Replika kožne jakne Džonija Li Milera koju je nosio u filmu Hakeri iz 1995. godine i danas se prodaje na Internetu, a prošlo je od filma skoro trideset godina.
Iako je film baziran na tehnologiji, kompjuterima i opremi, taj film ne zastarijeva. I dalje je popularan. Možda je tome doprinio i fantastičan soundtrack, album sa koga su sve pjesme postali apsolutni hitovi koji se i dan danas slušaju.
Plastico, The Prodigy, Orbital, Underworld, Stereo MCs, Carl Coxx Leftfield, samo su neki od bendova koji su dio tog soundtrack-a.
Koliko je tek nakon tog filma bilo frizura poput one kratke što je nosila Anđelina Džoli, kratko da kraće ne može.
”Hack the planet” bila je uzrečica i ispos mnogih wannabe hakera koji su imali svoje profile i stranice. Sve zbog filma koji je remek djelo hack kulture.
Već nekoliko godina, otimanje podataka postala je svakodnevica. Napadaju se institucije, mediji, pojedinci, sve arhive koje su iole dragocjene. Otkup se plaća obično u kriptovalutama ili tako da se ne može ući u trag. Sve je napredovalo u odnosu na film Hakeri i to doba.
Mnogo ljudi što imaju male biznise koji funkcionišu preko Instagrama bili su žrtve hakera koji su im otimali profile i naravno vraćali im u ruke tek kad uplate nekoliko hiljada eura.
I svi se paze. Dobro se paze. Ozbiljne pare se ulažu u sajber bezbjednost. Ozbiljne države i ozbiljne firme. Ima i onih koji se vode idejom: “Neće nas”. Hoće izgleda, hoće sve.
Da li znog politike, para ili kao u filmu Hakeri zbog zezanja i prenkovanja, ali baš svi mogu biti meta.
Zato na odgovornim pozicijama i u takvim pipavim sistemima ne smiju biti diletanti i ljudi koji će olako ući u korespondenciju sa hakerima, jer kad se takav problem desi, ili platiš i ćutiš ili dovedeš nekoga ko stvarno može da ti riješi problem. Nema mnogo pametovanja, jer u suprotnom ispadneš mnogo glup.
Plejdedovati, to je pametno nekad. Ružna je riječ, ali mi nemamo jednu koja objašnjava sve, već kažemo “praviti se mrtav”. Kažu da ima Indijaca koji su majstori zanata, vraćaju ljudima podatke za male pare. Ali i to je mač sa dvije oštrice. Bilo bi neozbiljno da se država koja ima grb, zastavu, himnu i parlament javlja nekim možda klincima koji će je izbaviti iz hakerske zamke.
Vrijeme koje dolazi ne traži mišićave branioce, traži pametne ljude koji znaju što rade, a čini se da mi takve nismo njegovali, čak smo ih nipodaštavali.
A njihovo vrijeme je došlo, IT-jevci su najplaćeniji, ovako ili onako.
Bonus video:
