Petak, 21. oktobar - Pobijedićemo kako niko ne bi izgubio. Pobijedićemo kako bi sunce koje će u nedjelju obasjati naš grad uskoro ogrijalo i cijelu Crnu Goru i rastjeralo tamne oblake koji su se prije dvije godine nadvili nad njom - ovako je Ivan Vuković započeo završnu konvenciju DPS-ove koalicije u Podgorici.
Kao da se nad njim nadvio duh Svetozara Marovića, prvog Drugog koji je pokušao da postane Prvi. I zbog toga morao da završi ne samo karijeru, nego i život u Crnoj Gori.
Hoće li njegova sudbina - politička, a ne pravosudna - zadesiti i drugog Drugog koji se uživio u bajku o zdravom krilu, to ćemo vrlo brzo saznati na vanrednom kongresu.
Pobjeda bez gubitaka bila je moguća samo u nadahnutim predizbornim perfomansima Oca partije koja je trideset godina iz poraza u poraz vodila cijelu Crnu Goru.
Da u nedjelju sunce obasja njen glavni grad moguće je samo nakon - poraza DPS-a.
Da ogrije cijelu Crnu Goru, moći će samo ako pobjednici budu htjeli i umjeli da joj do proljeća griju nadu u još žešću pobjedu.
Da nade za DPS više nema, pisalo je već večeras na licu Prvog. I rečeno njegovim ćutanjem.
P(r)ozivao ga je, uz riječi zahvalnosti, kandidat za gradonačelnika.
Skandirali su “Milo, Milo”, uporno i gromoglasno, kandidati za buduće opozicionare u glavnom gradu.
Uprkos tome, Milo Đukanović nije rekao ni riječ na završnoj konvenciji.
Prvi put za trideset dvije godine.
Prvi put je i prvi izašao, istog časa kad je završena...
***
Subota, 22. oktobar - Izborna ćutnja i dan za čitanje bajatih vijesti...
Uh, kakva je to bila podgorička skupština.
I izbor gradonačelnika na tri i po dana.
I najava strmoglavog pada...
Ne toliko zbog pretvaranja Podgorice u glavni grad DPS-a... Ne čak ni zbog komitsko-patriotskih pokreta koji su u ime Partije i za Druga Mila vodili nacionalističko-šovinističku ofanzivu protiv stotinu i kusur hiljada izdajnika...
Da je koalicija Svi za naš grad krenula na put bez povratka bilo je očigledno nakon višedecenijskog moralnog posrnuća, koje su u finišu ovjerili predsjednik gradskog parlamenta Đorđije Suhih i gradonačelnik Ivan Vuković.
”Spreman sam i krivično da odgovaram i - ako pobijedi ta vaša opcija - ja ću rado i u zatvor da otiđem. Jer ako to pobijedi onda je pitanje zatvora i slobode, samo pitanje kvadrature”, kazao je Suhih.
Posljednja riječ koju je, mrmljajući sebi u bradu, uputio odborniku Mitru Vukoviću iz Demokrata nije bila razgovijetna. Jasno je, međutim, da je to bio posljednji dan političke karijere nekad uglednog ljekara.
”Na putu dovde jutros dobio sam informaciju, zvale su me koleginice iz kabineta, da me na prijavnici opštine čeka žena, ‘ljeba nema da jede. Ugašena joj je struja, ima bolesno dijete i došla je da kaže da će se baciti s mosta. Nema ko da joj pomogne, treba li da čekamo Vrhovni sud”, obratio se Ivan Vuković, mimo poslovničkih ali i ljudskih pravila...
”Evo ja ću”, glasnuo se neko od odbornika.
”Dajte mi broj telefona, moralisto... ‘Ajde moralisto... Sram vas bilo...”, izbrukao se gradonačelnik za sve pare.
Ako je priča o gladnoj ženi na prijavnici izmišljena - obrukao je sebe. Ako je rekao istinu - crn je obraz i njemu i svima u gradskoj upravi i cijeloj partiji na čelu sa šefom...
Koliko crn - pokazala je kamera, zumirajući Miloša Nikolića kako nit’ crni nit’ bijeli...
***
Nedjelja, 23. oktobar - Isti izraz lica i večeras, nakon proglašenja nezvaničnih rezutata...
Samo je Miloš Nikolić uz Ivana Vukovića, kao da samo on sa gradonačelnikom dijeli krivicu za poraz.
Kao da su uzroci današnjih rezultata od juče.
Ili od dana kad su njih dvojica ušli u DPS...
Bolje rečeno, kad je DPS je ušao u njih. Zato sad moraju da plate ceh i za grijehe te partije iz doba kad su njih dvojica išli u vrtić...
Žalostan prizor, ali za sažaljenje nema razloga. Kad su se pridruživali odraslim DPS-ovcima iz devedesetih bili su punoljetni...
***
Ponedjeljak, 24. oktobar - Poraz DPS-a u Podgorici jeste očekivan, ali nekako je baš čudan ovakav redosljed pobjednika.
Evropa sad zauzela je prvo mjesto zahvaljujući prošlogodišnjim obećanjima o platama i penzijama koja su ove godine ispunile - URA i SNP.
Demokratski front je drugi po snazi zahvaljujući temeljnom ugovoru za čije se potpisivanje izborila - Socijalistička narodna partija.
Demokrate su platile ceh zbog pokušaja da srpske glasove privuku skretanjem ka SPC. Od DF-a i njegovih partnera DCG nije uzela ništa, a izgubila je snagu gubitkom dijela građanski orijentisanih birača.
SNP je, nažalost, poginuo zbog ulaska u Vladu koju podržava DPS. Uprkos tome što je ta partija upravo zahvaljujući tom ulasku uspjela da ispuni najvažnije predizborno obećanje
URA je ostala na istom, iako se nadala duplo boljem rezultatu. I njoj je ispostavljen račun manjinske Vlade zbog nekih teških i nepopularnih odluka.
Ali, za razliku od SNP-a, URA ima šanse da ga popravi na parlamentarnim izborima...
***
Utorak, 25. oktobar - Jesam li razočarana rezultatima glasanja? Ne, zato što bi prethodno trebalo da budem očarana kulturnim, obrazovnim, političkim i etičkim nivoom partijskih dužnosnika i njihovih glasača.
Ako vole da vjeruju u bajke o carevićima i njihovim kovčezima punim zlata i ako im je promjena zastave na zgradi lokalne vlasti bitnija od promjene načina vladanja - ko sam ja da im oduzimam pravo na snove.
Uostalom, uskoro će ih probuditi vlastito istovjetno glasanje na proljeće. Kad ponovo dobiju isti rezultat i kad im međupartijsko perčinanje protraći još šest mjeseci života...
Ali, tada će DPS i Milo Đukanović konačno postati prošlost?
Moguće, samo što budućnost ne postaje bolja borbom protiv nečega, nego za nešto...
P.S. Glasanjem protiv DPS-a, vlast u mom rodnom Danilovgradu promijenjena je prvi put nakon 32 godine. Nadam se da na glasanje za Grad nećemo čekati ni 3,2 mjeseca...
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")
Bonus video:
