Dim

”Dim” - jedna je od frekventnih i važnih riječi u današnjoj Crnoj Gori. Inače je to riječ koja je, u raznim kontekstima vrlo prisutna - od poslovica i kolokvijalnih izraza do scenskih efekata i metaforike koja obično upućuje na nešto nestalno i nepouzdano, na duh (dah) obmane. I naravno tu je - duvanski dim.

Kubanski pisac Giljermo Kabrera Infante napisao je osamdesetih sjajnu knjigu “Sveti dim” o duvanu i pušenju, o strasti i društvenim običajima povodom duvana, svojevrsnu istoriju duvana (i njegove Kube), ali, vrlo ličnu, a takve istorije su i najzanimljivije. Imam primjerak te knjige koju je objavila niška Gradina 1993. (pod pokroviteljstvom Fabrike duvana Niš), i pažljivo je čuvam, jer, nisam siguran da ću u doba političke i ekološke korektnosti vidjeti neko novo izdanje ove knjige.

Kubanski pisac piše o svim onim epizodama istorije duvana koje su i dovele do toga da, uz drugu i oružje, postane najvažnija švercovana roba. Ipak, kad dođete do šverca, to nije samo priča o jednoj biljci, već i o postmodernom kapitalizmu. O Moći i načinima na koje Moć manipuliše i obmanjuje.

A za potvrdu teze da je baš duvanski dim inspirativan velikim piscima, ne moramo ići čak na Kubu. Tu je Mirko Kovač, u čijoj prozi su nekadašnji šverceri sa hercegovačkog Duvanskog puta, koje nipošto ne bi trebalo povezivati sa modernim interkontinentalnim švercom, prikazani sa posebnom emocijom i ubjedljivošću.

Decenije šverca u modernoj Crnoj Gori napravile su, to je zakonomjerno, i klasu šverca. Ta crnogorska “nova klasa” je u potpunosti premrežila ovo društvo, i, očekivano, donijela je i svoj sistem vrijednosti. Nemojte se čuditi - to uvijek ide tako. U najkraćem - borba protiv šverca cigareta nije tek puko spaljivanje zaplijenjene robe, ili javno političko prepucavanje - taj zadatak je mnogo teži. I mnogo širi od klasične zone kriminala. Uostalom, posmatrač ima utisak da je taj “šverc” neka vrsta mitološke hidre, i kad jednu odsiječeta glavu, tri nove se odmah pojave.

Možda bi Njegoš za novo vrijeme mogao da glasi: Iz dimena velikoga Lafu lako izać nije...

Zato je taj nužno formirani “švercerski” svjetonazor ušao je u sve pore politike, ekonomije, kulture, sporta... I put do normalnosti/ozdravljenja biće naporan i dug. I tražiće mnogo više nus efekata – od dima... Na kraju ćemo morati da jasno odaberemo - Dom ili Dim.

Ali, dok se Crnom Gorom vije dim iz duvanskih spaljivaonica, a cestama se vuku “zaboravljeni” kamioni, došli smo u situaciju da na crnogorskoj političkoj sceni svako svakoga optužuje za šverc. To nije pametno iz dva razloga. Prvo - relativizuje težinu optužbi (ako su svi šverceri, niko nije švercer), a kao drugo, dolazite do logičnog pitanja - koji je smisao političkih promjena u CG? Da neko drugi uleti u posao sa cigaretama? Ili, pak, meštri od prevare hoće da stvore utisak da je to smisao promjena, pa da građanin rezignirano zaključi da su - oni svi isti. (Doduše, neki kao da se baš trude da takva optužba zvuči što vjerodostojnije.) Ili je pak po srijedi destilovani diletantizam? Ovdje je to uvijek legitimna opcija za objašnjavanje stvari.

Ali, ako ste zbunjeni svime što se dešava, nemojtre da vas to čudi... U zadimljenom prostoru i inače se ništa ne vidi. Jasni uvidi dolaze tek kad se raziđe dim.

Opet, proteklih dana sam ne jednom pomislio, da od toliko dima ljudi mogu i da prolupaju. Kada političar javno poruči drugome, s kojim sjedi u istoj vladi, da je i “on jednom bio sa jednom prostitutkom”, shvatate da za objašnjavanje nije dovoljan samo dim. Ovo su neke teže stvari.

Nema te dimne zavjese koja može sakriti ovu vrstu banalnosti i pogubljenosti.

A kad se jednom, kad god to bilo, razmakne dim, zamislite što nas sve čeka, kakva jasnoća prizora.