvrtak?...
* * *
Ponedjeljak, 11. jul - Genocid nije počinjen nad Bošnjacima nego nad ljudima i nisu ga počinile vojske nego politike. Politike zla, smrti i prevare. Zato treba da mijenjamo stvari, da pogledamo jedni druge u oči, da shvatimo da i dalje ima dosta toga što možemo promijeniti na bolje. Da učimo iz grešaka, a damo šansu pomirenju, pravdi i istini - jedini je odlomak iz obraćanja premijera Dritana Abazovića u Potočarima koji su prenijeli svi izvještači.
Zašto jedini, to oni znaju, ne pada mi na pamet da im držim kurs o izbalansiranom izvještavanju i čitanju između redova.
- Premijer Dritan Abazović da se izvini nama i svim žrtvama genocida u Srebrenici. Naša djeca su ubijena samo zato što su Bošnjaci, ubila ih je organizovana vojska. U Potočarima nema mjesta za relativizaciju zločina - odgovorile su tvitom Majke Srebrenice.
Zašto, to one znaju, sa rodbinom žrtava ratnih zločinaca nije humano polemisati, ona je uvijek u pravu.
Znam da tako misli i Dritan Abazović, zbog toga je odmah uputio izvinjenje:
- Oprostite, Majke Srebrenice, na nejasno izrečenoj misli. Poznato je da svako djelo zavisi od svog cilja. Moj cilj je mir. Genocid počinjen nad Bošnjacima u Srebrenici da se nikad nikome ne ponovi!
Na tome je trebalo da se završi.
Završila bih ovdje i ja da nije uslijedila hajka patriJota. Neviđena, rekla bih da ne pamtim dvije prethodne - kad je postao potpredsjednik 42.
Vlade i kad je kandidovan za premijera ove 43.
E, zato ću od danas da ga branim.
Ne samo kao prijatelja kojeg vrijeđaju, što ponekad činim na Fejsbuku.
Nego i kao premijera, iako mi je malo falilo da zbog temeljnog sama organizujem neki protest.
Nijesam, zato što je za nepuna tri mjeseca izdržao takvu pljuvačinu, psovke, kletve i ostale izlive mržnje kakve nijesu doživjeli svi crnogorski premijeri zajedno otkako je demokratija stigla u naše krajeve.
Takvo zastiđe od riječi Milu Đukanoviću nije upućeno ni nakon što su mu zločinci iz Haga zahvalili što im je slao naftu i džebanu...
Nije Dritan Abazović uvrijedio žrtve u Srebrenici, valjda se podrazumijeva da na 27. godišnjicu genocida svi znaju da su svi ubijeni bili Bošnjaci.
Ali, svi smo mi prvo ljudska bića, pa onda Bošnjaci, Albanci, Crnogorci, Srbi...
Upravo je politika koja je primat dala naciji a ne čovjeku - dovela do genocida.
I u Srebrenici, Aušvicu i Treblinki... I u Jermeniji, Ruandi i Mjanmaru...
E, o tome je govorio premijer, ne relativizujući zločin.
Relativizacija je, da se više ne lažemo, kad Memorijalni centar Potočari na godišnjicu genocida pozove, ili samo primi, predsjednike Crne Gore i Srbije.
I kad se s njima izgrle i izljube članovi Predsjedništva BiH, a izređala ih se masa od devedesetih naovamo...
* * *
Utorak, 12. jul - Predsjednik države i DPS-a zaprijetio je tužiocima da će odgovarati ako im eventualne optužnice protiv Vesne Medenice i bivšeg rukovodstva Plantaža sudovi ne potvrde osuđujućim presudama.
- Ali, dozvolite da kažem nešto što će biti komentarisano kao jeres.
Ničiji rad u Crnoj Gori, posebno ničije obavljanje državnih poslova ne smije proći bez kontrole i kritičnog suda javnosti - rekao je Milo Đukanović.
Dozvoljavamo, nije to njegova prva jeretička misao, nego redovna praksa kad se njegovi nađu u pritvoru.
Da obavljanje državnih poslova ne smije proći bez kontrole govorila sam i ja njemu evo trideset godina.
Zaludu, mislila sam da ne čuje "navodnu antiratnu liberalnu perjanicu koja se prodala četnicima" (M.Đ., predizborna kampanja 2002). Sve do danas.
- A šta će biti ukoliko se pokaže da su ti ljudi nevini? Da li će se neko napokon u našoj javnosti zapitati to? Da li će mediji u Crnoj Gori otvoriti to pitanje - postavio je baš ona pitanja koja sam ja njemu nedavno uputila u kolumni, povodom oslobađajuće presude zajedničkom prijatelju.
Sad kad znam da se ovako uzajamno čitamo, imam i jedno dopunsko.
Hoće li, ako stvarno obori Vladu samo zbog temeljnog ugovora, oboriti samo taj ugovor?
Ili će kolateralne žrtve tog obaranja biti v.d. vrhovnog tužioca Maja Jovanović i glavni specijalni tužilac Vladimir Novović?
* * *
Srijeda, 13. jul - Praznik je, jedini državni koji slavim. Ne zbog Berlinskog kongresa - imala bih tim povodom masu prigovora - nego zbog 13. jula 1941, kome nemam da prigovorim baš ništa.
Dan ustanka crnogorskog naroda, tako se ovaj praznik zvao u doba moje mladosti. Kad je, po socijalističkom Ustavu, Crna Gora bila "država Crnogoraca i pripadnika ostalih naroda i narodnosti koji u njoj žive"...
A onda su - na talasu tzv. AB revolucije koja je, poput tzv. PG skupštine, bila uvod u nestanak Crne Gore - na vlast došli mladi, lijepi i pametni...
Toliko pametni da svaki Trinaesti jul slavimo - raspamećeni.
Zbog te pameti, koja je Crnu Goru raspamećivala trideset godina, naš Sergej Ćetković ne može da pjeva u svom Nikšiću.
Znam, nije rođen u tom gradu, ali otkako sam jednom davno razmijenila s njim desetak rečenica znam i da je njegov svaki grad u Crnoj Gori.
I ne, oni koji su spriječili njegov dolazak u Nikšić nijesu patriJotski zadojeni civili. Nego najbolji vojnici depeesove vojno-političke škole iz doba kad je bio jedinstven.
Danas su se podijelili u dvije kolone da bi odmjerili snagu.
- Grupa građana policiju gađa flašama, a policija je upotrijebila suzavac i biber sprej - javio je reporter "Vijesti".
Javio se i civilni aktivista Aleksandar Saša Zeković i optužio Upravu policije da nije spriječila "kontakt između suprotstavljenih demonstranata, jer to odmah i sigurno podrazumijeva remećenje javnog reda i mira u povećanom obimu".
Jesu li te optužbe osnovane, ne mogu da znam.
Ali pamtim da je isti aktivista prošlog septembra tražio smjenu Zorana Brđanina.
Upravo zbog toga što policija na Cetinju - jeste spriječila "kontakt između suprotstavljenih demonstranata, jer to odmah i sigurno podrazumijeva remećenje javnog reda i mira u povećanom obimu"...
* * *
Četvrtak, 14. jul - Visoki predstavnik EU Žozep Borelj i komesar Oliver Varhelji obratili su se javnosti nakon razgovora sa premijerom Dritanom Abazovićem.
Nemam kad da čitam opširniji izvještaj, ali to i nije neka šteta.
Štetno bi, sudeći po prvim rečenicama, po Crnu Goru bilo da ga ne pročitaju inicijatori obaranja Vlade Milo Đukanović, Damir Šehović i Raško Konjević.
Kako ono reče jedan od gostiju, jes' da je politički život ovdje živopisan, ali:
- Crna Gora gubi dragocjeno vrijeme. To ovih dana ne možete da priuštite. To vrijeme će vas dvostruko boljeti. Sad morate da se fokusirate na to kako da ubrzate rad na putu ka EU...
Ne držim mnogo do tih integracija, ali pade mi na pamet što će biti ako se ispostavi da je i temeljni ugovor bio dio tog ubrzanja.
Poglavlja 23 i 24 jesu prvi uslov, ali ako dobro pamtim ranije poruke evropskih komesara ništa manje nije važna ni normalizacija odnosa sa susjedima.
Jedini susjed sa kojim ih još nijesmo unormalili jeste - Srbija.
Prvi uslov Predsjednika Srbije da do toga dođe više nije ni otpriznavanje Kosova, ni izlazak iz NATO-a, ni ukidanje sankcija Rusiji.
Nego "samo jedan ugovor od 20 članova, nebitna tema koju naduvavaju mediji", kako je objasnio Predsjednik Crne Gore.
Ali, Evropska unija ne može dozvoliti da nam uslove postavlja neki Aleksandar Vučić?
Može, i te kako, njemu se može i "neću da priznam Kosovo" i "neću da uvedem sankcije Rusiji" i "neću da prekinem uvoz naoružnja sa Istoka".
Sve dok EU i SAD ne okrenu ćurak naopako.
A to sigurno neće učiniti zbog "ugovora od 20 članova, nebitne teme koju naduvavaju mediji"...
Bonus video:
