Nevjerovatno je koliko svi požure da ustanu i začepe usta političaru koji progovori. Najčešće su to NVO koje opominju, ućutkavaju, čak političare podstiču da se izvinjavaju. Čini se da je ta praksa potpuno pogrešna i kontraproduktivna. Političare ne treba sputavati, treba ih pustiti da govore, treba ih čak podsticati da govore što više i da se oslobode do kraja, da se otvore skroz. Još!
Posljednji primjer je biserni Joković. On je prebrojavao koliko ko u kojoj stranci ima djece, računajući da političari sa više djece zaslužuju više glasova. Koliko se u ljudima miješaju i prepliću strah, ego, razni impulsi, egzistencijalizam i provincijalizam. Nekad se rađalo zbog rada, obrađivanja zemlje, pa zbog rata, da neko pretekne, ali danas je kantar tu zbog politike. Koliko sinova toliko mandata, koliko šćeri toliko glasova.
I zašto ućutkavati Jokovića? Zašto forsirati osobu koja je potpredsjednik Vlade da se izvini? On će i dalje misliti isto, njegov stav biće nepromijenjen, ali njegove izjave postaće umivene. On je rekao što misli. Zato bi misija NVO, medija i svih građana morala biti sasvim drugačija! Ne pozivati na izvinjenje, pozivati na pojašnjenje, da političar elaborira dalje svoj stav. Pogrešno je Jokoviću reći “Ne smiješ misliti i govoriti tako”, već mu treba reći “Pojasni zašto misliš tako, možeš li da proširiš misao”. Treba na državnoj televiziji odmah skrojiti emisiju koja će sedam dana u prime time-u imati za gosta samo Jokovića, uživo! Neka gazi dalje, jer gazi samog sebe. Pa da vidimo dubine te teze antiegzistencijalizma. Nakon takvih izjava sankcija ne smije biti ućutkivanje, već postoji kazna koju mogu da izvedu samo građani, na sledećim izborima da zaobiđu liste na kojima su takvi likovi.
Treba ih pustiti da govore, podsticati da se oslobode do daske. Da vidimo ko su ljudi ispod tih odijela, da pušte glas iz grla. Da čujemo što dopire iz tog vrata što ga je pritisla kravata, što ga muči to jedva zakopčano posljednje dugme košulje.
Mediji nikako ne smiju zaobilaziti Jokovića u buduće, njemu treba dati još više prostora, jer očigledno ima što da kaže.
Ali ne bi loše bilo potražiti korijen takvih stavova. Pun je DPS pa čak i Demokrate vještijih političara od Jokovića, koji govore dugo a ne kažu ništa. Jedini test za političare koji bi bilo poželjno organizovati (iznenada naravno) bilo bi postavljanje političarima nekoliko pitanja koje im nijedan novinar nije postavio do sad.
Pitanja bi bila krajnje jednostavna: nabrojite pet posljednjih knjiga koje ste pročitali, nabrojite pet omiljenih knjiga, nabrojite pet posljednjih muzičkih albuma koje ste preslušali, nabrojite pet omiljenih muzičkih albuma, nabrojite pet posljednjih filmova koje ste pogledali, nabrojite pet omiljenih filmova. I pitanje svih pitanja: kad ste posljedni put posjetili muzej?
Odgovori bi poslužili kao DNK političara, i sve bi bilo jasno. Samo bi se kazalo. Znalo bi se i što će Joković reći u budućnosti. Znalo bi se sve što su prećutali i što stvarno misle i koliko mogu da misle Draginja, Joković, Bošković i ekipa.
Zato ih sve treba puštiti, samo neka pričaju!
Bonus video:
