Ako smo dobro shvatili, stvari stoje ovako: Boris nije sa Roćenom srušio Dritanovu Vladu nego je Kopro sa Danijelom izglasao nepovjerenje upravo DPS-ovoj Vladi koju je poput marionete vodio Abazović. Kopirajući dakle Bečića i njegovo “liderstvo” u Demokratama.
Onda se digla briselska kuka i motika, od Lajčaka do Bilčika, da pozdravi odlazak nenarodne Abazovićeve Vlade i najavi dolazak nove - evropske. Sve je dakle ličilo na decembar ili januar tekuće godine kada je isti ovaj Dritan bio good guy a Aleksa odnosno Boris bad guy. I kada je Ura u ime istih evropskih glasnogovornika i vrijednosti obarala prethodnu Borisovu Vladu, koju je vodila opet marioneta od onog Krivokapića.
U novom početku i olako obećanoj brzini, bila je jedna razlika - Dritan je uz pomoć zapadnih saveznika prije desetak mjeseci uspio da nahvata samo 46 poslanika, Borisova Vlada u pokušaju je obećavala mnogo više - preko 55. Baš ono što najviše potencira Istranin Tonino Picula - stabilna većina. A što ja zagovaram još od 2017. Ako može Njemačka 12 godina da bira crveno-crnu koaliciju, šta onda ima da čeka ili razmišlja Crna Gora.
Ta nova, olako obećana većina, trebalo je da nam ekspresno izabere nedostajuće članove Ustavnog suda, Sudskog savjeta, VDT u punom mandatu, šefa Vrhovnog suda, i sve kako Brisel zapovijeda.
Baš sam se radovao takvom epilogu, umalo nijesam poslao telegram podrške Lajčaku i Bilčiku, prije Bemax analitičara i NVO prvaka, ali se onda sjetih Mašana. Koji nije mogao da prelomi u mozak. Odnosno da se vesternizuje, kako bi rekao taliban od Andreja. Čak ni nakon bratskog informativnog razgovora kod nekog Mijovića, saradnika Udbe, za koga nikad nijeste čuli.
Još kada se digla kuka i motika DCG, od odbora u Gornjoj Ržanici do onog u Donjoj Lastvi, znao sam - ništa od dogovora. I nove evropske vlade. Koju bi vodila jedna pristojna, građanska srpska partija kao što su Demokrate. Jer bez Srba ne treba praviti Vladu - objašnjavao je Bemax analitičar Š. Radončić zbunjenom novinaru sarajevske Al Džazire. Dritan je, pretpostavljam, zadovoljno trljao ruke - eto, nakon što je Aleksu i Borisa ista ova Bemax elita nazivala stokom ili Joanikijevim bebama, sada ih prihvataju kao poželjne partnere i Evropljane.
Ali zalud, Abazoviću. Ništa od toga. Kopro i Krapo su danima morali da peglaju Borisove “brljotine” i da ubjeđuju članstvo i simpatizere da ih nijesu izdali, da oni nijesu Ura, da ostaju pri Izjavi časti, i da sa DPS-om ni u crkvu neće zajedno.
Kad Aleksi, odnosno Borisu, nije valjao Dritan, jer ne nosi kravatu u svim javnim nastupima, ili ponekad izda saopštenje koje BB nije odobrio, onda je dobio Milana. Breda Pita. Tako je prošle jeseni rođen istorijski dogovor DCG-a i DF-a kojim su se obavezali da više ne pominju Buljaricu, gudalo i Sea dance. Ali kako Boris nikad ne zaboravlja, ovo savezništvo je pravljeno samo sa Bredom, bez Vojvode, sa kojim su Aleksa i BB, kako kažu, i dalje u nezboru.
Po onoj narodnoj, ko zanoći sa Pipunom, probudi se sa hobotnicom - glavni strateg i vizionar Demokrata BB je počeo da pravi mostove i sa ovima iz DPS-a. Ako može Dritan Vladu, mogu i ja makar ćupriju. Sa čim se Aleksa naravno složio. Šuškalo se kako je za početak dogovoreno i sa DPS-om nešto nalik onome što već imaju sa DF-om - pakt o nenapadanju. Ko se još sjeća nekog sočnog saopštenja BB gdje nam objašnjava učinak hobotnice?! Nedavno, kada je SDT nanovo otvorio istragu Milovog prvog miliona, Crveni su do posljednje ure čekali sa saopštenjem podrške SDT, da bi onda Boris napisao sastav u kome veliča nezavisno tužilaštvo ali bez da igdje pomene konkretan povod i slučaj. Bez Mila i miliona. Utihnuo je svaki tvit i sa druge strane, DPS mulac Nikolić ne pamti da je napisao nešto nalik onome da su Demokrate vuk u jagnjećoj koži, neko ko jeftinim frazama relativizuje nakaradne pojave u društvu ili čak glavni krivac za policijsku torturu nad nedužnim učesnicima Belvedera.
Tako smo dobili novu situaciju u Skupštini, rovovi između Demokrata i DPS su zatrpani, a oni između Crvenih s jedne, i Ure odnosno SNP s druge strane ekstremno produbljeni. Poput Slavena R. iz DF-a koji je nekad prijetio da će “naši prije glasati za Mila nego za Aleksu”, sada Boris misli nešto slično - bolje u grob sa Milom nego u ropstvo s Dritanom, odnosno Vučićem.
I što ćeš sad, Aleksa?! Odnosno Borise.
Ne valja Abazović, još manje Joković, Andrija nije po volji naših partnera, Milan se još nije distancirao od Vučića iako hvata zalet, sa Milom nas dijeli sve a sa DPS-om veže malo šta?!
Ispade - hoćemo žene! To je magična nova formula stratega Borisa. I odmah da pohvalim napredak! Jer se mi stariji dobro sjećamo gdje je njegova partija, jedinstveni DPS, dok su Alek i Bolek tek bili pioniri, odvela državu na platformi: hoćemo Ruse.
Demokrate su, dakle, desetak dana prije 19. septembra, dana D, kada gospodaru treba odnijeti minimum 41 potpis sa imenom mandatara, istakle spasonosnu formulu - dvije žene, jedna kao premijerka, druga spiker parlamenta. Jer jedino, kažu Crveni, ta divna, blaga stvorenja kao što su žene mogu premostiti sve nesuglasice i omraze stare većine i povući zemlju ka Evropi koja čeka.
Na prvi pogled djelovalo je kao zaista ljekovito rješenje - već imamo jednu damu, koja zaista plijeni svojim stilom i ponašanjem, Danijelu Đ., na čelu Skupštine. Ako Dritan ne može da ih ubijedi da ga ipak prihvate kao ženskog kandidata za PM, jer ga žene prosto obožavaju, onda bi Ura ili DF brzo mogli naći adekvatnu zamjenu. Ima divnih žena, pametnih i radnih, i kod jednih i kod drugih. Ali, naredna kvaka (Borisova) blokira takav ishod. Đurović ne može jer je SNP, džaba joj dakle što je žena! Još jedna Đurović (Ana) iz Ure, takođe ne prolazi za PM jer je Zelena. Džaba i njoj što je žena. Zvuči kao seksizam, Borise. Pazi da te aktivista ljudskih prava i propali kladioničar Vlahović odmah ne prijavi Helsinkiju. I Briselu. I Vatikanu.
Na kraju ispada da ne može ni DF, recimo poslanica Kordić, iako je i žena i ne dolazi sa izdajničke liste (Ura/SNP) ali, svi znamo - DF je neprihvatljiv za naše zapadne partnere.
Jednostavno, Boris je smislio rješenje kako da do rješenja ne dođe. Bravo, Borise.
I nije mu prvi put. Čudo je SNP škola. Sjećam se kako mi je Srđana Milića, tadašnjeg lidera stranke, nakon jedne konferencije u Berlinu 2009, opisao njemački zvaničnik - više mi liči na mitropolita nego na političara! Na moje pitanje zašto, uzvratio je - pa njemu niko nije loš a on nije ni za ni protiv bilo koje opcije!
Ispade da je Joković prvi ili najbolji Mašan u SNP. On je ipak prelomio u mozak prije par mjeseci. A nije mu bilo lako.
Štaviše, mnogo teže nego Aleksi, odnosno Borisu, nakon rušenja Dritanove Vlade. Opet su stali na pola puta. Kao 2017. kada su povukli spremljenu kandidaturu Aleka za predsjednika, ili 2018. kada su “izdali” EU komesara Hana, odnosno 2019. dok su čekali sa podrškom „Odupri se“, ili sada, 2022. kada su odustali. I to od velike koalicije, evropske agende, pomirene Crne Gore, Brisela, od Lajčaka, Picule pa sve do Bilčika. Odnosno balčaka. E moj Aleksa. Prelomi više u mozak. Vrijeme je. Za Borisa je već kasno.
Bonus video:
