Za proteklih 25 godina Vijesti promijenjena su tri državna okvira, svjedočili smo brojne ratove, u regionu i širom planete, slušali smo i podržavali gotovo svakodnevne apele za spas planete od klimatskih promjena, naši novinari i urednici su preživjeli brojne fizičke napade, osnivači na stotine propagandnih radova na svoj i na račun bližnjih, tokom posljednjih dvije i po decenije u Crnoj Gori je nastalo i ugasilo se više političkih partija, ona najveća i najjača još je ucijelo i živa, ali smo doživjeli i njen pad iako je sve uradila da ona nama vidi kraj… Ali ništa od pomenutog nije ravno značaju onoga što se desilo profesiji - dolazak ere interneta i prelazak printa na digital. Odnosno transformacija tradicionalnog društva i vrijednosti u virtuelni svijet i standarde. Umjesto čitalaca ili gledalaca stigli su kao sa neke druge planete pratioci i botovi, a istina, ta skupa ili najskuplja riječ ne samo naše profesije već i ljudskog roda - dobila je novo značenje.
Živimo u vremenu koje filozofi i sociolozi već definišu kao doba postistine! Skoro dvije i po hiljade godina nakon što je Sokrat napisao svoju Odbranu, a Sofokle Antigonu, istina nije ono što pokazuju i potvrđuju činjenice i argumenti već ono što proglasi neki politički lider, vjerski vođa, slavni fudbaler ili celebrity zvijezda.
Mark Tven, veliki američki pisac je prije skoro 150 godina zapisao čuvenu misao: ”Dok laž dvaput obiđe svijet, istina tek navlači cipele”.
Ova mala bravura slikovito opisuje kako se čak i tada, u 19. vijeku, bilo teško izboriti za istinu! Odnosno kako je istina uvijek bila autsajder u trci sa neistinom kao što je demokratija često nemoćna u ratu sa diktaturom. A slobodni mediji u ratu sa propagandom.
Ako je tako bilo u vrijeme prve industrijske revolucije, kada su tek počele da se osnivaju prve novine, kada još nije bilo radio talasa a kamoli televizije, kada su ljudi stajali potpisom ispod svojih riječi - šta da kažemo danas. Kada se u vrijeme interneta i društvenih mreža, svaki vlasnik FB ili Tviter naloga proglašava za medij, i kada na nezaštićenu istinu jurišaju divizije niknejmova i botova sa jednim ciljem - da pobijede! I da laž, trač, spin, poluistina, pregaze činjenicu, ubiju istinu, ne birajući sredstva. I ne mareći za brutalnost svojih metoda.
Nikada svijet nije imao veću produkciju informacija, a nikad nije bio u većoj konfuziji i nevjerici. Apsurdno, ali tako je.
Zato je danas odgovornost novinara i ozbiljnih medija, među kojima su od osnivanja svrstane i Vijesti, veća nego ikad, jer je na našoj profesiji možda i najveća odgovornost i uloga u odbrani istine i činjenica. U dokazivanju da sveto pravilo profesije činjenice su neprikosnovene, komentar slobodan - još važi. I ima smisla.
Korona virus ubija ljude jer je opaka epidemiološka bolest, a vakcina najefikasniji lijek za svaku zarazu još od vremena briljantnog uma Luja Pastera - šta god tvrdile i širile društvene mreže i njihovi junaci, pod svojim ili izmišljenim imenom.
Zato bih i nakon 25 godina Vijesti i nakon skoro 35 godina misije nezavisnog i odgovornog novinarstva koju su u Crnoj Gori širili pioniri novinarske branše, pozvao sve naše koleginice i kolege, i u Vijestima i u svim ozbiljnim medijima po Crnoj Gori, regionu, Evropi, svijetu, u zajednički front za odbranu profesije. A to znači za odbranu istine. I činjenica. Jer kao što je vakcina najbolji lijek protiv virusa, tako je i istina jedina brana od epidemije laži i dezinformacija.
Na kraju, da parafraziram znamenitog američkog predsjednika Tomasa Džefersona - ako bih morao da biram između zemlje bez slobodnih medija i istine, ali sa prosječnom platom od 6.000 eura i zemlje sa prosjekom od 600 eura ali sa slobodnom štampom i odgovornim medijima - onda bih izabrao ovo drugo.
Srećan 25. rođendan. I onima koji pišu i uređuju u Vijestima i onima koji im vjeruju.
Bonus video:
