Da su rođeni prije 100 i kusur godina, Dritan i Savo bi, siguran sam, bili u partizanima tokom Drugog rata, zagrljeni bi jurišali na neprijateljske bunkere, tako bi na kraju i završili - pred nekim streljačkim vodom okupatora i domaćih izdajnika. I onda bi nakon 1945. u legendu ušli Dritan i Savo a ne Boro i Ramiz. I tako bi decenijama Kentera (Savo) i Abazović (Dritan), a ne pomenuti Vukmirović (Boro) i Sadiku (Ramiz), napajali mlade naraštaje rodoljubljem i patriotizmom.
Eto šta znači kada se rodite u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu. Zato su Dritan i Savo, umjesto u herojskoj borbi i čitankama, završili u duvanskom dimu koji je kreirao hibridni režim uz pomoć stranih plaćenika i domaćih izdajnika. U skladu sa vremenom, dobili smo i fejk patriote koji šire duvanski patriotizam utemeljen na organizovanom kriminalu i endemskoj korupciji. Gdje sa tv ekrana, naslovnica portala, konferencijskih bina, iz kontejnera i frižidera, iskaču poznata lica branitelja lika i djela, zabrinuti za sudbinu jednog čovjeka i Prve familije, a sve pod plaštom odbrane evropskih vrijednosti i navodno građanske Crne Gore.
Iako je poodavno Savo Kentera neskriveno pokazivao simpatije ka pomenutom patriotskom bloku, njegov kolosalni doprinos obaranju Krivokapićeve Vlade i uspostavljanju nove, Dritanove, toliko su opčinile mlađanog Abazovića da mu nije mogao odoljeti. Ne samo Savu, nego i Ranku. Kada je na dnevni red dogovaranja nove vlasti došao i izbor šefa ANB-a, jedne od najvažnijih službi, i kada se Dritan pred čelnicima Atlantskog saveza požalio kako nema idealno rješenje, spremno ga je dočekao Krivokapić, rekavši nešto u stilu: zar čovjek koji sjedi preko puta tebe nije idealan?!
Ulcinjanin je pao na kotorsku foru, zbunjen kako se sam nije sjetio tako dobrog rješenja, suočen sa Savom vjerovatno je i malo pocrvenio, da bi odmah Kenteri ponudio čelnu poziciju Službe. Na ulcinjske limite nadovezao se i nedostatak korporativne kulture u kojoj se prije svake ozbiljne odluke pravi cost-benefit analiza, tako da je mandatar napravio potez koji sada naziva greškom. Pa mora da se koriguje i smijeni Kenteru.
Ispalo je, dakle, da je Dritan htio da učini Savu, a na kraju se ispostavilo da je i sebi i njemu nanio samo štetu. Savu je zatvorio vrata NVO sektora, kome je makar formalno godinama pripadao, ostavljajući mu politički angažman i, recimo, DPS članstvo kao jednu od opcija. Za šta se Kentera i preporučio prvom izjavom nakon objave vijesti o smjeni, kada je iz njega identitetski progovorio najgori Đukanović: svi oni koji nijesu za Zapad mogu da se sele - Montenegro nije mjesto za njih! Što je populistička i politička prijetnja, krajnje opasna i antizapadna, jer se Zapad predstavlja kao strašilo, nalik Kominterni - ko nije za njegovu ideologiju i sistem vrijednosti šalju ga u gulag ili pred streljački vod.
S druge strane, premijer se previše uživio u legendu o Davidu i Golijatu, zamišljajući kako će čak i ako Savo odvede Službu na Milovu vodenicu, uspjeti da stvari iskontroliše i održi takozvani balans.
Kentera je odmah nakon imenovanja pokazao, bez ukrivanja, da je njegov tabor poznat. Dovođenje Draga Spičanovića na jedno od čelnih mjesta Službe bio je, kako tada reče demokrata Krapović, najbolji znak da se DPS vraća na vlast. Krupnim koracima. Čak je i Raško Konjević, iako prijatelj sa Spičanovićem, prethodno vješto eskivirao njegovo postavljenje u Vojnu obavještajnu službu. Savo se, međutim, pozivao na drugarstvo iz djetinjstva i čvrstu vjeru u Draga. Dritan je gutao knedle i ubjeđivao sebe da je on ipak David koji će na kraju doći glave Golijatu.
Možda bi danas Dritan i Savo za širu javnost djelovali kao Boro i Ramiz da se nije desio 19. avgust. Da je sačuvana manjinska Vlada Ure, Dritan bi se bavio evropskom agendom, a Savo ruskom špijunskom mrežom. Dok bi Lajčak bio presrećan što je Crna Gora na pravom putu. I ne bi opet morao da se angažuje na odbrani lika i djela našeg Vođe. Još manje da remeti vikend i umjesto sa familijom vrijeme u Bratislavi provodi sa Alekom i Bolekom.
Prije 19. avgusta Savo je pokušao da spasi Vladu. I koaliciju. Ubjeđujući Dritana da odustane od Temeljnog, ali ne i Mila da proguta žabu i zbog TU ne sruši Vladu. Abazović ga je otkačio, Milo prigrlio, i krenuo je rat.
Znajući šta je Služba prethodnih decenija radila za DPS i njenog lidera, premijer je pokušao da Savu parira svojim kadrom. Na kontroverznog Spičanovića poslao je ništa manje spornog Kurtija. Ali, Savo je pokazao da nije od juče - zamrznuo je Kurtija, a Spičanoviću dao odriješene ruke. Što je Veljovićev redov odmah počeo i da sprovodi u konkretne akcije. Finale tog odmjeravanja snaga gledamo ovih dana u novom serijalu - ko je pušio o trošku države.
A nakon 23. oktobra vidjećemo ko ga je ugasio. Bemax koalicija, kako je Ura definiše, ili Golijat je sve snage usmjerila na Davida, odnosno koaliciju Crno na bijelo kako bi izbjegli epilog iz avgusta 2020. i poraz. Zato će narednih desetak dana sipati vatru po Abazoviću kojeg će po pitanju duvana predstavljati kao većeg mahera od Mila i Caneta, dok će ga u rusofilstvu rangirati iznad Milana i Andrije.
S druge strane, David odnosno Dritan kao da jedva čeka linč jer tada najbolje funkcioniše. I za razliku od Golijata ništa neće morati da izmišlja i laže - samo da saopšti podatke koliko je cigareta zaplijenjeno u decenijama DPS-a a koliko ruskih špijuna pohapšeno. Ili nagrađeno.
U svakom slučaju, građani će na kraju presuditi.
Možda rezultat učini da i nakon 23. oktobra Savo i Dritan uznapreduju - Savo je pokazao odlučnost i ideološki profil utemeljen na identitetu Andrijaševića i Popovića, tako da se nameće kao mogući novi lider DPS-a, umjesto dotrajalog Đukanovića. Dok Abazović, posle Podgorice, ako opet bude tas na vagi, može da računa i na zadržavanje premijerske funkcije do parlamentarnih izbora. Još ako počne da više izigrava Teslu nego Davida, bilo bi dobro i za njega i za njegovu stranku.
Bonus video:
