Umjesto da intelektualna i NVO scena koja je godinama prije referenduma rasla i cvjetala, nakon “oslobođenja” doživi pravi procvat, krenula je regresija. Kolone pisaca, slikara, muzičara, glumaca, režisera, profesora Univerziteta, NVO prvaka, stali su pred državne jasle kako bi milosna ruka Vođe i Partije pomilovala njihovo čelo. Čak i neki koji su se sve do skoro, partizani bi rekli do ’45, držali podalje od malignih ćelija DPS-a, sada su postali njihov dio. Čak udarni.
Iako je nepokorenih sve manje, ipak ih ima. Jedan od njih je i Darko Saveljić. Ornitolog koji je odbranio pelikane i Solanu, farmer koji nam godinama pokazuje ljepotu i plemenitost čarobnih tovara (što je ljepše hrvatsko ime od našeg - magarac), na kraju - slobodan čovjek koji 21. maj, Dan nezavisnosti, „obilježava ali ne slavi“!
Nema tu puno toga da se slavi. Ovo nije Crna Gora za koju sam se borio devedesetih…
U tom kontekstu ukazuje na glavni razlog koji će mnoge iznenaditi. Nije tender, plata, posao, kredit za stan pod povoljnim uslovima, nova torba Luj Viton, ili kuhinja Gordona Remzija:
Ne smije u ovoj zemlji niko imati stav i misliti svojom glavom...
Dakle, svako ko se drzne da odstupi od zvanične istine DPS-a biva targetiran kao četnik, velikosrbin ili rusofil. Od Rame do Pahora, od EU poslanika Vajsa do komesara Varheljija. To su samo neki od spoljnjih neprijatelja, da ne pominjem unutrašnje.
Dežurni čuvari nacije pokazuju da je za njih moguća i opravdana jedino privatna, Bemax država! Koju su sazidali Vođa, DPS, njihovi sateliti, Splendid i dva kotorska klana.
Umjesto da kreči biografiju MĐ i njegove partije, ili udara spomen ploče sa antifašistima Rankom i Raškom, da pljuje ili samo ogovara Brisel jer nije sastavio Izvještaj kakav su očekivali, ili suze roni za Kenterom a kosu reže zbog Otvorenog Balkana - junak Darko samo ponavlja ono što svaki pošteni građanin ove zemlje i iskreni patriota vidi. I osjeća. Džaba ubjeđivanja da će mu farma i posao trpjeti, džaba savjeti jer će mu roditelji opet patiti, džaba prijetnje da mora na djecu paziti - Saveljić ne odustaje. Ovih dana na svom FB profilu to i dokazuje komentarišući Bemax kandidata Ivana V:
Za njega se ne može reći da nije urban. Vjerujte mi, jeste.
Ali se može sa sigurnošću ustvrditi da nije napravio otklon od svoje kleptomanske partije koja je gurnula ekološku državu u rat za mir i time osramotila njenu istoriju. Čuš ekološka a da ratuje…
Partija kojoj je on visoki dužnosnik prodavala je kvadrat Ulcinjske solane za 5 centi i uvjeravala naciju da je to pravična kupovina.
Ivo je samo nastavio stopama svojih prethodnika haotične urbanizacije grada, pa je dozvolio izgradnju visokospratnica u najužem jezgru Stare varoši.
On krlja brdo Ljubović u ime ljubavi prema gradu kojem milozvučno tepa Posa.
On je Bemaxu dao preko 15 miliona eura tendera, a Tološku šumu u dugoročni zakup.
On je u srcu Njegoševog parka planirao 35 hiljada kvadrata betona, a preko čitave Kasarne Morača - City kvart 3.
Ivo kupuje 16 autobusa na kredit, hvaleći se tim postignućem, a za tri meleona otvara Gradsku RTV i investira u propagandu umjesto u infrastrukturu.
On dozvoli da su mu hidranti, kojima se prije toga hvalio da su svjetski - suvi, i da požar uništi Goricu.
On je napravio i dobre stvari za ovaj grad. Ali za 100 miliona godišnjeg budžeta, mogao je mnooogo više.
Zato Ivan jednostavno treba da ode.
A onda je krenula lavina. Prijetnje, uvrede, “savjeti”... I to od strane vesternizovanih ljubitelja lika i djela “tamničara Crne Gore”, kako ga je prije par godina opisivao oslobođeni Ranko K. Slava mu i milost.
Ali, i za takve Saveljić ima odgovor:
Primih juče više prijetećih, ucjenjivačkih i ružnih poruka. Neke su bile i "uvredljive" sadržine, a odnosile su se na to što nemam uvo.
Dvadesetak puta sam operisan zbog greške hirurga, svaka je operacija nakon prve bila rekonstruktivna... Rasti u Crnoj Gori kao dijete sa ožiljkom nije bilo lako. Nije bilo dana kad me slučajni prolaznik, kasirka u prodavnici ili neko od vršnjaka nije zaustavio i pitao: mali, što ti je takvo uvo? Što ti je bilo? A boli li te to... Ljudi vas gledaju sa čuđenjem, neko te nazove pogrdno, neko izrazi sažaljenje, neko kaže: uh, daleko bilo od moje kuće…
Moji su roditelji to trpjeli. Štaviše, uvijek sam, dok su se oni pitali, imao dužu kosu koja bi prikrivala uvo. Dok je to njima predstavljalo patnju, ja sam u tome nalazio snagu za sve pobjede. Uspio sam da se izdignem iz života i da ga čvrsto držim sopstvenim rukama. Znam samo jednog čovjeka iz mog okruženja koji je to uspio.
Dakle, u svojim postovima iznosim isključivo svoje stavove. Ako neko misli da me komentarima i ovakvim porukama ponizi ili uvrijedi, neće uspjeti.
Nastaviću borbu za ljepšu i zdraviju Crnu Goru bez obzira na bilo čije mišljenje...
Ima li boljeg svjedočanstva da u zemlji junaka ne žive samo kukavice. Kako često pomislim. I da nije svako na prodaju. Ipak.
Nema uvjerljivijeg dokaza da naši najbolji ljudi nijesu u partijama. “U partijama su najsličniji narodu, a ne najbolji u njemu”, (govorio je Mića Popović).
I ovaj Saveljićev post slikovito objašnjava ono što odavno znamo - da su u DPS-u svi nalik Vođi, neki iz ubjeđenja, drugi brojniji - iz straha. Vuković je od ovih drugih. I zato treba da ode!
Može li Partija i koalicija koja je iznjedrila vrijeme zla, posebno za sve nas „sa ožiljkom”, sebe zvati građanskom i evropskom?! Ranko koji udara spomen ploče i drži govore kojima izjednačava hapšene, ponižavane, prebijane hrvatske građane sa “nevinim” Crnogorcima koji su bili listom za Mila i Momira, mnogi od njih direktni učesnici invazije i pljačke u Konavlima i dubrovačkoj regiji.
Ima li junaka kao što je Darko Saveljić? Malo. Jedan od nekoliko preostalih NVO prvaka koje Roćen i Pažin nijesu uspjeli da regrutuju za “pravu stvar”. Iako bi precizniji naziv kampanje DPS-a (i satelita) bio: Mi ili On! S tim što je sada On - Abazović. Još jedna potvrda da je DPS kopija DF-a.
Bonus video:
