Kada je 1. septembra 1997. godine izašao prvi broj Vijesti, potpisnik ovih redova je kretao u četvrti razred Osnovne škole “Blažo Jokov Orlandić” u Baru.
Prve dodire sa novinama pamtim kao trošenje vremena između kupanja na starom šetalištu ispred barskog hotela “Topolica” čitanjem onoga što je bio očev izbor tog dana ili kao način da se premoste pauze u mečevima stonog tenisa pored Kluba doborvoljnih davalaca krvi koji je imao bogatu arhivu Barskih novina, vrlo neobičnog formata.
Doba koja će uslijediti će biti potpuno drugačija i promjena tehnologije će donijeti fundamentalno različit način i života i informisanja.
A u svemu tome Vijesti su uspjele da opstanu na istom putu, teškom, napornom, često nezahvalnom, ali neizmjerno značajnom i sa dostignućima kojih često nije svjestan onaj koji je tim pregnućom uhvatio novi prostor slobode.
I sve to sa naizgled jednostavnom premisom - identifikuj najveće probleme društva i probaj da ih riješiš ili da stimulišeš rješavanje, uz puno saveznika, još više oponenata, jer reforma je proces koji nema kraj. To ne može baš svako da izdrži i nije to za svakoga.
Velika je čast, još je veća odgovornost, velika je nagrada, još je veći izazov biti na poziciji glavnog i odgovornog urednika u momentu kada Vijesti slave 25 godina postojanja.
Četvrt vijeka u prostoru gdje se događaji gomilaju, profesiji gdje nema minulog rada, medijskom okruženju koje je ili sistematski uništavano ili usmjeravano tako da se pod krinkom medijskog rada obračunava sa rijetkim profesionalnim i nezavisnim medijima.
Ali, lako je razumjeti zašto Vijesti opstaju u svojoj borbi, jer su prije svega slobodan prostor za slobodne ljude - da u skladu sa vrijednostima oko kojih su se okupili, pokušaju svoju viziju da primijene na cjelokupno društvo.
Pluralizam mišljenja, sloboda izražavanja, različiti pogledi na različite fenomene, sve to postoji u Vijestima i sve se to preslikava na proizvod Vijesti, a u konačnom na cjelokupno društvo.
Novinari u toj borbi vječno žrtvuju sebe kako bi dali glas onima koji nemaju drugog načina da ih društvo čuje, a u tom procesu neprestano izazivaju i suprotstavljaju se raznim centrima moći.
Tako je bilo do sada, tako će biti i uvijek. Neprestana je borba za demokratizaciju svakog prostora, ali ko ide taj i stigne.
Bonus video:
