Tjerajući u bijeg milione ljudi, aktuelni ukrajinsko-ruski rat ne samo da je proizveo veliku izbjegličku krizu, nego je dao pečat životima mnoge djece koja su se kao najranjiviji dio te izbjegličke populacije našla na njegovom udaru. Više je nego očigledno da se život mnogih mališana za kratko vrijeme dramatično promijenio. Samo u Dansku, čijim odnosom prema ukrajinskoj, izbjegličkoj djeci ćemo se baviti u ovom tekstu, od početka rata došlo je 732 djece bez roditeljske pratnje, najčešće u pratnji djedova i baka, ili pak komšija i prijatelja, pošto su roditelji morali ostati u zemlji, vezani za radna mjesta koje nisu mogli napustiti. Danski crveni krst, na koga je pala briga o ovoj djeci, samo za koordinaciju smještaja i nadgledanje uslova njihovog čuvanja zaposlio je 16 novih saradnika.
Kako je ova populacija izbjegle djece vrlo šarolika i sastoji se od dvije osnovne grupacije, djece koja pripadaju školskom, i one koja pripadaju predškolskom uzrastu, to su i rješenja koja su predložena od strane danske države i njenih institucija bila prilagođena potrebama ovih dviju grupacija. Zajedničko je i da se od rješenja koja su predviđala posebna školska odjeljenja u kojima bi sjedjela samo ukrajinska djeca odustalo, kao što se odustalo i od posebnih grupa u vrtićima i jaslicama. Iako nije naglašavano da se želi brza integracija sve ove djece u danski sistem i konačno u dansko društvo, s obzirom na proklamovanu političku mantru o povratku u Ukrajinu nakon rata, pravljeni su ipak brojni kompromisi. Kompromisi koji su trebali da zadovolje obje strane, ukrajinsku i dansku.
Da bi uopšte bilo moguće ostvariti inkluziju - princip na koji se zakljinje moderna pedagogija, a skandinavska i danska pogotovo - ove djece u redovni školski i predškolski sistem, pošto ostala izbjeglička djeca nemaju po automatizmu, to će reći, po samom dolasku u zemlju, na to pravo, bilo je neophodno donijeti poseban zakon koji će to omogućiti. Kako je za to postojala politička volja od samog početka rata kada su počele pristizati prve skupine ukrajinske djece, već je u aprilu 2022. izglasan u Folketingetu tzv. Naročiti zakon (Saerlov), kojim je omogućeno da se sva ukrajinska djeca poslije registracije i po dobijanju privremene dozvole boravka, uključe u redovni školski i predškolski sistem Danske. U početku je, doduše, bilo najviše priče o nekom paralelnom sistemu, gdje bi nastava bila izvođena na ukrajinskom jeziku i predstavljala kopiju ukrajinskog sistema. Uz objašnjenje da djeca ne treba da žive u izolaciji i nekoj vrsti getoa, od ovog modela se brzo odustalo. Rečeno je da ukrajinska, školska djeca imaju dovoljna iskustva on-line nastave stečenog u vrijeme korone, te da se bez većih problema mogu uključiti u redovni školski sistem. I kod predškolskog uzrasta se odustalo od posebnih grupa samo za ukrajinsku djecu, s obrazloženjem da nedostaje kvalifikovane radne snage koja uz to govori ukrajinski jezik. Slijedilo je i objašnjenje da redovni pedagoški kadar ima dovoljno relevantnog iskustva oko prihvata izbjegličke djece, s obzirom na iskustva stečena u vrijeme dolaska većih skupina ex-jugoslovenske i sirijske djece, kao uostalom i druge djece koja permanentno dolaze iz raznih dijelova svijeta i popunjavaju ove institucije, odslikavajući njihovu multietničnost i multikulturalnost.
Uz sve ovo ne treba zaboraviti da u danskom društvu postoji izrazito pozitivna klima koja stalno ukazuje da su djeca iz ukrajinske skupine više nego dobrodošla i da svi treba da daju doprinos kako bi se ukrajinski mališani osjećali prihvaćeni. Već od samog početka nije se skrivalo da su kao Evropljani, što podrazumijeva i po izgledu, bliski Dancima. Istini za volju, imaju različito kulturno naslijeđe, kako se dodavalo usput i na kraju. Zbog svega je za mnoge stanovnike ove zemlje bilo prirodno da se pozovu na staru dansku poslovicu koja glasi: Lige børn leger bedst, što u prevodu znači: Slična djeca, igraju se najbolje. Bez mnogo skrivalica naglašavalo se da je željeni scenario da ukrajinska djeca, ako ne odmah, a ono u neko skoro vrijeme budu uspješno integrisana u dansko društvo i da postanu njegov koristan dio, što opet nije slučaj s izbjeglicama i njihovom djecom iz zemalja u razvoju, čija integracija je neizvjesna i često traje nekoliko generacija.
Kad su u pitanju školska djeca, stvari zbilja idu u željenom pravcu. Opremljena kompjuterima i kako smo naglasili s iskustvom on-line nastave stečenim u doba korone, ova djeca brzo postaju dio redovnog nastavnog procesa. Bar tako nas uvjeravaju mediji koji povremeno donose priloge o ovoj tematici. U njima vidimo da i danski učenici s puno empatije pomažu svojim ukrajinskim vršnjacima.
Predškolska djeca, smještena po vrtićima i jaslicama širom Danske, takođe su naišla na opštu dobrodošlicu, iako je problem njihove akomodacije malo kompleksniji nego u slučaju školske djece. S obzirom na to da se radi o maloj djeci više vezanoj za roditelje, to je upravo roditeljskoj osjetljivosti trebalo posvetiti naročitu pažnju kao faktoru od koga uveliko zavisi uspješno zbrinjavanje mališana. Potpisnica ovih redova, koja već više od dvije decenije radi u danskom sistemu čuvanja djece, može o tome posvjedočiti, naravno, bez iznošenja podataka koji su lični i mogu štetiti razvoju svakog pojedinačnog djeteta.
U dječiju instituciju u kojoj je zaposlena došlo je tokom avgusta i septembra mjeseca 14 malih Ukrajinaca. Različitog su uzrasta, u rasponu između 1-6 godina starosti. U pripremnoj fazi, govorilo se i ovdje o formiranju posebnih odjeljenja, pa su donešene sakupljene igračke i namještaj, ali se zbog ograničenja resursa, ljudskih i materijalnih, odustalo od toga. U ovom trenutku okosnicu personala čine redovni zaposleni, pojačani jednom pomoćnicom koja tečno govori ukrajinski jezik. Tu su i prevodioci na ukrajinski i ruski koji pomažu da komunikacija s roditeljima ide u željenom pravcu. Treba naglasiti da pomoć dolazi i s neočekivane strane. Dolazi, naime, od djece koja su porijeklom iz bivših sovjetskih republika, i uglavnom, pored danskog govore i ruski jezik. Mala skupina takve djece sa svojim znanjem jezika i nevjerovatnom empatijom pomažu ukrajinskoj djeci da budu dio igre, i uopšte, dio života u jednoj velikoj, danskoj dječijoj instituciji. Dirljivo je gledati kako mala Selima, Aisha ili Timur, djeca čečenskog i ruskog porijekla, objašnjavaju svojim ukrajinskim vršnjacima Kostji, Sachi, Volodymiru, Varvari ili Salamiji o čemu se radi u igri, ili ih pak tješe kad njihove mame odu i ostave ih tužne i uplakane.
Za kraj još da dodamo da se broj registrovanih izbjeglica popeo na 30.000, a broj ukrajinske djece prema zvaničnim podacima iznosi 2.600, kao i da djeca još uvijek pristižu. Sudeći prema medijima, ovom pristizanju se posebno raduju dječije institucije na Jyllandu, dakle, one u provinciji, gdje se inače kuburi s brojem djece i popunom grupa. Ovdje se naglašava da sve ide mirno i po planu. Kako će sve zaista izgledati na kraju i koliko djece će ostati u ovim institucijama, a u krajnjoj instanci da li će biti integrisana u ovo društvo, odrediće drugi faktori. Prije svega sam rat i njegova dužina, s obzirom na to da iskusta pokazuju da je upravo dužina rata onaj faktor koji utiče na izbjegičku populaciju da traži nova rješenja, tj. da integraciju u nova društva počinje prihvatati kao neminovnost.
Bonus video:
