Avgust 2020 - Bila je to duga noć, preduga, trideset mojih godina prošlo je kroz nju jednu. Sve to vrijeme zamišljala sam kako ću se osjećati kad jednom svane, stotine verzija motale su mi se po glavi...
Samo mi jedna nikad na um nije pala - da neću osjećati ništa. Ako se praznina u duši ne broji u osjećanja.
Osjećam i strah, ali ne svoj nego Crne Gore. I to najveći od svih - strah od nepoznatog.
I bojim se da u nedjelju veče nije pobijedila samo iskrena želja za slobodom, pravdom i jednakošću.
Iako gospodar ima još dvije i po godine mandata, ovi izbori su zapečatili njegovu političku sudbinu.
Vidjelo se to oko ponoći i na njegovom licu. Dok je izgovarao kako ipak ima trideset mandata, kako je njegova partija i dalje najjača, kako s partnerima ima četrdeset - bio je crn kao zemlja.
I to baš ova koju nam ostavlja. Toliko je crna da upravljanje njome ne poželiš ni krvniku, a kamoli rođenoj opoziciji...
Znam, čitaoci već dime, o čemu ova priča, pobijedili smo, treba da slavimo.
I treba, biće dana, ne mračim ja da bih glasače pobjedničkih stranaka ubila u pojam.
Samo mi se čini da će, ako sad izbjegnu euforiju, lakše podnijeti ono što ih tek čeka. Praznu državnu kasu, za početak...
Na kraju će, nadam se, dočekati ono za šta su se borili - normalnu, moralnu, zdravu, slobodnu, pravednu, obrazovanu i bogatu Crnu Goru.
Ali, do tog kraja ima najmanje dvadeset godina, ako pobjednici počnu da je grade već ovog ponedjeljka.
Čak i trideset, ako zakasne samo dva-tri mjeseca.
Ako ponove greške bivšeg režima, može i da je ne bude. Ne samo Crne Gore iz naših davnašnjih snova, nego - nikakve.
* * *
Decembar 2020 - Bio je to još jedan istorijski dan za moju domovinu. U kojoj polovina stanovnika ne zna za život bez Mila Đukanovića, a trećina još ne vjeruje da je život bez njega na vlasti uopšte moguć.
Nakon trideset godina, za govornicu Skupštine prvi put je izašao mandatar koji nije iz depeesa. Osporavan i vrijeđan najviše od onih sa kojima je dijelio pobjedničku listu...
- Djeca kojoj je činjeno zlo i sama postaju zla - sjetih se stihova jednog američkog pjesnika koje je Brodski često citirao. Kao najkraće objašnjenje za posljedice koje totalitarna društva ostavljaju u ljudima koji imaju nesreću da se u njima rode i žive!
Za ispravnost tumačenja, mogao je da garantuje svojim životom prije izgnanstva. Decenije provedene na Zapadu garantuju da je bio u pravu i kad je demokratiju opisao kao "kuću na pola puta između košmara i utopije".
Da pritvrdim kako je i ova naša demokratija stvarno na pola puta i kako istorijska pobjeda nad autokratskim režimom može da se pretvori u košmar, bilo je dovoljno desetak prvih govornika iz DPS-a i DF-a.
Da će opozicija pokazati svoju najmračniju stranu, bilo je logično pretpostaviti.
Ali da će budućeg premijera toliko izbručiti oni koje je doveo na vlast, a u iste opanke pred kamerama glasati za tog istog premijera - e, to pri zdravoj pameti niko nije mogao ni pomisliti.
* * *
Septembar 2021 - Hoće li i ko će koga da prebije 5. septembra na Cetinju, još nije izvjesno. Zna se samo da će Milo Đukanović biti "na mjestu gdje će se braniti čast i dostojanstvo naše zemlje".
Zašto šefu crnogorske države smeta jednodnevno ustoličenje, ali ne i predstojeće višedecenijsko stolovanje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru - nije objasnio.
Nije precizirao ni na kojoj će tačno lokaciji "braniti čast i dostojanstvo".
Prema svjedočenju počivšeg mitropolita Amfilohija, kad je tokom prethodnog ustoličenja Đukanović "branio čast i dostojanstvo" Crne Gore bili su locirani - jedan pored drugog.
Tada ga nije bilo briga što "cetinjska javnost ustoličenje doživljava kao završni korak vrijeđanja prijestonice i Crne Gore".
- To moraju razumjeti svi, mitropolit, patrijaršija, rukovodstva u Srbiji i Crnoj Gori, posebno u Crnoj Gori - dosjetio se tek 2021. godine.
Priznajući tako da početkom devedesetih ili ništa nije razumio ili je sve uradio namjerno.
Zato nema svrhe da ide na Cetinje. Osim ako ima namjeru da protestuje - protiv sebe.
- Da se ne zapodijeva svađa i razdor među braćom, posebno ne na Cetinju - zvučao je miroljubivo mitropolit Joanikije.
A onda je upravo on zapodjenuo svađu i razdor. I to upravo na Cetinju.
Sad mu ne preostaje ništa drugo nego da se, umjesto u svog boga, uzda u crnogorsku policiju.
Samo ona može spriječiti Cetinjane da mu repliku o navodnom svetosavlju i još navodnijem kontinuitetu - uruče lično...
Uvjeriće se, ali ne tako brzo, i Srpska crkva da je ustoličenje na Cetinju njen najveći poraz u stogodišnjem trajanju na tlu Crne Gore.
Ni iz nacionalnog pamćenja, ni sa multinacionalnog interneta ne mogu izbrisati slike helikoptera kojim se i njegova svetost patrijarh i njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit spuštaju pod Lovćen.
Na jednako dostojan(stven) način kao limenka na Rumiju.
Tako to biva kad je politički inat važniji od bogobojažljivosti!
Uprkos svemu, najveći problem države Crne Gore nije Srpska crkva nego crnogorski premijer Zdravko Krivokapić.
S njim ovakvim naprijed ne može, on da se promijeni nema namjeru, a ako promijenimo njega moraćemo na nove izbore.
A ti izbori će, procenat gore ili dolje, donijeti - isti rezultat.
I koalicionu vlast - istih partnera.
* * *
Januar 2022 - Najavljena manjinska vlada Dritana Abazovića nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom - uslovno rečeno - manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.
O tom projektu znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga “potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…
Ipak, jedna oročena i iznuđena Vlada ne može državu izvući iz političkog, pravnog i ekonomskog haosa koji su one većinske stvarale trideset godina.
A da bi do promjena došlo, najjače parlamentarne partije morale bi najprije da promijene - sebe.
Ukoliko manjinska vlada ipak ne bude prihvaćena, moraćemo na vanredne izbore.
Obrazovno zapušteno, politički nepismeno, finansijski osiromašeno i moralno pogubljeno društvo ponovo će slijediti iste lidere.
A ti lideri će i dalje biti:
- nesposobni da preuzmu odgovornost vlasti;
- previše sujetni da prihvate savjete mudrijih;
- nespremni da izdrže teret vlastite pobjede;
- nevoljni da se žrtvuju za opšte dobro.
* * *
Jun 2022 - Bilo je kroz balkansku istoriju mnogo primjera kad je stvaran utisak da sudbina jedne države zavisi od jednog čovjeka. Nekad s pravom, nekad sasvim neosnovano.
Prvi put, Dritanu Abazoviću to se dogodilo kad je postao potpredsjednik Vlade, zbog sticaja političkih okolnosti i uz zdušnu pomoć medija.
Drugi put, tu nezahvalnu ulogu prihvatio je svojom voljom. Nudeći manjinsku vladu i preuzimajući funkciju premijera u trenutku kad bi je i mnogo iskusniji političari - odbili.
Je li toj ulozi dorastao - neozbiljno je procjenjivati nakon samo pedeset dana.
Ukoliko izgura pun ustavni mandat i ispuni obećanje koje od prvog dana ističe kao najvažnije - završiće kao heroj nacije koji je Crnu Goru uveo u Evropsku uniju.
Ako do kraja dogovorenog mandata nastavi da dosadašnjim tempom popušta pod ucjenama koalicionih partnera - biće proglašen izdajnikom koji je Crnu Goru vratio u ralje autokratskog, korumpiranog i kriminogenog režima.
Pukovnik ili pokojnik, sredina ga u ovakvom društvu ne može zapasti.
Nije Crnu Goru on dovde doveo?
Naravno da nije, ali to ne znači da neće platiti mnoge cehove onih koji jesu.
Vlada jeste formirana kao manjinska, njeno trajanje jeste oročeno kao da je prelazna. Uprkos tome, očekivanja građana i zahtjevi partija takvi su i toliki kao da je riječ o Vladi sa dvotrećinskom podrškom.
I to ne za jedan skraćeni, nego dva puna ustavna mandata.
Nažalost, u njoj od starta postoji konstrukciona greška zbog koje postaje sklona padu i pri najmanjoj partijskoj ucjeni.
Kad je kabinet već morao biti sastavljen od rogova u vreći, onda je "rogate" partije trebalo obavezati da prvo izglasaju ključne zakone, sudije, tužioce itd., pa im tek onda omogućiti partijsko zadovoljenje po dubini.
Druga greška je pretjerano povjerenje premijera i nekih ministara u EU i SAD.
Recentni strah od izvoza ukrajinske tragedije podstiče evropske komesare na davanje nerealnih obećanja.
Sve i da se nekim čudom dogodi taj ubrzani ulazak u EU, pitanje je bi li Crna Gora u ovakvom stanju od toga imala više koristi ili štete...
Treća greška je napravljena pokušajem rješavanja crkveno-nacionalnih sporova, uprkos tome što je neoprezni ulazak u "osinje gnijezdo" već upokojio dvije Vlade.
Bez obzira na to - ili možda baš zbog toga - što su bivši režim i prethodna vlast te probleme zloupotrebljavali, njihova stvarna i istorijski zasnovana dimenzija ne smije se potcjenjivati.
Ono što pet država nije moglo da razriješi u dva vijeka, nije trebalo ni započinjati u mandatu jedne kratkotrajne manjinske Vlade.
Kakav je ovaj crni talik crnogorski, može nam se desit' da na crkvenim temama svjetovna vlast padne treći put za dvije godine...
Dobro, jesam i ja bila sklona mračenju tokom formiranja izvršne vlasti, ali da će njen (ras)pad početi već nakon pedeset dana - toliko pesimistična ipak nijesam bila.
* * *
Avgust 2022 - Nikad u Crnoj Gori istorija nije uspjela da postane učiteljica života, valjda zato ima tendenciju da se ponavlja.
Prvi put kao tragedija, kad je premijer Milo Đukanović u ratnoj opciji imao uz sebe 80 posto Crne Gore. I zahvaljujući tome nastavio da vlada još tri decenije.
Drugi put kao farsa, kad premijer Dritan Abazović u miroljubivoj opciji ima protiv sebe 80 posto Crne Gore. I zahvaljujući tome treba da bude smijenjen nakon tri mjeseca.
Ali, on neće pasti na Sveto Preobraženje?
Vjerovatno, ali ni septembar ne oskudijeva u velikim svečevima.
Prvi od njih zove se - Usekovanje glave...
Bonus video:
