Zbog mlađe publike koja sve rjeđe ide u pozorište ili čita knjige, moram da pojasnim da je naslov aluzija na legendarnu dramu Balkanski špijun, autora Dušana Kovačevića. „Cia, snajka, Cia“ prosta je definicija svih zala kojom junaci i patriote braća Čvorović objašnjavaju nedaće komunističke Jugoslavije. Cia, snajka, Cia, upropastili su pola sveta - odgovara jedan od Čvorovića snahi Danici na pitanje ko sumnjivom podstanaru, krojaču Petru iz Pariza, plaća ručkove i večere na kojima okuplja sumnjive antidržavne elemente.
Baš u petak su mi premijer Abazović i ministar vojni Konjević ličili na Iliju Čvorovića. Kao da su se utrkivali ko će da ispadne ljepši i stariji Čvorović. Iako je situacija za razliku od one u Balkanskom špijunu bila krajnje ozbiljna. Dramatična, a ne satirična. Jer je na državnu administraciju krenuo ozbiljan sajber napad. A Dritan i Raško su samo ponavljali - sajber, snajka, sajber. Pri čemu je Dritan mislio na iste snage koje su srušile Vladu, ili koje su od početka bile protiv nje, dok je Raško ciljao, na koga bi drugog, braću Ruse.
Ali da su ipak čitali Kovačevića govori činjenica da su već sjutradan, za razliku od Ilije Čvorovića, odustali. Ilija je, kao što znamo, mjesecima jurio nepostojećeg špijuna da bi na kraju, u felinijevskoj završnici i potjeri za nedužnim krojačem, pao na braniku otadžbine, pokošen srčanim udarom. Za razliku od Ilije Čvorovića, Dritan i Raško su stali na vrijeme, prije udara, srčanog a ne onog koji se vezuje za ex ministra vojnog Boškovića. Koga sad premijer, valjda na osnovu provjerenih informacija, označava kao jednog od prvaka političkog krila Bemax klana. Nakon što su povukli ručnu, premijer i ministar vojni kazali su kako nemaju dokaze za bilo koje tvrdnje i da će naše službe za sajber kriminal u saradnji sa partnerskim pokušati da razotkriju pozadinu.
Dok se to ne desi, evo i jedno sasvim lično ili poslovno iskustvo sa sajber napadima. Možda se neko od vas i sjeća da je početkom 2019, par dana nakon što je biznismen Duško Knežević objavio čuveni snimak Koverta, portal Vijesti u produženom trajanju bio izložen sajber napadima. Da je danima otežano radio, a da je više sati bio van funkcije ili kako se u laičkom sajber svijetu to definiše - sajt je bio oboren.
Za razliku od Ditana i Raška, mi nijesmo licitirali. Prijavili smo napad nadležnima i kako je prošlo tri i po godine od tada vrijeme je da sa istorijske distance podsjetimo na neke činjenice i detalje. Dakle, direktor policije je tada bio DPS Veselin Veljović, a sajber Upravu je vodio isti čovjek koji nam i danas objašnjava karakteristike ovog udara na Vladu i njene institucije. Iako su Vijesti za DPS huntu, Bemax i njihove autore i tada figurirale kao proruski medij, pljunuti Sputnjik, čak ni Veljoviću nije palo na pamet da za sajber napad na Vijesti optuži Ruse. Jer prosta logika, razmišljao je negdje u rovu komandant V.V. nameće zaključak - zašto bi Ruje obarale Vijesti, svoju propagandu, jaču i efikasniju od Sputnjika i Gradske zajedno. Dakle, stvar je mirisala na zlo domaće. I onda je nastala nervoza. Sa svih nivoa iz UP su nam kao po komandi govorili da su sajber napadi vrlo sofisticirani a naša država mlada i neobučena, tako da se možemo slikati. Odnosno, male su šanse da se otkrije pozadina, glasilo je zvanično obrazloženje. I gle čuda, bili su u pravu. Do danas, tri i po godine nakon tih napada, mi nemamo bilo kakav nalaz zvanične istrage koji bi bilo šta pokazao. Da li ima ili nema neke osnovane ili bar udaljene sumnje?!
Kako smo unaprijed znali čemu se možemo nadati od DPS policije i komandanta V.V. pokušali smo sami doći do nekih informacija preko IT timova i divelopera iz regiona i Evrope koji su brinuli o sigurnosti našeg portala. I tako se jednog dana javio šef IT tima iz Slavonije, Republika Hrvatska, koji nikad nije bio u CG, pa tako ni u Podgoirci, ne zna nijednog političara, a kamoli Peđu Boškovića. Takođe, nikad čuo za Bemax, još manje za njihove autore. I taj hrabri odnosno obučeni Slavonac, saopšti nam kako je baš tih dana kada su bili najjači sajber udari na portal Vijesti primijećena neuobičajena aktivnost sa dvije IP adrese koje se nalaze u objektu na toj i toj lokaciji. U IT svijetu izraz “neuobičajene aktivnosti” je pandan onome što se u konvencionalnim ratovima i napadima opisuje kao pokreti trupa. Dakle, hrabri odnosno obučeni Slavonac, koji nikad nije bio u CG, skoro da nije čuo ni za Podgoricu, za Vijesti saznao kad smo mu postali klijenti, nam javlja da je sa dvije IP adrese posljednja dva dana čak 20 puta povećana frekvencija posjeta našem portalu. Lokacija tih servera se poklapala sa adresom Ministarstva odbrane.
Za laike, takozvani DDoS napadi kojima je bio izložen sajt Vijesti organizuju se tako što nalogodavac akcije na crnom tržištu širom svijeta kupi hiljade lažnih naloga i onda sa njima krene da „zatrpava“ kapacitete targetiranog sajta koji zbog enormne „gužve u saobraćaju“ - padne. Ponekad se dešava i da vlasnik računara ili neke IP adrese nije svjestan da mu neko zloupotrebljava IP adresu i DDoS nalozima napada nečiji sajt?! Što bi u konkretnom slučaju značilo da su ona dvojica Rusa, Šišmakov i Popov, umjesto jezera Gazivode u stvari zloupotrijebili IP adrese našeg Ministarstva odbrane!
Šta smo mogli da radimo osim da diskretno našim institucijama i zapadnim partnerima prijavimo ovu dojavu iz Slavonije, Republika Hrvatska. Bez bilo kakvih optužbi jer nije naše već nadležnih da otkriju organizatore kriminalnog djela i saopšte imena i dokaze.
Nikada, međutim, od nadležnih nijesmo dobili informaciju da li su bilo šta ispitali oko pomenutog, da li su ušli u zgradu MO, pretražili njihove servere, provjerili IP adrese, saslušali zaposlene i slično. Vjerovatno im je šef Veljović rekao da od toga nema ništa, da on lično zna Peđu Boškovića i da njemu ne bi nikad pala na pamet tako opasna i kontroverzna aktivnost. Da organizuje sajber udare na neki sajt ili da pokreće portal sličnog imena! Sjećate se pokojnog Udara, za koji takođe do danas domaće i partnerske Službe nijesu saopštile ko je stajao iza te operacije? Mi smo evo sve dosad ćutali, vjerujući da je predosjećaj ili gledanje u kuglu Veselina Veljovića nepogrešivo utvrdilo istinu, da je Bošković nevin, a tek Bemax, i da je naš hrabri to jest obučeni Slavonac grdno pogriješio! I da je on u stvari pljunuti Ilija Čvorović. Zaljubljenik u teorije zavjere, koji je nedužnu zgradu Ministarstva odbrane, bez bilo kakvog osnova, povezao sa nelegalnim aktivnostima. Kao Ilija Čvorović krojača Petra.
Eto, morao sam da ovo podijelim sa vama nakon tri i po godine ćutanja. I čekanja da nam institucije saopšte rezultate istrage. Za koju i dalje ne znamo kako je vođena i da li se došlo do bilo kakvih, makar indicija. Morao sam ovaj teret da skinem sa ramena kako i ja ne bih krenuo stopama Ilije Čvorovića i počeo da razvijam teorije zavjere kako su, recimo, istražni organi ušli u trag sajber napadačima na Vijesti, ali su kad su vidjeli „krupnu ribu“ odlučili da sve zataškaju. Ne bi im bilo prvi put uostalom, šapuće mi Ilija Čvorović. Sjeti se, nastavlja on, istraga oko ubica Duška Jovanovića, organizatora napada na tvoju malenkost, onda čitavog niza mafijaških napada, na Softića, prvi i drugi put, na Olju Lakić, prvi i drugi put, sjeti se, nastavlja Čvorović, istrage bombaškog napada na zgradu Vijesti i prozor glavnog urednika Mihaila, ali se sjeti i autora lažnih dijagnoza za Mugošinog vozača iz UP, VDT i KBC… Ili istrage ubica pratioca Jevrema Brkovića - završava kao u transu drug Ilija.
Dakle, da ne potonem i ja kao Čvorović, vraćam se poenti - u tako ozbiljnim situacijama kada država, institucije ili privatne kompanije dođu pod udar dobro osmišljenih sajber napada, ne treba izigravati Iliju Čvorovića. I teorijama zavjere objašnjavati ko stoji iza svega. Ozbiljna država treba jake institucije koje su jedine nadležne da razotkriju ili bar istraže pozadinu takvih napada. Ali kada nema institucija, čak i kada nema DPS-a koji bi sve sakrio ili falsifikovao, onda su nam tu - vodeći političari. Stariji i ljepši od Ilije Čvorovića i Veselina Veljovića. Što onda otvara prostor da teorije zavjere lako prihvate sami građani. Pa ste po ugledu na Dritana i Raška odmah imali dio biračkog tijela koji je bio siguran da iza svega stoji zlo domaće, odnosno oni koji su oborili ovu Vladu i od starta nijesu mogli na oči da je vide, ili drugi pol, koji je bio još sigurniji da su iza svega Rusi. Uz asistenciju Crkve Srbije.
Sajber, snajka, sajber, rekli bi nenadmašni Čvorovići.
Bonus video:
